Tajna operacija u središtu Europe: Autobusi počeli premještati ljude

Uoči Olimpijskih igara francuske su vlasti poduzele nešto što se nikad prije nije dogodilo. Tisuće imigranata, beskućnika, potrpali su u autobuse i odveli ih iz Pariza. Obećan im je smještaj u drugim francuskim gradovima, bar dok Olimpijske igre ne završe, a nije isključeno da je to prvi korak do deportacije.

Francuzi svijetu žele pokazati kako su dobri domaćini. Do toga je posebno stalo Emmanuelu Macronu nakon drame s izborima i neizvjesne političke jeseni, jer njegov utjecaj sve više dolazi na kušnju. Nijemci su izvanredno organizirali Euro i sada je red na Francuzima da dokažu kako su sposobni izvesti da sve prođe idealno. Olimpijsko selo inače je izgrađeno u najsiromašnijem dijelu Pariza, gdje tisuće ljudi žive u kampovima, mnogi na ulici, u napuštenim zgradama i skloništima.

Za imidž Olimpijskih igara svakako ne bi bilo dobro da gosti vide drugu stranu francuske stvarnosti pa je preseljenje imigranata bilo jedina mjera. Neki podsjećaju da su i Kinezi slično radili prije Igara, kada su tisuće siromašnih po dekretu preseljene u druge kineske gradove i nisu se više nikada vratile u Peking.

Program deportacija

U cijelom Parizu tijekom prošle godine policija i sudovi deložirali su otprilike 5000 ljudi, većinom samaca. Sada se apelira na preostale imigrante do kojih policija ne može doći da se samostalno prijave za preseljenje u Lyon ili Marseille, a oni poručuju: “Izbačeni smo zbog Olimpijskih igara.” Macron i njegovi suradnici to ne žele komentirati, ali i taj je potez u sjeni proteklih izbora, kada su mnogi Francuzi zamjerili predsjedniku da je popustljiv prema imigrantima. Čak je bilo i demantiranja da se preseljenja provode, ali su mediji otkrili kamo sve tajanstveni autobusi prevoze beskućnike.

Srce Olimpijskih igara je Seine-Saint-Denis, gdje je otprilike svaka treća osoba imigrant, a vlada je potrošila milijarde eura da se taj dio uredi. Sve je više racija po Parizu, policija obilazi napuštene zgrade, sva mjesta na kojima se inače okupljaju beskućnici. Provjeravaju dokumente te ekspresno donose rješenja za sve koji nemaju reguliran boravak.

Macron: Nastavit ćemo pomagati Ukrajini, ali ne želimo rat s Rusijom

I dosad je postojao program deportacija, ali se nije provodio. Zbog pritiska desnice Vlada će, tko god da je vodio, ovom problemu morati posvetiti veću pozornost jer to traži sve više Francuza.
Nakon što stignu u svoje nove gradove, beskućnici žive u skloništima do tri tjedna i provjeravaju ispunjavaju li uvjete za azil. Oni koji ispunjavaju uvjete mogu dobiti dugoročni smještaj dok podnose zahtjev za azil. Ali oko 60 posto ljudi u privremenim skloništima ne dobije dugoročni smještaj. Nekoliko ih je dobilo naloge za deportaciju, zbog čega neki odvjetnici pozivaju ljude da ne ulaze u autobuse i ne riskiraju na ulicama. “To je predvorje za deportaciju”, rekao je Emmanuel Pereira, odvjetnik koji radi u blizini Pariza, a citiraju ga mediji.

Megaafera

“Preostali imigranti obično bivaju još jednom deložirani. Nestašica je hitnih smještaja, tako da mnogi uskoro opet završe kao beskućnici u novom gradu. Gradski dužnosnici izvan Pariza rekli su nam da nisu bili konzultirani o programu. ‘Nema novca za pronalaženje mjesta za beskućnike u Marseilleu, ali ima novca za dovođenje beskućnika iz Pariza?’, rekla je Audrey Garino, zamjenica gradonačelnika Marseillea”, navodi New York Times.

