Na današnji dan 30. srpnja 1942. godine veliki hrvatski a svjetski svetac Leopold Mandić preselio se u Božje kraljevstvo.
Dok se oblačio za sv. misu, pozlilo mu je, kraj je nastupio vrlo brzo. Preminuo je moleći molitvu Zdravo Kraljice, posljednji pozdrav Blagoslovljenoj Gospodarici – kako ju je običavao nazivati – koja je, zajedno s Blagoslovljenim Gospodarom, bila ljubav njegova života.
Njegovu je pogrebu nazočio čitav grad. Svatko je, usred rata, imao što zamoliti toga svetoga redovnika, koji je s neba mogao pružiti svoj zagovor. Njegov je grob na mjesnome groblju ubrzo postao metom snažne i sve veće pobožnosti, koja se umnožila nakon što je, 14. svibnja 1944., među ruševinama bombardirana samostana njegova ispovjedaonica pronađena netaknuta, kao mjesto na kojemu je čitava života svjedočio milosrdnu ljubav Božju.
Tisuće prijavljenih ozdravljenja
Kada je započeta kauza za beatifikaciju, njegovi su posmrtni ostaci vraćeni u kapucinski samostan, gdje i danas počivaju, u kapeli podignutoj nedaleko ćelije u kojoj je ispovijedao. Njegovo je svetište postalo još jednim nezaobilaznim ciljem hodočasnika, koji odlaze u Padovu istaknuti štovanje Sv. Antunu, također franjevačkome redovniku, samo konventualcu. Oca Leopolda Bogdana Mandića svetim je proglasio papa Ivan Pavao II., 16. listopada 1983. g. a 2020. godine Crkva je proglasila je našeg Leopolda Mandića zaštitnikom svih onih koji boluju od raka, te raširene pošasti koja oduzima brojne živote.
Razlog tome je što su liječnici diljem svijeta i brojne obitelji, nakon njegove smrti zasule Talijansku biskupsku konferenciju tisućama svjedočanstava – ozdravljenja od raka po njegovu zagovoru.
Peticiju za postavljanje sv. Leopolda Mandića zaštitnikom oboljelih od raka potpisalo je čak 67 tisuća ljudi diljem svijeta.
Tri čuda svetog Leopolda Mandića koja su odjeknula svijetom: Spriječio ženi amputaciju noge, pred očima liječnika
Molitva svetom Leopoldu za zdravlje
Dobri Oče, Stvoritelju ljudi, po Duhu Životvorcu darovao si nam život na kojem ti zahvaljujemo. Tebi je poznato kako nas snalaze mnoge nevolje, kako različite bolesti nagrizaju tvoj dar života u nama. Po svojoj očinskoj dobroti, po zaslugama našeg Spasitelja Isusa Krista, te po zagovoru sv. Leopolda koji je i sam iskusio teške bolesti, smiluj nam se u bolestima, pomozi našem bolesnom bratu / sestri …., blagoslovi našu patnju i pohodi nas zdravljem duše i tijela. Hvala ti Gospodine, što nas uslišavaš naše molitve koje ti prinosimo po zagovoru sv. Leopolda Mandića. Amen. Oče naš… Zdravo Marijo…. Slava Ocu…
40 godina u ispovjedaonici
Njegova ispovjedaonica bila je opsjednuta od ljudi svakodnevno po deset, pa i više sati; i tako kroz gotovo 40 godina! A ljudi i pokornici dolazili su ne samo iz Padove i njezine okolice, nego i iz drugih udaljenih mjesta Italije. K njemu su na ispovijed hrlili ljudi različitog društvenog statusa: od sveučilišnih profesora i biskupa do seljaka; od visokih oficira do radnika i domaćica, svećenici, industrijalci, trgovci. Svi su se oni gurali oko njegove ispovjedaonice-sobice i strpljivo čekalo svoj trenutak za izmirenjem s Bogom i ljudima.
Leopoldov duhovni život i rad nalazio je svoje žarište i izvorište u Euharistiji, a osobitom sinovskom ljubavlju je gorio prema Bezgrešnoj koju je nazivao svojom “Gospodaricom”.
Po naravi je bio nagao, u mladim je danima znao ponekad planuti i srdžbom, ali se poniznom upornošću borio protiv svoje prirode i uz duhovni napor uspio je postići takvu skromnu blagost da su ga neki čak smatrali i previše blagim, a pogotovo u ispovjedaonici. Bio je i veliki ljubitelj prijateljstva sa svim ljudima, pa su ga mnogi već za života, a osobito poslije smrti, počeli smatrati svecem i pomoćnikom obitelji u njezinim potrebama i nevoljama.
Kad je iscrpljen ispovjedničkom službom i bolešću 30. srpnja 1942. preminuo u Padovi, vjerni ga je narod sa svoje strane odmah proglasio svecem. Njegovo se štovanje, upravo munjevitom brzinom proširilo po svim zemljama i kontinentima. U našoj domovini (Hrvatskoj) njegovo štovanje počeo je najprije širiti kardinal Alojzije Stepinac.
Obitelj je tražila ozdravljenje od raka za majku, a Padre Pio je izmolio još silnije čudo
