Prema najpoznatijoj definiciji Svjetske zdravstvene organizacije mentalno zdravlje se povezuje sa stanjem dobrobiti, ali i potencijalima pojedinca, što znači da svatko u svoje mentalno zdravlje može ulagati, njegovati ga i unaprjeđivati. Naravno, to nije uvijek lako. Koliko često se samo pretvaramo i na pitanje “A kako si?” odgovaramo s kratko “Ma sve je ok…”? Pritom nismo svjesni da strahovi, nesigurnosti i smetnje ne prolaze uvijek sami od sebe niti ih filteri na društvenim mrežama dugoročno čine ljepšima.
O tome će se, među ostalim, razgovarati na konferenciji o mentalnom zdravlju pod nazivom “A kako si ti?” koja će se održati 31. siječnja u Kaptol Boutique Cinema & Bar, Nova Ves 17, Zagreb u organizaciji medijske kuće Motus Media.
Moramo naglasiti kako je tema konferencije iznimno zanimljiva i veliki je interes posjetitelja.
Jedan od sugovornika panela “Ma sve je ok…” je doc.dr.sc. Aleksandar Savić, dr.med. iz Klinike za psihijatriju Vrapče.
Treba biti spreman i znati priznati problem
Evo što o tome ističe zašto često na pitanje “A kako si?” odgovaramo samo kratko “Ma sve je ok…”, je li to stoga što osjećamo da nas druga strana pita samo “reda radi” ili ne želimo ulaziti u dublje analize i rasprave o tome kako se zapravo osjećamo?
“Svako društvo, svaka kultura i svako vrijeme pristupaju ranjivosti na svoj način, pa je često potreba za tim da se prikažemo snažnijima nego to jesmo duboko ukorijenjena u nama zbog poruka koje smo dobivali kroz odrastanje. Priznati neki problem je teže u nekom društvu i sredini koji, osim što podržavaju samo snagu i očekuju da ljudi ‘stisnu zube’, istovremeno snažno stigmatiziraju psihičke poremećaje. U takvim sredinama odrastamo s porukom da je skrivati probleme ono što drugi očekuju od nas. Sve to znači, ne samo da ne znamo ili se ne usudimo reći da nismo dobro, nego i da nismo naučili kako reagirati kada nam netko u našoj okolini kaže da nije dobro. Tako se često vrtimo u začaranom krugu straha da ne ispadnemo slabi i straha da nam drugi ne pokažu svoju ranjivost s kojom nećemo znati što učiniti. Biti spreman priznati problem i prikazati se ranjivim ide ruku pod ruku sa sposobnošću prihvaćanja problema drugih i mogućnošću da im budemo podrška u momentima kada im je to potrebno. Razgovarati o emocijama i problemima, ali i biti podrška drugima koji žele o njima razgovarati, je nešto za što se moramo senzibilizirati u obitelji i u školi ukoliko želimo da to budu obrasci koji su široko društveno prihvaćeni”, rekao je doc.dr.sc. Savić.
Govorio je o tome je li u današnje doba poremećen sustav vrijednosti.
Doktor je istaknuo kako su “danas načelno puno slabije, ili čak nestale, neke socijalne veze i strukture koje su ranije omogućavale ljudima lakše izdržati pritiske života, a stresora je puno više i drugačiji su nego oni s kojima su se nosili ljudi nekada”.
