“Mi bismo morali ići u proširenje LNG terminala jer trebamo računati s time da Ukrajina neće obnoviti sporazum o transportu plina za Slovačku i Mađarsku koji istječe početkom iduće godine. Prema tome, te dvije zemlje morat će odnekle dobiti plin, a ako ga ne dobiju bežično, odnosno zračnim transportom, mogu ga dobiti jedino preko Hrvatske”, izjavio je u razgovoru za Megawatt Tonči Tadić, viši znanstveni suradnik na Institutu Ruđer Bošković i nekadašnji saborski zastupnik. S Tadićem smo razgovarali o situaciji u energetskom sektoru nakon što je pala njemačka vlada i nakon što je Donald Trump ponovno izabran za američkog predsjednika. Kao jedan od istaknutijih hrvatskih nuklearnih fizičara, Tadić se zalaže za gradnju malih nuklearnih reaktora koji polako postaju trend širom svijeta te tvrdi da bi s njima Hrvatska puno lakše osigurala svoju energetsku neovisnost.
Megawatt: Kako će pad njemačke vlade utjecati na energetsku sliku Europske unije, a samim time i na Hrvatsku?
Mi zapravo još nemamo uvid u program nove njemačke vlade jer ona još nije ni formirana, no po svoj prilici doći će do preispitivanja dosadašnjih trendova u njemačkoj politici, pa tako i u energetskoj politici. Rekao bih čak i posebno u energetskoj politici, koja je pretrpjela velike posljedice, i to prije svega zbog višegodišnje vladavine Angele Merkel. Meni je zaprepašćujuće da se žena koja je doktorirala nuklearnu fiziku odlučila na niz najjeftinijih, posve prizemnih i populističkih poteza. Tu prije svega mislim na gašenje 16 njemačkih nuklearnih elektrana. Moram napomenuti da su njemačke nuklearke po dizajnu, izvedbi i po profesionalnosti vođenja bile Mercedesi u odnosu na ono što imamo u Mađarskoj, Bugarskoj ili nekim drugim državama članicama Europske unije. No Merkel je iz posve populističkih i prizemnih pobuda, odnosno, zbog pritiska Zelenih uoči izbora u Donjoj Saskoj 2011. godine, odlučila ugasiti te njemačke nuklearke. Dakle, to je bio preduvjet za koaliciju sa Zelenima 2011. u Donjoj Saskoj. Da je Njemačka išla drugim smjerom, da su uz tih šesnaest nuklearki dodali još toliko, danas bi se približili pragu od 60 posto električne energije proizvedeno u nuklearkama. Da se to ostvarilo, cijela priča s izostankom ruskog plina bila bi posve drugačija. Isto tako, posve je nejasno zašto Njemačka nije za vrijeme Angele Merkel gradila LNG terminale. Njemačka je na veličinu gospodarstva mogla imati barem tri do pet LNG terminala. Oni možda ne bi radili u punom kapacitetu, ali samo njihovo prisustvo eliminiralo bi mogućnost bilo koje ucjene s ruske strane. Dakle, Njemačka se zahvaljujući Angeli Merkel i posve sumanutim inicijativama Zelenih u ovoj semafor-koaliciji koja se upravo raspala, našla u situaciji da najvećem europskom gospodarstvu nedostaje energije i apsurdno ih je u tom trenutku zatvarati i pokušavati zamijeniti termoelektranama na lignit. Poljska, recimo, radi baš suprotne stvari. Želi izbaciti svoje termoelektrane na smeđi ugljen i napraviti nuklearke, a Njemačka ide u posve drugom smjeru. Nadam se da će nova vladajuća koalicija, kakva god ona bila nakon izbora u veljači, biti daleko razumnija prema pitanju nuklearne energije.
Megawatt: Mogu li se ugašene nuklearne elektrane brzo vratiti u pogon ili je ipak riječ o dugotrajnom procesu?