Njihov novinar otišao je na teren kako bi na licu mjesta vidio što se događa i ovo su njegovi dojmovi: “Krenuli smo nekoliko sati jugozapadno od Pariza kako bismo saznali. Sklonište Orléans nalazi se izvan tog grada u sivom trokatnom hotelu. Kad smo stigli, nismo zatekli osoblje ni socijalne radnike. Sobe su male, s dva kreveta jedan pored drugog. Muškarci koje smo sreli napustili su svoje poslove u Parizu i ukrcali se na autobus nadajući se dugoročnom smještaju i socijalnim uslugama. ‘Stigli smo i nije bilo ničega’, rekao je gospodin Ahmed. ‘Lagali su da nas ubace u autobus.’ Nakon nekoliko tjedana rečeno im je da odu: nijedno lokalno sklonište ne može ih primiti. Gospodin Ahmed, očajnički želeći zadržati posao u zračnoj luci, vratio se u Pariz. Zgrada u kojoj je nekoć živio sada je zabranjena, štite je zaštitari. Pronašao je još jednu napuštenu zgradu, zasad. Gospodin Alamine i gospodin Ibrahim odlučili su ostati. Većinu dana pješače sat vremena do Orléansa u potrazi za poslom. Ključevi njihove sobe u skloništu više nisu radili pa su provalili kroz prozore.”

Još jedna megaafera koju bi Francuzi rado sakrili pod tepih. Uz pitanje jesu li nam Olimpijske igre uopće trebale. Građane pritišće skupoća, cijene hrane za trećinu su više nego prije dvije, tri godine. Poskupio je i benzin, struja, jer je protekao period koji je Macron dao za subvencioniranu cijenu.

Ogromni računi

Svi se pitaju koliko su ogromni troškovi pripreme Olimpijskih igara opteretili Francuze. Upravo je na tome i desnica gradila kampanju, a čini se da će i dalje uvjeravati Francuze da bi im bilo bolje bez imigranata i skupih Olimpijskih igara. Dvogodišnja brza inflacija dovela je do toga da se francuske obitelji s niskim i srednjim primanjima bore s plaćanjem osnovnih potrepština poput energije, plina i hrane, a plaće, u nekim slučajevima, nisu uspjele pratiti korak.

Ankete su pokazale da je “kupovna moć” najveća briga birača, uz imigraciju i sigurnost. Problem je bio toliko akutan da su glavne stranke nastojale ta životna pitanja gurnuti u prvi plan.
Nacionalni skup, antiimigracijska stranka, obećala je smanjiti račune za energiju. Novi narodni front, lijevi savez, rekao je da će povećati minimalnu plaću. Macronova centristička koalicija rekla je da će povećati socijalne naknade za siromašna kućanstva za oko pet milijardi eura godišnje. A sada kada su izbori donijeli neizvjesnost, nitko ne zna što će se događati.

“Brige su prostrujale lokalnom tržnicom u Beauvaisu, administrativnom glavnom gradu departmana l’Oise u sjevernoj Francuskoj, koji je na izborima gotovo potpuno glasao za desnicu. Na glavnom gradskom trgu, kojim dominira kip Jeanne Hachette, slavne heroine koja je pomogla zaustaviti invaziju vojvode od Burgundije u 15. stoljeću, mlaka je prodaja bila među zanatlijama koji su prodavali robu poput meda, hamburgera, nakita i torbica. ‘Prije se činilo da nam prihodi omogućuju pristojan život’, kaže za medije Noëlla Lamotte, vlasnica male tvrtke za proizvodnju ručno oslikanih lampi i ukrasnog namještaja za dom. ‘Ali naši računi za struju su ogromni, kao i za hranu.’”

Financijska računica

Dopisnica New York Timesa iz Bruxellesa Liz Alderman piše: “U Francuskoj se, čini se, stvari ne bi trebale ovako odvijati. Inflacija je pala na 2,4 posto s rekordno visokih 6,3 posto na godišnjoj razini početkom prošle godine. Kad su cijene hrane i goriva počele rasti nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022., Macronova vlada subvencionirala je račune za električnu energiju kućanstava i izvršila pritisak na proizvođače hrane i supermarkete da uspore rast cijena namirnica. U isto vrijeme plaće su porasle jer su radnici zahtijevali više kako bi držali korak s inflacijom. Vlada je povećala službenu mjesečnu minimalnu plaću šest puta u posljednje dvije godine. Plaće u privatnom sektoru, na temelju dogovorenih sporazuma o plaćama, porasle su u prosjeku za četiri posto u 2023.”