“Sve veći dio naših interakcija se prebacuje u virtualni svijet, koji, iako nudi neke prednosti bržeg i sveobuhvatnijeg povezivanja, ipak ne nudi sve nijanse ljudskog kontakta i može utjecati na slabiji razvoj empatijskog kapaciteta. Sve to potencijalno doprinosi sve prisutnijem osjećaju usamljenosti i osjećaju da je osoba prepuštena sama se boriti s problemima. Taj osjećaj vrlo često produbljuje i učestalo konfliktan diskurs u javnom prostoru. Razvoj empatije i osjećaja zajedništva nije zadatak samo za psihologe ili psihijatre, nego zadatak za cijelo drustvo. Psiholozi, psihijatri i drugi koji se bave očuvanjem mentalnog zdravlja ili liječenjem psihičkih poteškoća mogu pomoći pojedincu proraditi određene probleme koji blokiraju njegove empatijske kapacitete, ali o empatiji u društvu moramo razmišljati šire. Društvo u kojemu se oslanjamo jedni na druge, osjećamo se sigurno i prihvaćeno i prepoznajemo brige i potrebe drugih je moguće samo ako nastaje od naših prvih interakcija s drugima, a čine ga mogućim lekcije o empatiji koje učimo u obitelji, u školi, kroz sve poruke koje nam zajednica šalje. Neosporan je u tome utjecaj medija koji ne prenose samo informacije, nego kroz način na koji odluče prikazati neku informaciju htjeli to ili ne prenose i emocije”, naglasio je.
Osvrnuo se i na poremećaje u mentalnom zdravlju.
“Kada odrastamo u društvu koje psihičke probleme doživljava kao slabost ili nešto za što je kriva sama osoba, očekivano je da ćemo se sramiti i same pomisli na to da bimo mogli imati takvih poteškoća. Čini se da je puno napravljeno u borbi sa stigmatizacijom, a onda i samostigmatizacijom, ali nas još čeka puno posla. Prvi korak u promjene takvog stanja je poticanje konverzacije u društvu i polagano postupno senzibiliziranje javnosti na pitanja mentalnog zdravlja i svega onoga što na njega utječe. Najviše što možemo učiniti sami za sebe je biti iskreni oko onoga što nam se događa, prepoznati svoje potrebe i načine na koje se možemo vratiti u ravnotežu. U vrijeme koje se naziva narcističkim, nekada je teško prihvatiti da prepoznavanje svojih potreba ne znači nikakav maligni narcizam nego samo prepoznavanje svojih kapaciteta. Ključno je posvetiti se odnosima s bitnim ljudima u svom životu, zdravim obrascima komunikacije s okolinom i zdravom postavljanja granica. Sve se spomenuto uči, a drustvo nam u tom procesu može pomoći učeći nas tim zdravim obrascima od djetinjstva. Okolina nam, osim kroz rano učenje zdravih obrazaca komunikacije, može pomoći u prepoznavanju problema i stvoriti osjećaj da nismo odbačeni bez obzira na to kakve poteškoće imamo, i konačno pomoći nam u dobivanju alata za njihovo rješavanje. Koliko god se često kao na primarno fokusiramo na pitanja dostupnosti službi mentalnog zdravlja, npr. broj psihologa i psihijatara, u konačnici je značajnije raditi na promociji zdravlja i zdravih obrazaca poput tjelovježbe i socijalnih interakcija, u čemu treba biti uključeno cijelo drustvo”, zaključio je doc.dr.sc. Savić.
Cilj konferencije
Pandemija, potresi, užurbani stil života, financijska nesigurnost i brojne druge nedaće donijele su velike promjene i izazove u društvu, zbog čega se sve više pažnje počelo posvećivati brizi i zaštiti mentalnog zdravlja svih ljudi, a posebice djece i mladih, među kojima je sve više onih koji trebaju stručnu pomoć. Cilj je osvijestiti širu javnost o važnosti posvećivanja pozornosti ovoj gorućoj temi u našem društvu.
Kome je namijenjena
Okupit ćemo stručnjake i entuzijaste iz različitih područja, koji će govoriti o aktualnim temama, izazovima i rješenjima te pomoći u boljem razumijevanju, destigmatizaciji i unapređenju pristupa mentalnom zdravlju jer je ono temelj za kvalitetan život u svijetu koji se strelovitom brzinom mijenja iz dana u dan.
Konferencija “A kako si ti?”
Vidimo se u Zagrebu!
