Poluotok koji za Makarane ima posebno značenje, kao šumska oaza i jedno od najljepših kupališta u gradu, a očito je imao važnu ulogu i u dalekoj prošlosti.
Ronilačka istraživanja provedena su na lokaciji Osejava Riga prije nekoliko dana. Puhala je tramontane, uz vidljivost od 8 do 12 metara, a zabilježen je greben koji se od obale spušta na šest metara dubine, zatim kaskadne stijene do 20 metara te ploča, šljunak i padina koja se spušta do 35 metara.
Na površini od približno 30 puta 30 metara uočeni su brojni keramički ulomci rasuti po šljunku, kao i ostaci kostiju, među kojima i kosti janjetine. Svi nalazi koncentrirani su na istom mjestu, što dodatno potvrđuje teoriju o kontinuitetu okupljanja kroz stoljeća.
“Ruben nam je ispričao grčki običaj razbijanja posuđa nakon gozbe, kao simbol sreće i blagostanja. Tanjuri se razbijaju za radost (vjenčanja, rođenja) kako bi se otjerali zli duhovi i donijela sreća, iako je ova tradicija ponekad bila zabranjena. S obzirom na prisutnost antičkih nalaza, dio keramike vrlo vjerojatno potječe iz tog razdoblja, ali ima i srednjovjekovnih ulomaka, što pokazuje da tradicija nije nestala. Pronađeno je čak i nekoliko komada iz novijeg doba, okvirno iz šezdesetih godina prošlog stoljeća, kaže ronioc Bojan Runtić.
Foto: Pod Biokovom
Gozbe na litici
Razbijanje posuđa u mnogim je kulturama imalo snažnu simboliku. U antičkim i mediteranskim običajima ono je označavalo završetak jednog čina i početak novog, otpuštanje prošlosti, prizivanje sreće i blagostanja. Najčešće se povezivalo s gozbama, vjenčanjima, novim godinama i drugim prijelomnim trenucima, posjeća portal Pod Biokovom. Izgleda da se na ovom mjestu dakle prizivalo prilično puno sreće!
“Definitivno je riječ o mjestu gozbi. Marinko Tomasović, pokojni diplomirani arheolog i povjesničar umjetnosti, pisao je i tražio da mu vadimo uzorke zanimala ga je antika. Objavio je u svojoj knjizi ove nalaze. Brodovi se ne bi slučajno sidrili uvijek na isto mjesto. Gozbe su se vrlo vjerojatno održavale na vrhu litice, pogled od gore je impresivan, mada moram priznati iz dubine mora još je dojmljiviji”, zaključuje Runtić.
J.T.