Riječ je o poprilično kompliciranom i dugotrajnom procesu, a tu postoji još jedan veliki problem. Riječ je o nedostatku kadrova jer u trenutku kad je počelo gašenje tih nuklearki, ljudi su iz njih naprosto otišli u zemlje gdje nuklearke postoje, a to su Francuska ili Belgija, ili su jednostavno otišli u mirovinu. Zato je i ponovno pokretanje čitavog nuklearnog biznisa jako komplicirano. Cijela ta priča je potpuno apsurdna. Međutim, želim napomenuti da je problem Hrvatske gastarbajterski mentalitet, odnosno, da je kod nas referentna točka uvijek Njemačka. Neovisno o tome što se događa istočno i zapadno od Njemačke. Dakle, ako u ovom trenutku postoji svojevrsna neformalna inicijativa 13 članica Europske unije, među kojima je i Hrvatska, koje žele jačanje nuklearne energije unutar Europske unije; ako svoje nuklearke, prvi put, žele imati Finska i Poljska; ako Češka, Slovačka, Mađarska, Rumunjska, Bugarska obnavljaju ili dograđuju odnosno pojačavaju svoju flotu nuklearki; ako svoju flotu nuklearki jačaju Šveđani, Francuzi i zemlje Beneluksa; ako praktički sve članice Europske unije, čak i ove tri koje su poznate protivnice nuklearne energije, a to su Njemačka, Austrija i Italija, razmišljaju o gradnji malih modularnih reaktora, onda je jasno da Hrvatska dugoročno mora imati u rukavu nuklearnu opciju. Sve što želim svojim javnim istupima, pa eto i ovim, jest osvijestiti unutar Hrvatske da moramo imati u rezervi nuklearnu opciju za svoju energetiku.
‘Ako Njemačka, Austrija i Italija razmišljaju o gradnji malih modularnih reaktora, onda je jasno da i Hrvatska dugoročno mora imati u rukavu nuklearnu opciju’
Megawatt: Drugi blok NE Krško je aktualna tema, koliko bi taj drugi blok pomogao Hrvatskoj i koliko bi značio za našu energetsku neovisnost?
Ne bi bio dovoljan. Velika je šteta što se 80-ih godina prošlog stoljeća na pritisak Beograda odustalo od druge zajedničke hrvatsko-slovenske nuklearke koja je trebala biti u Privlaci kod Dugog Sela. To bi značilo da bi Slovenija, kojoj Krško trenutačno daje 35 posto energije, s tom drugom slovensko-hrvatskom nuklearkom došla do 70 posto električne energije iz nuklearnih izvora. Istovremeno bi Hrvatska imala 35 posto energije iz dviju nuklearki. Kad se tome doda postojećih 53 posto iz obnovljivih izvora, u koje se uvijek uračunava i vodni potencijal, to bi značilo da bi Hrvatska imala 88 posto energije iz izvora koji nisu fosilna goriva. Tada bi kod nas cijela priča s plinom bila posve drukčija i bili bismo daleko otporniji na poremećaje na tržištu plina kakav je bio prije dvije godine. Kako će izgledati priča s drugim blokom u Krškom? Mi to ne znamo, no znamo da Slovenija želi smjestiti Krško 2 na teren na kojem je Krško 1, a znamo i da je taj teren suvlasništvo Republike Hrvatske. Dakle, Slovenija na tom frontu ne može ništa raditi sama bez dopuštenja Republike Hrvatske, a ja smatram da bi Hrvatska morala biti suvlasnik i drugog bloka kao što je suvlasnik prvog bloka. Mi zasad ne znamo ni kako će on izgledati. Hoće li to biti jedna velika nuklearka ili će to biti serija malih modularnih reaktora, o čemu Slovenci maštaju. Ne znamo ni financijski model kakav će biti, ali kakav god bio, bilo bi najbolje da u cijelu priču bude uključena i Hrvatska zato što će nam dugoročno trebati sve više električne energije.
Megawatt: U nekoliko navrata spomenuli ste modularne reaktore, o čemu je točno riječ?
Modularni reaktori su trenutačno hit u svijetu. Oni su hit i novog programa EURATOM-a koji je predstavljen na svečanosti u travnju prošle godine u Bruxellesu. Radi se o reaktorima koji su svojim dizajnom inherentno sigurni. Dakle, ne mogu doći sami od sebe u stanje nekontrolirane reakcije i taljenja jezgre, nego u slučaju da dođe do bilo kojeg poremećaja, oni mogu sami sebe držati pod kontrolom. S druge strane, oni su mali, riječ je o reaktorima snage od 50 do 100 megavata tako da umjesto da gradite jedan veliki reaktor kao što je ovaj u Krškom, vi zapravo kao Lego kocke dodajete na taj teren seriju malih reaktora, od kojih svaki ima vlastitu malu elektranu uz sebe. Radi se o posve novim tipovima reaktora koji rade na vrlo visokoj temperaturi i koji su zato termički efikasniji. Međutim, trenutačno ih na svijetu u pogonu ima toliko da ih se može nabrojiti na prste jedne ruke. To je jedini problem, ali kroz nekih desetak godina bit će ih sigurno puno više. Hrvatska tu ne smije kasniti i već sada moramo organizirati timove koji prate što se događa s tom tehnologijom.
