Što je Lourdes Francuzima, Fatima Portugalcima, Loreto Talijanima, Čenstohova Poljacima, Mariazell Austrijancima – Hrvatima je Marija Bistrica.
Ovo živopisno svetište u srcu zagorskih brežuljaka stoljećima je središnje mjesto hrvatske marijanske pobožnosti i duhovne utjehe.
U njemu se štuje čudotvorni kip Majke Božje s Djetetom – najveća svetinja hrvatskog naroda.
Kip koji nije smio biti uništen
Kip crne Gospe – kako ga narod zove – izrađen je od drveta u gotičkom stilu, visok 112 centimetara, a izradio ga je nepoznati pučki majstor. Nema zlatne ukrase, ni dragocjenosti – njegova je vrijednost duhovna i neizmjerna. Nekada je stajao u kapeli na Vinskom vrhu nedaleko od Marije Bistrice, no kad su 1545. godine Turci provalili do Konjščine, župnik Benedikt ga je u strahu zakopao pod korom župne crkve sv. Petra i Pavla kako ga ne bi uništili.
Spletom okolnosti, kip je ostao zaboravljen – Turci nisu razorili kraj, a župnik je poginuo prije nego je ikome stigao reći gdje se nalazi sveta slika. Prošlo je 40 godina.
Svjetlost ispod kora
Godine 1588. tadašnji župnik Luka volio je moliti u crkvi u tišini večeri. Te večeri nešto mu je privuklo pogled – neobična svjetlost dopirala je ispod kora. Pomislio je da je požar, ali nije bilo ni dima ni vatre. Sutradan je odlučio istražiti – čekićem i šipkom razbio je beton i pronašao zaboravljeni crni lik Majke Božje s Djetetom. Kip je očišćen i vraćen iznad oltara, vidljiv svima.
Mario je ozdravio od zloćudnog raka u Mariji Bistrici: ‘Ona želi i tebe ozdraviti’
Nova opasnost i novo skrivanje
No ni to nije bilo posljednje iskušenje. Oko 1650. godine, nova turska prijetnja nadvila se nad kraj. Župnik je ponovno zazidao kip – ovaj put u prozor crkve.
Gospa opet bijaše skrivena.
Tajanstvena žena u plavoj haljini
Godine 1676., župnik Petar Brezarić svjedoči neobičnom događaju. Tijekom mise, prema njemu je došla mlada žena u modroj haljini. Predala mu je svijeću i zatražila da moli s narodom kako bi joj se vratio vid. Iako se činilo da vidi – hodala je sama i popela se do propovjedaonice – kasnije je nestala na putu.
Župnik je bio uvjeren da je to bio nebeski znak.
Pronađen nakon više od stoljeća
Zagrebački biskup Martin Borković, rodom iz bistričkog kraja, sjetio se kako je kao dječak s majkom molio pred kipom crne Gospe. Na njegov izričiti zahtjev, 1684. godine kip je ponovno pronađen i vraćen vjernicima. Od tada započinju organizirana hodočašća.
Gospa spašava svoj kip iz požara
Godine 1789. u crkvi je izbio veliki požar. Sve je izgorjelo – osim velikog oltara i kipa Majke Božje. Narod je to doživio kao potvrdu čudotvorne moći Crne Gospe.
Svetište postaje središte hrvatske pobožnosti
Papa Pio XI. proglasio je 1923. godine crkvu u Mariji Bistrici bazilikom minor, čime je dobila poseban status u Katoličkoj crkvi. Crkvene vlasti su 1953. svetište proglasile Nacionalnim marijanskim svetištem Hrvata.
Zagrebački nadbiskup Antun Bauer, uz asistenciju bl. Alojzija Stepinca, okrunio je kip zlatnom krunom i proglasio Majku Božju Kraljicom Hrvata.
Kip koji živi s narodom
Sudbina kipa Crne Gospe čudesno odražava i povijest hrvatskog naroda – progonjen, skrivan, osporavan, ali nikad uništen. Baš poput naroda koji joj stoljećima dolazi u zagrljaj, Gospa iz Marije Bistrice ostaje simbol vjere, nade i čuda.
I danas, pred njezinim kipom milijuni kleče i mole i odlaze utješeni.
Mladić koji je ozdravio od raka u Mariji Bistrici oduševio: ‘Dajem kuću potpuno besplatno’
