Okrugli stol s temom „Treba li svaka uvala luku?“ u organizaciji saborske zastupniceDušice Radojčić, ujedno predsjednice Odbora za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskog Sabora, održan je 10. srpnja 2025. godine u Hrvatskom saboru.
Sve intenzivnija izgradnja luka, posebice nautičkih, u malim jadranskim uvalama postaje ozbiljan problem za kvalitetu života mještana. Takvi projekti prečesto ne proizlaze iz stvarnih potreba lokalne zajednice već investitora, uz vrlo slabu ili nikakvu zaštitu okoliša. Stoga je cilj okruglog stola bio okupiti predstavnike nadležnih tijela, stručne javnosti, lokalnih zajednica i civilnog društva kako bi zajednički raspravili problematiku razvoja luka nautičkog turizma na obali.
Na okruglom stolu su sudjelovali brojni stručnjaci i predstavnici udruga i institucija: Irena Burba (Zelena Istra / Plava fronta / Get to Life), Matea Šverko (InicijativaDajla), Milo Miklaušić (stručnjak za pomorsko dobro), Milvana Arko-Pijevac(biologinja i sudska vještakinja za zaštitu prirode i okoliša), prof. Lidija RunkoLuttenberger (doktor znanosti iz inženjerstva okoliša), Jurica Gašpar, prof., glavni urednik portala Morski HR prof., Urša Raukar Gamulin (saborska zastupnica, Možemo!) i Saša Đujić (saborski zastupnik, SDP), kao i predstavnice državnih institucija: Marijana Iviček (načelnica Sektora za pomorsko gospodarstvo u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture), Anamarija Matak (ravnateljica Uprave za procjenu utjecajana okoliš i gospodarenje otpadom u Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije) i Elizabeta Kos (ravnateljica Uprave za vodno gospodarstvo i zaštitu mora u istomministarstvu), Dijana Kesonja, zamjenica pučke pravobraniteljice i Maja Hasanbašić, savjetnica pučke pravobraniteljice. Enes Ćerimagić iz Zelena akcije nije biomogućnosti sudjelovati, ali je dao značajan doprinos raspravi u pisanomobliku. Ministarstvo turizma nije se odazvalo na poziv za sudjelovanje na okruglomstolu.
Rasprava je potaknuta sve češćim problemom slabo kontrolirane izgradnje lukanautičkog turizma duž obale. One izazivaju otpor lokalne javnosti iz dva glavna razloga:
1. zbog nedostataka u normativnom okviru za zaštitu okoliša i zbog loše primjene postojećih propisa takvi zahvati često rezultiraju devastacijom okoliša i prirode;
2. naličje ekspanzije luka nautičkog turizma je nedostatak komunalnih luka i vezova.
Radojčić je uvodno istaknula kako turistički razvoj u priobalju sve češće zanemaruje potrebe lokalnog stanovništva, dok su komercijalni interesi investitora u prvom planu. Iako Strategija razvoja održivog turizma do 2030. godine naglašava važnost očuvanjaidentiteta, prirodnih resursa i ravnoteže u korištenju prostora, praksa pokazujedrugačiju stvarnost – lokalne zajednice se isključuju iz procesa odlučivanja, a prostor sesustavno preopterećuje. U tom kontekstu, nautički turizam ima ključnu ulogu –broj marina i vezova raste iz godine u godinu, dok istovremeno nedostaje osnovnainfrastruktura poput komunalnih vezova za lokalne stanovnike.
Glavni urednik portala Morski HR, Jurica Gašpar, prof., govorio je o problemima s kojima se susreću građani koji iste prijavljuju novinarima; od zagađenja mora zbog neadekvatne komunalne infrastrukture, preko ilegalnih marina, do neprovođenja zakonskih rješenja koja pogoduju kriminalu diljem obale. Gašparov dio izlaganja možete pogledati na ovoj snimci:
Od 2009. broj marina s 98 porastao na 226!
Broj luka nautičkog turizma porastao je od 2009. do 2025. godine s 98 na 226, a broj vezova s 14.849 na 19.073. Prema podacima iz Strategije razvoja nautičkog turizma do2019. (nova Strategija nije još uvijek donesena), ukupni broj vezova planiranihprostornim planovima jadranskih županija je 54.576. Za očekivati je, dakle, veliki broj novih luka. Kumulativni utjecaj tih zahvata na okoliš nikada nije procijenjen, niti strateški promišljen. Luke se često grade bez stvarne potrebe, samo zato što su sredstvaiz fondova dostupna, što vodi u bespovratno uništavanje prirodnih obala i trajnonarušavanje vrijednog prostora.