Megawatt: Osim Njemačke, velike promjene na energetskom tržištu možemo očekivati i zbog promjene vlasti u SAD-u. Koliko zapravo Donald Trump može u svom drugom mandatu poremetiti svjetska energetska tržišta?
To je u ovom trenutku nemoguće dokučiti. Trumpov program, svi njegovi govori na javnim skupovima i svi njegovi intervjui, sve je to jedan totalni kupus iza kojeg ne stoji nikakav konzistentni program. Sve što je on govorio, služilo je samo tome da bude simpatičan biračima. Vodio se vrlo jednostavnim postulatima uspješne predsjedničke kampanje, a to je da moraš biti simpatičan biračima, a ne educirati birače o bilo čemu, a nije pokazao ni leadership. Leadership se pokazuje nakon izbora, kada sjedneš u Ovalni ured, a u izbornoj kampanji nastojiš podržavati ono što birači vole, a mrziti ono što birači mrze. I biti jednako simpatičan svima. Iz toga mi zapravo ne možemo zaključiti kakva će biti njegova energetska politika. Po svoj prilici će ići na povećanje emisije CO2, na povećanje pumpanja fosilnih goriva, jer to voli krupni kapital u SAD-u. Pitanje je kako će se tada odvijati ljubavni odnos njega i Elona Muska u vezi električnih vozila jer je on zapravo do pojavljivanja Muska u svojoj orbiti bio protivnik električnih automobila i baterija od litija. Nije jasno ni kakav će biti njegov odnos prema nuklearnoj energiji. I to opet ovisi o velikim američkim korporacijama koje razvijaju nuklearke, a budući da je cijela stvar bitna radi razvoja nuklearnog oružja i radi općenite nuklearne suverenosti SAD-a, može biti da će i tu biti blagonaklon. Trump je u više navrata vrlo oštro istupao protiv obnovljivih izvora, tvrdeći da vjetroelektrane uzrokuju rak i da ubijaju ptice, da solarne elektrane nisu dobre te da su baterije zapaljive. Ako ćemo se ravnati po tome i uzeti te izjave kao stav, a ne kao predizbornu retoriku, onda je njegova energetska politika zapravo vrlo konzervativna i temelji se na fosilnim gorivima i na nuklearnoj energiji.
‘Modularni reaktori su trenutačno hit u svijetu. Oni su hit i novog programa EURATOM-a. Radi se o reaktorima koji su svojim dizajnom inherentno sigurni’, kaže Tonči Tadić. FOTO: Sandra Simunovic/PIXSELL
Megawatt: Kako će onda izgledati odnos Trumpa s Europskom unijom, pogotovo na polju energetike?
On će sigurno inzistirati na onome na čemu je inzistirao u prvom mandatu, a to je da Europa bude energetski neovisna od Rusije. U tom trenutku, kada je on to govorio, svi su se čudili, a posebno Nijemci, s obzirom na “ljubavnu vezu” Angele Merkel i Vladimira Putina. U svom prvom mandatu Trump je EU-u, a pogotovo Njemačkoj, s pravom postavljao pitanje nije li nerazumno imati samo jedan izvor fosilnih goriva i da taj izvor bude Rusija te je tražio da se po tom pitanju EU diverzificira. Koliko god Trump bio čudak, on ima svoju geopolitičku logiku. S druge strane, vjerujem da će nama njegov povratak u Bijelu kuću biti posebno zanimljiv, jer je i SAD-u zanimljiva svaka zemlja s LNG terminalom, pa tako i Hrvatska. Mi sa svojim LNG terminalom nismo zanimljivi samo Srbiji ili Mađarskoj, već i SAD-u, jer LNG terminal omogućava plasman američkog plina u srednju Europu. Tako da je tu također pitanje što se do sada učinilo s hrvatske strane u pristupu Trumpu. Kako će se postupati prema njemu u budućnosti, odnosno, hoće li itko od hrvatske vlade biti na inauguraciji u Washingtonu.
Megawatt: Znači li to da bi Hrvatska trebala ići u proširenje kapaciteta LNG terminala?
