Ideologija, izbjegavanje kazne za počinjeni zločin i novac – sve su to razlozi odlaska na strana bojišta.
Kada se tomu doda i vjersko uvjerenje o povezanosti religije i naroda, dobivamo državljane Bosne i Hercegovine u tuđem ratu, piše Federalna.
Na ukrajinsko bojište iz Bosne i Hercegovine odlaze se boriti na strani Rusije – srpski borci, i plaćenici i dragovoljci. Nisu jedini, ali čine većinu. Bore se pod zastavom Wagnera i riskiraju zatvor u svojoj zemlji.
Psi rata
Bosanca Hadžu Osmančevića obitelj je ispratila 4. travnja ove godine u ruski Sjeveroistočni vojni okrug. Rusija ga je poslala na ukrajinsko bojište iz sibirskog grada Tjumena – točno na njegov pedeset i šesti rođendan.
Nedugo zatim, supruga Larisa objavila je na društvenim mrežama snimku njihova razgovora. Vidjelo se da je Hadžo na bojištu, u uniformi i pod kacigom. Bio je to jedan od posljednjih kontakata.
Ubrzo ga je počela tražiti putem mreže Telegram. Napisala je: „Nestao u Pokrovsku“, ukrajinskom gradu koji Rusi smatraju vratima Donjecka. Nakon pet mjeseci ratovanja Hadžo je vraćen kući – u lijesu. Poginuo je na ukrajinskom bojištu boreći se za Rusiju.
Kući se iz Rusije vratio i Dario Ristić. Pred Sudom BiH osumnjičen je za pridruživanje stranim paravojnim postrojbama. Prvi put se pred Sudom pojavio 19. rujna 2025.
Na pitanje sutkinje Tatjane Kosović ima li nadimak, odgovorio je potvrdno – „Brzi“.
Brzi je rodom iz Modriče i ranije je bio osuđivan zbog oružane pljačke. U Rusiju je otišao kao dragovoljac, u sastav postrojbe „Permski medvjedi“. Ima 35 godina. S bojišta se vratio bez noge.
Njegov odvjetnik Rade Ćulibrk izjavio je: „Dario Ristić je teški invalid, amputirana mu je noga, što potvrđuje da ne postoji bojazan da bi se bijegom mogao učiniti nedostupnim Sudu.“
Sud Bosne i Hercegovine odredio mu je pritvor. Međutim, nisu dostupni svi ostali državljani BiH koji su ratovali na ukrajinskom bojištu u ruskim postrojbama – uključujući Vukove i Wagnerove snage.
Prema podacima kojima raspolaže Mreža, iz Banje Luke su u Rusiju kao dragovoljci otišli:
– Slađan Dobraš, 27 godina, iz Potkozarja kod Banje Luke;
– Milan Pičulin, zvani Boske, 42 godine, otišao u kolovozu prošle godine;
– Boris Pećanac, 43 godine, otputovao u travnju 2023. iz Banjolučke zračne luke;
– Neđo Panić, 30 godina, porijeklom iz Kotor Varoši, s dvojnim državljanstvom BiH i Srbije.
„Kad govorimo o strancima koji odlaze na druga bojišta, govorimo o tzv. psima rata – to je uobičajen naziv za njih“, objašnjava vojni analitičar Božidar Spasić.
Materijalni motivi
„Povode se prvenstveno za materijalnim razlozima, a potom iskorištavaju vjerske, nacionalne ili druge dojmove“, dodaje Jasmin Ahić, dekan Fakulteta za kriminalistiku u Sarajevu.
Iz Višegrada je na bojištu završio Vedran Gračanin (43), a iz Drvara Jovan Bjelotomić (29), za kojim je ranije raspisana tjeralica zbog razbojništva. Iz Bratunca se Rusima pridružio Dejan Spasojević, državljanin BiH po majci, s dvojnim državljanstvom.
Iz Bijeljine je otišao Gavro Mališević, zvani Dane. Najprije u Soči, zatim u Krasnodar. Početkom 2023. Putin je dopustio strancima da potpisuju jednogodišnje, umjesto petogodišnjih ugovora s ruskom vojskom.
„Najgora stavka u tim ugovorima jest što se obitelji obećava nagrada kada poginete – apsurd psa rata“, kaže Spasić.
Bez ugovora, kao dragovoljac, ruskim se snagama pridružio Petar Popović iz Dervente, koji je dugo živio u Njemačkoj.