Sudionici iz nevladinog sektora i zastupnici su istaknuli kako aktualna praksaprostornog planiranja, posebno izgradnje luka, ozbiljno potkopava temelje održivograzvoja, narušava povjerenje građana u institucije i vodi do sukoba interesa izmeđuprivatnih investitora i javnog dobra. Pozvali su na hitnu reformu zakonodavnog okvira, snažnije uključivanje lokalnih zajednica u procese odlučivanja i redefiniranje pojmarazvoja – ne kao betonske ekspanzije, već kao očuvanja prirode, kulturne baštinei kvalitete života uz more.
U raspravi su istaknute sljedeće preporuke za izmjenu propisa i jačanje nadzora nad njihovom provedbom te za izradu strateških dokumenata:
Nužnost dorade normativnog okvira za zaštitu okoliša
Normativni okvir odnosi se prije svega na Zakon o zaštiti okoliša i postupak Procjene utjecaja zahvata na okoliš. U tom postupku utvrđuje se, prije svega, je li neki zahvat, onako kako je predložen od strane investitora, prihvatljiv za okoliš ili ne, ako jest, pod kojim uvjetima je prihvatljiv (ti uvjeti nazivaju se mjere zaštite okoliša i sadržani su u samom rješenju o prihvatljivosti zahvata za okoliš). Zahvati obavezno prolaze taj postupak i Uredbe o procjeni utjecaja zahvata na okoliš. Nažalost, luke nautičkog turizma nisu navedene kao vrsta zahvata za koje je potrebno provoditi PUO postupak, niti u važećoj uredbi niti u nacrtu izmjena uredbe koje su u tijeku (okončano javno savjetovanje). Za određene luke nautičkog turizma provodi se druga vrsta postupka – postupak o ocjeni potrebe procjene utjecaja zahvata na okoliš (tzv. OPUO postupak). Tu se za određene vrste zahvata koji bi mogli imati negativan utjecaj na okoliš, na temelju elaborata, utvrđuje je li potrebno raditi procjenu utjecaja zahvata na okoliš, a u sklopu njega i studiju o utjecaju tog zahvata na okoliš. Radi se nesumnjivo o nižoj razini zaštite, među ostalim i zato jer u Hrvatskoj, zavisno od godine do godine, u pravilu više od 90% OPUO postupaka završi rješenjem da nije potrebno raditi procjenu utjecaja zahvata na okoliš ni studiju.
EIA Direktiva, koju smo bili prenijeli u naše zakonodavstvo, propisuje obavezu provedbe postupka ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš (OPUO) za:
– luke i lučka postrojenja, uključujući i ribarske luke (Prilog II, točka 10. e) i marine (Prilog II, točka 12. b).
U prilogu II. naše Uredbe propisane su vrste zahvata za koje se provodi OPUOpostupak. Prema važećoj Uredbi ona je propisana za:
– morske luke s više od 100 vezova
– svi zahvati koji obuhvaćaju nasipavanje morske obale, produbljivanjei isušivanje morskog dna te izgradnja građevina u i na moru duljine 50 mi više.
Prema nacrtu nove PUO Uredbe, za koju se čeka izvještaj s javnog savjetovanja, ai usvajanje na Vladi RH, kriteriji se snižavaju. OPUO je propisana samo za:
– morske luke površine manje od 5 ha i veće od 2 ha.
Zahvati koji obuhvaćaju nasipavanje morske obale, produbljivanje i isušivanje morskog dna te izgradnju građevina u i na moru duljine 50 m i više izbrisani su, a kriterij za OPUO postupak za morske luke nejasno su propisani (površina, a ne namjena, broj vezova i sl.) i olabavljeni.
Time se jasno dalo do znanja da političke odluke da se jače zaštiti pomorsko dobro nema, nije postignut niti minimum koji zahtijeva EIA Direktiva, a na obali možemo očekivati sve češće primjere devastacija i posljedično lokalnih pobuna.
