Danas naš grad dobiva najreprezentativniji objekt u povijesti šibenske trgovine — robnu kuću ‘Šibenka‘. Svečano otvaranje zakazano je za 11 sati. Prigodni referat pročitat će direktor robne kuće, Maksim Brkić – Pancirov. Riječ je o velebnom zdanju, s najvećim prodajnim prostorom u Dalmaciji (6000 četvornih metara prodajnog prostora), u vrijednosti od 220 milijuna dinara. Tome valja pridodati oko 2000 četvornih metara prostora za parkiranje. Robna kuća ‘Šibenka‘ zapošljavat će 235 radnika. Samo u 13 odjeljenja i u samoposluživanju radit će 166 prodavača.
Građanima Šibenika robnu kuću na korištenje presijecanjem vrpce predat će naš sugrađanin, predsjednik Ustavnog suda Jugoslavije, Nikola Sekulić – Bunko. Za čin svečanog otvaranja očekuje se oko 400 uzvanika, od kojih oko150 poslovnih partnera ‘Šibenke‘, među kojima i onih koji su sudjelovali u zaokruženju financijske konstrukcije, predstavnici društveno-političkog života općine i Dalmacije, predstavnici Klubova prijatelja Šibenčana iz Zagreba i Beograda, predstavnici izvođača radova i dobavljača opreme.
Ovako se u našem Šibenskom listu te 1980. godine pisalo o novootvorenoj i najvećoj robnoj kući u Dalmaciji, slavnoj ‘Šibenki‘. Svečanom otvorenju prethodio je najprije natječaj na kojem su 1976. godine svojim idejnim rješenjem pobjedu odnijeli arhitektonski i bračni par Vlasta i Ante Vulin, a šibensko poduzeće ‘Izgradnja‘ postavlja kamen temeljac tadašnjeg trgovačkog diva 1978. godine. I rastao je Šibenik te naredne dvije godine, ne samo u kvadratima, već i u ponosu.
Tih deset godina, od otvorenja pa do početka Domovinskog rata, robna kuća ‘Šibenka‘, a s njom i Šibenik, živjeli su zlatno doba. Bilo je to glavno mjesto u Krešimirovu gradu, mjesto mode, susreta, priča, ljubavi, prijateljstava, a radnice ‘Šibenke‘ bile su lice grada – uvijek lijepe, nasmijane, uredne i stručne.
Potvrđuje nam to i Marijana Klisović, muzejska savjetnica u Muzeju grada Šibenika, a koja je prošli mjesec, u povodu obilježavanja sto godina Muzeja, predstavila suvenir torbicu s logom ‘Šibenke‘, koju je posvetila upravo radnicama te robne kuće.
– Torbica je posvećena radnicama robne kuće jer su one bile lice grada, a uz to su svojim radom othranile brojne generacije Šibenčana. Iza nas, kao Muzeja, je cijelo jedno stoljeće prikupljanja, proučavanja, čuvanja i prezentiranja kulturne baštine, a kad radim izložbe, nekako mi je uvijek polazišna točka interakcija s ljudima. Želim kod ljudi izazvati snažnu emociju i na tom je tragu nastala torbica. ‘Šibenka‘ je Šibenčanima bila, tako reći, centar grada, imala je svoj prepoznatljivi logo i znala sam da će kod ljudi izazvati i tugu i veselje i sjetu, ma da će probuditi čitav jedan dijapazon emocija – priča nam Klisović, dodavši kako je ideja torbice, odnosno njezin dizajn inspiriran običnim škartocom u koji su se nekad umotavali artikli kupljeni u robnoj kući.
Grafičko oblikovanje torbice radio je Ante Filipović Grčić, istaknuti šibenski dizajner, a tisak torbice rađen je u Varaždinu. Izdane su u limitiranom izdanju od 250 primjeraka, a prodane su, veli nam sugovornica, u rekordnom roku.
– Na dan promocije kada je cijena torbice iznosila 10 eura, vani je bilo veliko nevrijeme, povodanj. Zbog toga neki ljudi nisu mogli doći i onda su zvali i rezervirali svoje torbice, nisam mogla vjerovati koji je to interes bio. Sada su torbice simboličnih 15 eura, ali evo ostalo ih je još zaista nekoliko, sve su se prodale – ističe Marijana Klisović te dodaje kako je sama promocija bila jako emotivna.
– Ljudi su plakali, prisjetili su se lijepih dana kada su živjeli u jednom zajedništvu. Promociji su, uz tadašnjeg direktora ‘Šibenke‘ Maksima Brkića – Pancirova, prisustvovale i same radnice robne kuće koje su je doživjele posebno emotivno. Ta robna kuća bilo je njihovo radno mjesto, tamo su bile cijeli dan, a nakon nesretnog 15. listopada ‘98., kada je izbio požar, ostale su bez posla i velika većina njih više se nikad nije zaposlila. Zato je meni ‘Šibenka‘ uspomena na njih, to nije torbica koja će se prošetati, već je to priča tih žena, izvor njihovih sjećanja – priča naša sugovornica dodavši kako su se u publici našla i djeca radnica koje su preminule.
Požar, koji je označio kraj jednog razdoblja, navodno je izbio na instalacijama na odjelu gdje su krojačice radile prepravke. Izbio je u večernjim satima kada, srećom, u robnoj kući nije bilo nikog, a svjedoci koji su živjeli u neposrednoj blizini, opisali su kako se nad Šiben(i)kom nadvio gusti, crni dim.
– Na odjelu sporta bila je lovačka oprema tako da su ti meci pucali na sve strane, zapalile su se autogume, bijela tehnika, ma vatra je, nažalost, sve progutala – prepričava Klisović iz iskustva svjedoka tog vremena.
Robna kuća ‘Šibenka‘ je, vrijedi spomenuti, uz šibensku tekstilnu tvrtku ‘Revija‘, odigrala ključnu ulogu u Domovinskom ratu.
– Radnice ‘Revije‘ su šivale uniforme za branitelje, a ‘Šibenka‘ je nabavljala i dopremala materijal te opskrbljivala vojsku hranom. Zato je ova torbica posveta svim ženama koje su nekad nosile ‘Šibenku‘ na ramenima, a danas je nose preko ruke – zaključuje muzejska savjetnica Marijana Klisović.
