Potpora Tajvanu za formalnu, de jure neovisnost ostaje ograničena i vrlo osjetljiva na kineski pritisak i stavu Washingtona, prema novom akademskom istraživanju koje ispituje kako bi promjene u američkoj vanjskoj politici mogle utjecati na javno mnijenje na otoku, navodi se u novom izvješću Nacionalnog sveučilišta Incheon u Južnoj Koreji.
Desetljećima su se SAD pridržavale tzv. doktrine strateške dvosmislenosti oko Tajvana, uglavnom priznajući pekinško načelo “Jedne Kine”, a istovremeno nastavljajući održavati pravne obveze koje omogućuju američkim snagama sudjelovanje u samoobrani Tajvana. Taj se stav općenito smatra sredstvom odvraćanja od bilo kakvih jednostranih poteza prema neovisnosti u Taipeiju, a istovremeno obeshrabruje vojni avanturizam Pekinga, tvrdi se u izvješću docenta dr. Kyung Suk Leeja s Odjela za političke znanosti i međunarodne studije. Američka dvosmislenost se odnosi i na to da nije poznato što znači pomoć oko obrane Tajvana na koju su se SAD obvezale 1971. Nigdje nije defenirano bi li američka vojska ratovala na strani Tajvana ili bi Tajvanu pomogli prodajom oružja ili obavještajnom pomoći.
Međunarodni profil Tajvana
Prema Leejevom izvješću, geopolitičko okruženje sada je postalo fluidnije. Politički čelnici na Tajvanu teže izrazitijem međunarodnom profilu, dok su dužnosnici u Pekingu ponovili svoju predanost konačnom ponovnom ujedinjenju, kako ga naziva Kina, čak i silom. No, Washington je također proširio svoje kontakte na službenoj razini s Taipeijem. Peking je osjetljiv na bilo kakve službene kanale komunikacije drugih država s upravom Tajvana jer smatraju da to vladi Tajvana daje diplomatski legitimitet, iako Tajvan nije međunardodno priznat kao država. U tom kontekstu, istraživači su nastojali testirati kako bi alternativni američki politički signali mogli utjecati na stavove Tajvanaca prema neovisnosti.
Studiju, koju su proveli znanstvenici s Nacionalnog sveučilišta Incheon i Sveučilišta Sogang u Južnoj Koreji, objavljenu je u časopisu Journal of Chinese Political Science, a u njoj je anketirano 900 tajvanskih ispitanika različitih godina, spola, pokrajina i razina edukacije.
Ispitanici birali između 6 hipotetskih scenarija
Sudionicima je predstavljeno šest hipotetskih scenarija koji kombiniraju dva oblika kineskog pritiska; prisilno vojno gomilanje ili izravne vojne napade, kao i tri moguća američka odgovora, uključujući nastavak nejasnoća, eksplicitne obrambene obveze ili potpuno napuštanje Tajvana.
Rezultati su ukazali na pragmatični stav javnosti koja je, u biti, svjesna troškova. U svim scenarijima, izvješće pokazuje da je većina preferirala održavanje statusa quo de facto neovisnosti kakav jest, bez ikakvog formalnog međunarodnog priznanja. Podrška ovom stavu iznosila je 73% pod uvjetima kineske prisile i 68% čak i u slučaju vojnih udara.
Kada je Kina opisana kao osoba koja provodi prisilni vojni pritisak, a ne ulazi u otvoreni sukob, jasnije američke sigurnosne obveze doista su dovele do porasta podrške formalnoj neovisnosti ispitanika, dok je signal američkog napuštanja samo smanjio tu podršku. Kada je uvedena mogućnost izravnih vojnih napada Kine, uočena je zamjetna promjena. U ovom scenariju, američka dvosmislenost generirala je veći stupanj podrške formalnoj tajvanskoj neovisnosti nego izričito obećanje obrane Tajvana ili izjava o neintervenciji.
Sami nalazi ističu dvije moguće dinamikame. Najočitija je da tajvanski ispitanici daju prednost stabilnosti i miru nad potezima prema potpunom suverenitetu ako ti potezi riskiraju izazivanje sukoba velikih razmjera s Pekingom.
Izjavljena pravna (de jure) neovisnost, a ne de facto verzija koju nacija danas uživa, iako je za neke značajan faktor, za većinu nije apsolutni cilj pod svaku cijenu. Drugo, utjecaj signala iz Washingtona na stavove Tajvanaca zapravo dosta varira u odnosu na vrstu i intenzitetu bilo kakve potencijalne kineske akcije.
Stoga su za kreatore politike u Washingtonu implikacije na tajvansko pitanje delikatne. Izričito izrečena obveza obrane Tajvana mogla bi ojačati pro-neovisničko raspoloženje pod ograničenom prisilom Kine, a to bi zauzvrat moglo promijeniti političke poteze u Taipeiju. Istovremeno, otvorena američka deklaracija o neobrani otoka mogla bi oslabiti prijetnju odvraćanja, a istovremeno smanjiti povjerenje tajvanske javnosti.
No, nakon što sukob prijeđe granice prisile i prijeđu u izravni napad, odnos između američke jasnoće i tajvanskog javnog mišljenja postaje složeniji i daleko manje predvidljiv.
Nakon poteza u Venezueli, Kini otvoren put za uzimanje Tajvana: Peking žestoko prijeti