Oleg Šimunjak, rođen u Odesi, s prebivalištem u Loparama, ima 57 godina i tri državljanstva – rusko, ukrajinsko i bosansko. Dragovoljno je otišao u Kursku oblast, gdje se trenutno nalazi u jedinicama ruske specijalne namjene. Ljetos je viđen na druženju s bivšim vojnicima RS-a u Bosanskoj Dubici. Borio se i u ratu u BiH na strani srpske vojske, gdje je četiri puta ranjen.
Iz Trebinja potječe Aleksandar Šekarić, zvani Šekira (rođen 1971.), koji je iz Banje Luke preko Beograda otputovao na ukrajinsko bojište.
Najmlađi Trebinjac u ruskim snagama imao je 21 godinu kad im se pridružio. Ne želi otkriti ime, ali kaže da ga je vodio idealizam, iako se roditelji nisu slagali:
„Nije to tvoj rat, govorili su, ali htio sam nešto dokazati sebi. Rat nije igra. Mnogi bi htjeli doći, ali to nije igra.“
Nekad su ih na Balkanu vrbovali ruski dragovoljci koji su se borili na ovdašnjim bojištima. Danas to rade službene ruske službe – i obavještajci.
„Naravno da i obavještajna djelatnost, pogotovo ona koju razvija Ruska Federacija, mora biti pod prismotrom. Sasvim sigurno da djeluju i na našem terenu“, kaže dekan Ahić.
Mitraljez kao glazbeni instrument
Na našem su tlu djelovali i ruski špijuni. Jedan od njih, Aleksandar Bezrukavji, uhićen je u Bosanskoj Krupi. Optužen je u Varšavi za sabotažu i terorizam te izručen Poljskoj, čime je razotkrivena mreža od 32 ruska špijuna.
Osim agenata GRU-a, dobrovoljce su regrutirali i Noćni vukovi, bivši ruski plaćenici i Dejan Berić, koji opisuje proces:
„Dođete u Moskvu, dočeka vas netko iz službe, odvede na poligon, ondje potpisujete ugovor.“
Regrutaciju je provodio i Ljubiša Božić, poznat kao Muzikant, koji je izjavio: „Mitraljez je kao glazba – dobro svira.“
Kasnije je promijenio ime u Aleksandar Velimirović – Saša. Sudjelovao je u borbama na Krimu, Hersonu, Avdijivki i Bahmutu, a s Wagnerovim plaćenicima formirao rusko-srpski bataljun „Sova“.
„Mi smo vezani s Rusima, ali naš je duh jači. Mi pobjeđujemo“, rekao je Velimirović.
U redovima GRU-a završio je i Davor Savčić, zvani Savke, porijeklom iz Doboja. U Rusiji je od 2014., a ondje mu se pridružio i sin Rastko, danas dvadesetogodišnjak. Savčić je bio član plaćeničkih skupina Wagner i Vuk.
Rusko-srpska jedinica VUK, osnovana u Krasnogorsku, dobila je potporu lokalnih vlasti – vozila i termovizijske nišane, a Savčić četiri ruska ordena za hrabrost.
Uloga Srpske pravoslavne crkve
Bez Srpske pravoslavne crkve ne prolazi ništa – pokazuje i fotografija s Dodikova posjeta Moskvi u svibnju ove godine, na kojoj su episkop Stefan Šarić, Davor Savčić i njegov sin Rastko. Savčić se teško da će vratiti u Bosnu – čeka ga tjeralica.
„Ne znate je li ih tko vrbovao, ima li psihičkih poremećaja, ratnog sindroma – to su tempirane bombe u našem društvu“, upozorava analitičar Božidar Spasić.
U međuvremenu, Ristiću je određen jednomjesečni pritvor. U videosnimci se vidi kako svećenik blagoslivlja njegovu jedinicu dok Ristić drži zastavu – kao što su nekada svećenici blagoslivljali „Škorpione“.
Ruski mediji prenose da je teško ranjen u Donjeckoj oblasti, izgubio nogu, a zauzvrat dobio rusko državljanstvo. Sam je iz bolnice u Sankt Peterburgu rekao:
„Sve tri operacije su uspjele. Noga mi je zatvorena, a šanse za preživljavanje bile su jedan naprema milijun. Petnaest dana sam se vukao po rupama, sam. Bilo je nemoguće izvući čovjeka devet kilometara unutar neprijateljske linije.“
Za sudjelovanje na stranim bojištima, kazne u BiH mogu iznositi do deset godina zatvora. Za Ruse su to dragovoljci, za Ukrajince zločinci, a za Bosnu i Hercegovinu – potencijalna prijetnja i sutrašnji zatvorenici, zaključuje Federalna.ba.