Očekuju nas najopasnije Olimpijske igre u povijesti: Svi strahuju od ‘vukova samotnjaka’

Usprkos tim podacima, nezadovoljstvo je veliko. A troškovi održavanja Olimpijskih igara vrtoglavo su narasli, što se djelomično krije od Francuza. Podsjeća se da je izravnu korist od Igara imao samo Los Angeles koji je završio s dobiti od 215 milijuna dolara. Sada je postalo preskupo istaknuti i kandidaturu, pa je to Tokio stajalo 150 milijuna dolara, a efekt nije bio nikakav.
Pariz je predvidio oko osam milijardi dolara za Olimpijske igre 2024. kada je dobio svoju kandidaturu 2017. Grad je otad povećao svoj proračun za nekoliko milijardi dolara. Iako će cijena organizacije biti niža nego što je bila na prijašnjim Igrama, financijska računica neće biti povoljna za Francuze. Organizatori kažu kako je odluka da se gotovo u potpunosti oslanjaju na postojeće dvorane, poput onih izgrađenih za French Open i Europsko nogometno prvenstvo 2016., smanjila troškove. Igre će se također proširiti na stadione u drugim francuskim gradovima, uključujući Lyon, Marseille i Nicu.

Olovna vremena

Ali Pariz je ipak potrošio 4,5 milijardi dolara na infrastrukturu, uključujući 1,6 milijardi dolara za Olimpijsko selo, čija je cijena barem za jednu trećinu veća od planirane. A onda nije bilo dileme, beskućnike treba maknuti da ne prevlada ružna scena između bogatstva i krajnjeg siromaštva. Upravo takva kakva je danas u Francuskoj.

Ni u normalnim vremenima igre se ne isplate, tvrdi ekonomist Andrew Zimbalist. Ovog ljeta, s obzirom na to da se očekuje da će Pariz privući gotovo 15 milijuna posjetitelja između 26. srpnja i 8. rujna zbog Olimpijskih i Paraolimpijskih igara, sve će raditi pa se mnogi nadaju da će i zaraditi. Eiffelov toranj neće biti otvoren samo uoči i na dan ceremonije otvaranja Igara, 26. srpnja. Zračni prostor regije također će biti zatvoren šest sati prije i tijekom tog događaja. A budući da je ceremonija otvaranja predviđena na Seini, riječna krstarenja, jedno od najpopularnijih iskustava u razgledavanju grada, prekinut će se sedam dana prije ceremonije i nastaviti 27. srpnja u podne. To će, ipak, mnogima donijeti gubitke.

Vlasnici tvrtki koje su usredotočene na obilaske i kulturna iskustva računaju na posjetitelje početkom ljeta kako bi ublažili udarac koji bi mogao doći zbog pada posjetitelja tijekom Igara, nakon što je pariški Turistički ured izvijestio da je sudjelovanje u kulturnim aktivnostima smanjeno za 15 posto tijekom Igara. Fat Tire Tours, vodeća tvrtka za biciklističke ture, organizirat će posebne ture s temom Olimpijskih igara početkom ljeta, a zatim će se prebaciti na iznajmljivanje bicikala tijekom Igara kako bi kompenzirali očekivani pad rezervacija tura. Brinu se i ugostitelji, prije svega što automobili neće moći u grad, pa strahuju da će biti manje onih koji se odlučuju za večere u restoranima.

Apsolutni tabu

Gubitak svakog eura nenadoknadiv je u skupoj zemlji kao što je Francuska, i to u olovnim vremenima kada svi strepe što će se dogoditi u budućnosti. A kada je kriza na pomolu, uvijek se treba naći krivac, a najlakše je prst uperiti u ilegalne imigrante. Uostalom, u porastu je nasilje koje izazivaju upravo oni, a Macron teško pliva u svemu tome. Dok su se građani pomirili s krizom i stalnim poskupljenjima.