Mi bismo morali ići u proširenje jer trebamo računati s time da Ukrajina neće obnoviti sporazum o transportu plina za Slovačku i Mađarsku, a koji istječe početkom iduće godine. Prema tome, te dvije zemlje morat će odnekud dobiti plin, a ako ga neće dobiti bežično, odnosno zračnim transportom, mogu ga dobiti jedino preko Hrvatske. Isto vrijedi i za naftu. Mislim da bi Orban i Fico trebali prestati raditi drame oko toga te bi trebali zaboraviti na provizije koje kapaju od Rusije zato što od nje nabavljaju plin i naftu te bi trebali dobavljati plin i naftu preko Hrvatske. Hrvatska im je to davno ponudila. Sve njihove teze o tome da JANAF za to nije sposoban ili da naša plinska mreža nije dovoljno dobra, naprosto su uvreda zdravoj pameti. Dakle, kao dobri susjedi mi ćemo im u tome rado pomoći.
Megawatt: Spomenuli ste da je Njemačka propustila priliku izgraditi nekoliko LNG terminala dok je Hrvatska izgradila taj jedan na Krku. Znači li to da smo napokon u nečemu imali bolju viziju od Nijemaca?
Ha, tako ispada (smijeh). No ja bih podsjetio na još jedan detalj, a to je da je cijena plina ista ili niža nego što je bila prije početka ruske invazije na Ukrajinu. Dakle, sama ideja da će tržište Europske unije od pola milijarde ljudi, s golemim gospodarstvom s kojim se mogu mjeriti samo SAD i Kina, ostati bez plina, totalno je blesava. Ako nema ruskog plina, onda ima plina sa svih strana. I u Norveškoj, i u Alžiru, i u Libiji, i u Egiptu, i u zemljama Zaljeva, i naravno „preko bare“. Nema šanse da se ostane bez plina jer je rast cijena plina prve godine bio stvar opće panike i špekulacija, ali realno, kada su se stvari malo smirile, mi smo već krajem 2022. imali strelovit pad cijena plina i došlo se u situaciju da odjednom ruski plin više nikome nije potreban i to mijenja priču o samoj Rusiji. Teza koja se čula od domaćih putinofila, a na tragu je svih ruskih psiholoških operacija, bila je da ako neće EU kupovati plin, nema problema. Mi ćemo plin dati Kini i Indiji, ali problem je što za Kinu i Indiju plinovoda nema. Dakle, mogu samo spaljivati plin. Prestati ga pumpati ne mogu zato što bi se zamrznule bušotine u Sibiru. To znači da ga moraju pumpati i spaljivati jer ga nemaju kamo transportirati. Čitava Rusija je zapravo jedna predimenzionirana i pomahnitala pumpna stanica i ništa više od toga.
‘Tko će napuniti pola milijuna električnih automobila koji će se za pet godina spustiti na Jadran? Kao turistička zemlja mi moramo imati mogućnost punjenja svih tih vozila’
Megawatt: Poprilično ste uključeni i pratite što se događa u Ukrajini i Rusiji. Kako komentirate trenutačnu situaciju i može li doista Donald Trump sve riješiti u prvih nekoliko dana mandata, kao što je najavio?
