Život malobrojnih, mahom starijih stanovnika u selima podno Dinare posebno je težak tijekom zime. Bez autobusne veze s obližnjom Vrlikom ili Sinjem, gotovo su potpuno izolirani od ostatka zemlje.
Prostor oko bisera Dalmatinske zagore, Peručkoga jezera, na istočnoj su strani nekada naseljavale brojne obitelji stočara. Danas ih je vrlo malo.
Tekst se nastavlja nakon oglasa
U podnožju surove Dinare vuk je već dugo svakodnevna opasnost za preostalo blago.
– Život nije lak. Živim od stočarstva, prodaja je nikakva. Svatko ti želi meso odnijeti besplatno, rekla je za HRT Koviljka Perković iz Koljana.
Čak ni samoća i bolest, najupornije starije stanovnike perućkoga kraja ne uspijevaju maknuti s rodne grude.
– Svi mi se dive, kako ja ovdje živim sama. Još dok sam imala sve blago. I koze i ovce, kazala je Nada Iglendža, Koviljkina susjeda.
– Ovdje je ostarilo stanovništvo. Ljudi ne mogu otići po lijek doktoru, istaknuo je Milan Stojić iz Bitelića.
“Ovdje bi mladi mogli lijepo živjeti”
Ekološki čist, gotovo prazan prostor i dobra ispaša, mogli bi biti pravi mamac za nove generacije poljoprivrednika. Tu su nekada, na otvorenom, boravile stotine stada krava.
– Mlado čeljade, sposobno sa strojevima, moglo bi se tu baš lijepo živjeti, dodao je Milan.
Na Peručko jezero ne dolazi mnogo turista, ali upravo zbog toga sačuvalo je lijepu prirodu i čistoću kakva se rijetko gdje vidi u turističkim mjestima.
To je, po veličini, treće jezero u Hrvatskoj s površinom od 15 četvornih kilometara, dubine 65 metara, koja varira za vrijeme kišnih i sušnih razdoblja. Nova cesta povezuje naselja na njegovoj istočnoj obali, pa će se broj izletnika sasvim sigurno povećati.
Moja reakcija na članak je…