Nužnost primjerenog planiranja obalnog područja
Ne postoji strateški pristup planiranju značajnih zahvata na obali, prije svega na pomorskom dobru. Strategija razvoja nautičkog turizma propisuje kao jedno od svojihtemeljnih načela: „Osnovno načelo, načelo održivog razvoja, provodi se prije svegautvrđivanjem nosivog kapaciteta prostora i određivanjem granice rasta novih prihvatnih kapaciteta.”
Prvo, nosivi kapacitet prostora utvrđuje se, prije svega, kroz postupak procjene utjecajazahvata na okoliš.
Drugo, Strategija razvoja nautičkog turizma istekla je 2019. godine, prije 6 godina.
Treće, pristup utemeljen na strategiji razvoja nautičkog turizma je promašeni neadekvatan. On ignorira jedan od osnovnih problema, a to je problem konkurencije komercijalnih interesa zastupljenog kroz izgradnju luka nautičkog turizma i potrebalokalnog stanovništva ignoriranih već kroz samu činjenicu da komunalne lučice uopćenisu ni propisane kao luke posebne namjene. Dakle, interes lokalnog stanovništva uopće nema svoj institucionalni izričaj. Stoga je potrebno uvođenje kategorije“komunalne lučice”, koje bi bile funkcionalne, male luke namijenjene prvenstvenol okalnim stanovnicima.
Hrvatska uopće ne provodi obveze koje je preuzela ratifikacijom međunarodnog Protokola o integralnom upravljanju obalnim područjem
Hrvatska je 2012. godine ratificirala Protokol o integralnom upravljanju obalnim područjem koji između ostalog utvrđuje načela u vezi sa sudjelovanjem lokalnog stanovništva u transparentnom procesu donošenja odluka, formuliranjem strategija korištenja zemljišta, davanjem prednosti javnim uslugama koje zahtijevaju izravnu blizinu mora, te izradomp reliminarnih procjena rizika vezanih uz ljudske aktivnosti i infrastrukturu. Protokol također predviđa da kretanje i parkiranje kopnenih vozila te kretanje i sidrenje pomorskih plovila u osjetljivim područjima prirode budu ograničeni ili zabranjeni.
Država je ratifikacijom Protokola preuzela obvezu osigurati da gospodarske djelatnosti smanje na minimum korištenje prirodnih resursa, voditi računa o potrebama budućih naraštaja te osigurati da se obalno i pomorsko gospodarstvo prilagodi krhkoj prirodi obalnih područja. Priznavajući posebne vrijednosti obalnih krajobraza, neovisno o njihovoj klasifikaciji kao zaštićena područja, država se obvezala usvojiti mjere da osigura njihovu zaštitu kroz zakonodavstvo, planiranje i upravljanje. Država međutim nije ispunila ni obvezu izrade nacionalne strategije integralnog upravljanja obalnim područjem. Na stranici Ministarstva gospodarstva stoji da je Hrvatska započela izradustrategije koja će biti integrirana u Strategiju upravljanja morskim okolišemi obalnim područjem. Vremenski okvir se ne spominje, a gradnja infrastrukture na obali tečeneobuzdano.
Hrvatska je još 2021. godine, dakle prije 4 godine, trebala ispuniti obavezu donošenja nacionalnog plana upravljanja pomorskim prostorom odnosno morskog prostornog plana, ali to nije učinila. Vlada RH je na sjednici održanoj 3. srpnja 2025. godine donijela Odluku o utvrđivanju Prijedloga prostornog plana isključivoga gospodarskog pojasa Republike Hrvatske u Jadranskom moru za javnu raspravu, dakle samo za gospodarski pojas.
Komunalni vezovi
Postoje građani koji su dugo, ponekad i desetljećima, uredno plaćali sve državne pristojbe za sigurnost plovidbe, za zaštitu od onečišćenja, obavljali tehničke preglede, ali nikada nisu ostvarili pravo na stalni vez. Zbog toga danas imamo tisuće plovila na nereguliranim lokacijama. To za posljedicu ima oštećenje morskog dna, nelegalno betoniranje i nasipavanje obale, divlje deponiranje plovila, olupine bez vlasnika i bez odgovornosti. Građanin koji želi na listu za stalni ili komunalni vez mora prvo dokazati da ima plovilo. Ako nema slobodnih vezova, a najčešće nema, plovilo završi na divljem sidrištu, na livadi ili negdje drugdje.