Trump je već počeo reterirati sa svojim tezama, tvrdeći da je to puno kompliciranije nego što je on mislio. Opet dolazimo do njegovih izjava u kampanji, ali kada čovjek sjedne u Ovalni ured, stvari su posve drukčije. Dobar je potez odabir Keitha Kellogga za savjetnika za Ukrajinu jer je general Kellogg iskusan čovjek koji vrlo dobro zna što znači voditi rat i koji su ruski vojni kapaciteti. Jedno je serija spinova koju mi primamo kao građani Europske unije o silnoj ruskoj vojnoj moći i kapacitetima, a drugo je što na dnevnoj bazi snimaju američki sateliti iznad Rusije. Rat Rusije i Ukrajine je ogroman i ne postoji nijedan sukob nakon Drugog svjetskog rata koji se može mjeriti po skali. Dužina bojišta unutar same Ukrajine je 1000 kilometara, a kada se dodaju još granice s Rusijom i Bjelorusijom, dolazimo do bojišnice od blizu 3000 kilometara. Količina vojske nužne za to sve je ogromna. Dnevna potrošnja oklopnih sredstava, tenkova i oklopnih vozila, uništavanje topničkih sustava i korištenje tisuća dronova dnevno, nešto je što se doista teško može pojmiti. Zato sa svime navedenim i treba gledati navodne uspjehe Rusije na bojištu. Mi smo dnevno obasuti pričama o silnim uspjesima Rusije, ali ta ista Rusija je svakoga dana suočena s po 1500 do 1600 mrtvih i ranjenih, i to za zauzimanje nekog drvoreda ili nekakvog sela od šest do petnaest kuća. Rusija troši svoje vojnike četiri puta brže nego prije dvije godine s otprilike istim rezultatima. I zato nije toliko bitno hoće li neko selo ili gradić u Ukrajini pasti ili ne, jer to neće definirati konačni kraj rata, i to zato što to nisu Putinovi ciljevi. Putinovi ratni ciljevi su podčinjavanje čitave Ukrajine i Ukrajina kao vazalna država pod jedan, a pod dva sprječavanje širenja NATO-a. Ako su to bili njegovi strateški ciljevi, onda je on izgubio rat. Ukrajina nije pala, a NATO se proširio. Kad je rat počeo, samo sam se molio Bogu da Ukrajina izdrži prvih deset dana, a da nakon toga izdrži i prvi kvartal. Kada je to i izdržala, bilo je potpuno jasno da ne postoji šansa da Rusi zauzmu Ukrajinu. Otprilike je tako bilo i u Hrvatskoj. Presudna su bila ona prva četiri mjeseca rata ‘91. kada Milošević sa svom svojom vojnom moći koju je imao na raspolaganju, nije uspio. Tada je bilo jasno da je on zapravo dugoročno izgubio.
Megawatt: Kakvo je stanje u ukrajinskim, ali i u ruskim nuklearkama?
U Zaporižju je svih šest reaktora ugašeno. Međutim, stvar je u tome da svi ti reaktori trebaju redovito dobivati vanjski izvor energije za hlađenje. Dakle, iako su u postupku hladnog gašenja, njih i dalje treba hladiti. I zato nijedna nuklearka ne smije ostati bez vanjskog dotoka električne energije. Također se treba hladiti bazen s istrošenim gorivom. Ti reaktori koji su imali svaki snagu negdje oko 900 megavata, možda sada ne proizvode 900 megavata dok su ugašeni, ali sigurno proizvode par megavata i tu toplinu treba odvesti iz bazena. Što se tiče ostalih nuklearki, one su u ovom slobodnom dijelu Ukrajine, ali postoji bojazan kod svakog ruskog napada koji se dogodi u njihovom okruženju s velikim valom dronova ili raketa. Na svojoj strani Rusi su imali problema u nuklearki Kursk, gdje su s približavanjem Ukrajinaca dva od četiri reaktora bila preventivno ugašena.
Megawatt: Nakon svega što ste rekli, imamo li razloga biti zabrinuti za energetsku budućnost Hrvatske i Europske unije?
Hrvatska je u prilično sretnim okolnostima jer imamo veliku insolaciju na Jadranu i možemo mirno graditi veliki broj solarnih elektrana. Zato sam i sretan zbog svake izgrađene privatne solarne elektrane na krovu ili kada netko investira u veliku solarnu elektranu ili vjetroelektranu. Svaki megavat, svaki kilovat iz obnovljivih izvora, znači jedan kilovat manje ovisnosti o uvezenom plinu. S druge strane, Hrvatska ima i svoj LNG terminal koji se može povećati. Ima i vlastitog plina na vlastitim izvorima. Međutim, moramo početi razmišljati o povećanju električne proizvodnje kroz dugoročno gradnju malih modularnih reaktora. Možda ne odmah, ali za desetak godina kada će oni biti udomaćeni u Europskoj uniji i kada će se znati kako njima rukovati. Zahtjevi za električnom energijom bit će sve veći. Za kraj imam vrlo jednostavno pitanje: tko će napuniti pola milijuna električnih automobila koji će se za pet godina spustiti na Jadran? Kao turistička zemlja mi moramo imati mogućnost punjenja svih tih vozila i moramo moći, na kraju krajeva, i napuniti vozila samih Zagrepčana ili Splićana. Evo i jedan mračni scenarij: imamo “Mamuticu” u Novom Zagrebu s nekoliko tisuća stanova gdje nekoliko tisuća stanara dolazi sa svojim hibridnim automobilima i žele preko noći napuniti svoje „plug in“ hibride, pa me zanima koje solarne elektrane će to napuniti i odakle nam te količine električne energije.