“Nijedan francuski građanin ne bi tolerirao život u kući bez vrata ili prozora”, rekao je ovih dana Jordan Bardella, lider desnice, očito aludirajući na jadan život imigranata. Ova poruka, koja je odjeknula među desnim strankama u usponu diljem Europe, središnja je tema i predsjedničke kampanje Donalda J. Trumpa u Sjedinjenim Državama. U Francuskoj je to dovelo Nacionalni skup Marine Le Pen do pobjede nad strankom predsjednika Emmanuela Macrona na glasanju za Europski parlament ovog mjeseca. “Nezamislivo je postalo zamislivo. Prije gotovo deset godina Angela Merkel, tadašnja njemačka kancelarka, ovjekovječila je riječi ‘Wir schaffen das’ ili ‘mi to možemo’, kada je primila više od milijun sirijskih izbjeglica u Njemačku. Danas se njezino prihvaćanje imigracije čini nezemaljskim pa su se stavovi u Europi i Sjedinjenim Državama potpuno promijenili”, kaže analitičar Jacques Duvall.

“Slična gesta ‘Willkommenskultur’, ili kulture dobrodošlice, ovih bi dana zazvučala kao smrtno zvono za većinu zapadnih političara. Nekoć glavna tema ksenofobne desnice, nastojanje da se migranti kontroliraju ili zaustave, pomaknulo se prema središtu političkog spektra. Proširilo se stajalište o imigrantima kao o razvodnjavanju nacionalnog identiteta, besplatnom opterećivanju mreža socijalne sigurnosti i uvozu nasilja, često hranjeno slabo prikrivenim fanatizmom. Nekoć apsolutni francuski tabu protiv Nacionalne fronte, sada Nacionalnog okupljanja, srušen je”, smatra Jacques Duvall. To je dovelo i do promjene stava Emmanuela Macrona prema imigraciji pa je protjerivanje tisuća imigranata iz Pariza zapravo očekivano.

Prava slika

Kada se sve zbroji, inflacija, divljanje cijena, sve skuplji život, sirotinja u predgrađima i raskošne Olimpijske igre pred vratima, frustracije su tu. Dodatna je to briga za Macrona i njegovu politiku, koja će svakako morati doživjeti zaokrete želi li francuski predsjednik odraditi puni mandat. Olimpijske igre samo predstavljaju još jedno opterećenje pa će mnogi koji loše žive optužiti organizatore da su krivi za to. I da su prava slika Francuske beskućnici oko centra Pariza, koji su sada samo prividno iseljeni.
A te deportacije, kako god bile grube, možda i nehumane, neće riješiti probleme. Francuska je te probleme gomilala godinama pa će trebati godine da dođu na red za rješavanje.

Francuzi osjećaju da su izgubili svoju zemlju

U Francuskoj socijalni model koji je dugo dobro funkcionirao nije mogao riješiti probleme izgubljene nade i loših škola u predgrađima u kojima žive mnogi imigranti. To je hranilo dodatnu frustraciju. I redovito izbijaju napetosti između muslimana i policije. Mnogi Francuzi osjećaju da su izgubili svoju zemlju. A sada se svijetu žele predstaviti kao vodeća zemlja Europe i vrijeme održavanja Olimpijskih igara vide kao predah od ovih teških tema ilegalne imigracije.

Imigranti kao izravna prijetnja

Mnogi ljudi u svakoj zemlji, do određenog stupnja, strahuju od gubitka identiteta, tjeskobe na koju mogu igrati čelnici poput gospođe Le Pen ili gospodina Trumpa. U Sjedinjenim Državama to je bauk da nehispanska bijela Amerika sredinom stoljeća postane manjina.

Osjećaj Amerikanaca za svetost zakona vrijeđa ilegalni ulazak milijuna migranata. Francuzi su usredotočeni na prijetnju svom načinu života, osjećaj koji je pojačan ponovljenim činovima islamističkog terorizma u proteklom desetljeću – konstatira Roger Cohen, šef pariškog ureda NYT-a. “U središtu brzog uspona nacionalističke desnice, s njezinim stavom o imigrantima kao izravnoj prijetnji biti Francuske, čini se da leži rastući osjećaj među mnogim Francuzima da više nisu kod kuće u vlastitoj zemlji.

Taj osjećaj, nejasna, ali jaka slabost, ima mnogo elemenata. On uključuje osjećaj lišenosti, susjedstva promijenjenog u odijevanju i navikama dolaskom uglavnom muslimanskih imigranata iz sjeverne Afrike i izgubljenog identiteta u svijetu koji se brzo mijenja. Nacionalni skup, čija je antiimigrantska pozicija u srži njegove brzorastuće popularnosti, profitirao je od svega toga.”