Treba razlikovati marine kao luke posebne namjene koje imaju propisane standarde i namijenjene su za komercijalne vezove i luke otvorene za javni promet koje su prvenstveno namijenjene za komunalne vezove stanovnicima s prebivalištem.
Zbog nedorečene zakonske regulative luke otvorene za javni promet preko koncesioniranja se pretvaraju u “marine”. Međutim, takve luke nemaju riješenu infrastrukturu kao prave marine, a cijene komercijalnih vezova iste su kao u marinama. To je ujedno i razlog zbog kojeg se ne smanjuju liste čekanja na komunalne vezove.
Mnoge male, nekad komunalne luke, koje su bile pod upravom lokalne uprave i nalazile su se u centrima malih primorskih mjesta, prešle su u nadležnost lučkih uprava. Rekonstrukcijama luka otvorenih za javni promet, koje obilato financira Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, uređuju se luke. U većini slučajeva planiraju se komercijalni vezovi koji zauzimaju veliki dio luke i daju se u koncesiju. Takve se luke često nalaze u samom centru mjesta, gdje nema odgovarajuće infrastrukture pa se u sezoni stvara kaos zbog neodgovarajućih prilaza i nedostatka parkirališta. Sve to smanjuje kvalitetu življenja lokalnog stanovništva. Luke otvorene za javni promet prvenstveno bi trebale biti namijenjene komunalnim vezovima s time da se osigura pristanište za javni prijevoz i vezovi za nautičare u tranzitu (vezovi za kraće vrijeme koji se naplaćuju, a ne stalni vezovi, kao što je to sada slučaj).
Na nedavno okončanom javnom savjetovanju o Prijedlogu pravilnika o namjeni i uvjetima upravljanja dijelovima luka otvorenih za javni promet županijskog i lokalnog značaja te određivanju iznosa lučkih tarifa Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture nije prihvatilo komentare i prijedloge brojne zainteresirane javnosti koja je sudjelovala u savjetovanju.
Kapaciteti za provedbu zakonodavstva
Postoji ozbiljna potkapacitiranost državne administracije u zaštiti morskog okoliša odnosno potreba za jačanjem kapaciteta administracije na državnoj i lokalnoj razini upogledu specifičnosti obale i mora i njihove zaštite.
Nužno je u cijelosti ukloniti platformu Ivana D s morskog dna i organizirati odvoz nakopno radi ponovnog korištenja. More i morski okoliš ne smije postati odlagalište zaolupine i potonule objekte te treba pristupiti njihovoj potpunoj sanaciji. Trenutno u hrvatskom dijelu Jadranskog mora ima još 20 platformi, pa bi način rješavanja slučaja potonule Ivane D mogao utjecati i na način dekomisije preostalih platformi.
Nužno je sanirati i bivše industrijske teško onečišćene lokacije u obalnom području, koje na sanaciju čekaju desetljećima, a koje svo to vrijeme nisu čak ni ograđene. To sulokacije u Kaštel Sućurcu, gdje su odložene velike količine šljake i pepela; Vranjic- Kosica onečišćena azbestom, a koristi se kao gradska plaža; te Dugi Rat s velikim količinama troske.
Potrebni su daljnji napori za učinkovitu zaštitu dijelova prirode koji se nalaze izvan zaštićenih područja. Iako članak 216., stavak 1. Zakona o zaštiti prirode ovlašćuje inspektore zaštite prirode da pregledaju zaštićeni dio prirode, područje ekološke mreže te ostale dijelove prirode, iz ispitnih postupaka koje provodi pučka pravobraniteljica proizlazi da se nadzor „ostalih dijelova prirode“ ne provodi. Tako u slučaju nasipavanja morske obale, unatoč nalazu i mišljenju sudske vještakinje za zaštitu prirode ouništenim staništima morskih vrsta (i periski) na lokaciji zahvata, inspekcija zaštite prirode nije obavila nadzor po preporuci pučke pravobraniteljice iz 2022. godine, navodeći da se zahvat nalazi na nezaštićenom području.
Čitavu snimku s Okruglog stola “Treba li svaka uvala luku”, možete pogledati i poslušati niže:
Saborska zastupnica Dušica Radojčić
