Napadač Juvea, Intera i talijanske reprezentacije koji je zapalio Italiju svojim golovima na Svjetskom prvenstvu 1990. bolovao je od raka
Tugovanje u svijetu nogometa. Nestala je ikona, simbol. Salvatore Schillaci, svima poznat kao Totò, je umro. Igrao je, među ostalim, za Juventus, Inter i reprezentaciju. U plavom svojim golovima palio je Italijom jedno ljeto, ono legendarnog Svjetskog prvenstva 1990.: bolovao je od raka debelog crijeva i već je dva puta bio operiran. Dobio je mnoge bitke, na terenu i izvan njega, u svom drugom životu. Ovaj put nije uspio. Rođen je u Palermu 1. prosinca 1964. i dva puta je bio u braku, s Ritom i Barbarom: iza sebe je ostavio troje djece, Jessicu, Mattiu i Nicole. Ali to je gubitak za sve: ne oplakuje ga danas samo nogomet.
iz Messine u Juventus
—
Totò blista u Messini, prvo sa Scogliom, a potom i sa Zemanom. A trener Bohemian bio je taj koji ga je lansirao u klub Giallorossi u Serie B, dovevši ga u poziciju da postigne 23 gola. Rezultat? Napadač je 1989. prešao u Juventus. A u Torinu je Totò-gol zabio 15 golova u 30 utakmica, pridonijevši kao protagonist pobjedi Kupa Italije i Kupa UEFA. A zahvaljujući vrhunskoj sezoni, Azeglio Vicini pozvao ga je u reprezentaciju iz snova za Italia 90, Svjetsko prvenstvo koje se igra kod kuće.
Narodni heroj
—
Schillaci je u tom izdanju svjetskog prvenstva startao kao rezerva Andrea Carnevalea. On nije pokretač napada. No prijelomni trenutak dogodio se već u debitantskoj utakmici protiv Austrije. Azzurri ostaju pri rezultatu 0-0 kada trener na teren izbacuje sicilijanskog napadača koji četiri minute nakon uvođenja šalje loptu glavom iskoristivši savršen centaršut Gianluce Viallija. Ovdje povijest ostavlja mjesta legendi i Totò postaje plavi heroj koji će zapaliti Čarobne noći besmrtne himne koju pjeva duo Nannini-Bennato. Schillaci se zajedno s Robertom Baggiom odužio navijačima odvukavši Italiju u polufinale: zabijao je i Čehoslovačkoj, Urugvaju, Irskoj i Argentini u polufinalu. Ali Caniggia i prokleti penali gase san cijele nacije, Italija je eliminirana. Totò, međutim, ne staje i zabija i u finalu protiv Engleske: sa 6 golova igrač Palerma iz Čepa najbolji je strijelac turnira, super rezultat koji mu donosi drugo mjesto na ljestvici France Football Ballon d’Or, nakon Nijemca Lothara Matthäusa.
post svijet
—
Ali post-Italia 90 nije tako nezaboravna. Istu karijeru u reprezentaciji nakon uspjeha na svjetskom prvenstvu završava za godinu dana. S Juveom, unatoč Baggiovoj blizini, Schillaci nije ni blizu dvoznamenkastog broja nakon 15 golova u njegovoj čarobnoj sezoni. Godine 1992. prešao je u Inter, ali ni ovdje nije zablistao: postigao je 11 golova u 30 nastupa za Nerazzurre.
Japan
—
Tako je početkom 1994. Totò donio radikalnu odluku i prvi u Italiji otišao igrati u Japan, za Jubilo Iwata, Yamahin tim. Pionir za mnoge koji će otići igrati i trenirati na Istok. Tamo se vraća idolu bez da mu itko zamjera njegovu popularnu pozadinu. Ovdje je u drugom prvenstvu zabio 31 gol. Godine 1997. završio je svoje iskustvo s Japanom i igranjem nogometa te se vratio živjeti u Italiju.
na tv-u
—
Nakon što se oprostio od nogometa, Totò Schillaci ne prezire svijet televizije. Među njegovim najvažnijim sudjelovanjima su ona u Isola dei Famosi, u Quelli che il calcio čiji je često gost, tumači ulogu mafijaškog bossa u petoj epizodi treće sezone serije Squadra antimafia – Palermo Oggi, te 2023. evo ga Peking Express. Ali diljem Italije, Schillaci će zauvijek ostati heroj divljih očiju koji je natjerao cijelu zemlju da sanjari tijekom tih Čarobnih noći.
Gazzetta dello Sport
© SVA PRAVA PRIDRŽANA
