Tren de Aragua jedna je od najistaknutijih kriminalnih (mafijaških) organizacija koja je nastala u Latinskoj Americi u posljednjih nekoliko desetljeća, a definitivno broj jedan u Venezueli. Ova venezuelanska mafija, koja je nastala iz jedne prosječne zatvorske bande, proširila je svoj utjecaj i djelatnosti daleko izvan granica svoje domovine. Postala je sinonim za nasilje, ubojstva, trgovinu ljudima (pogotovo venezuelanskih migranata), organiziranje prostitucije, krijumčarenje drogom i organizirani kriminal u cjelini.
Posljednjih mjeseciultra moćna Tren de Aragua privukla je međunarodnu pozornost nakon što ju je u ožujku čileanski državni tužitelj Héctor Barros optužio za otmicu i ubojstvo venezuelanskog disidenta, bivšeg vojnog časnika, 32-godišnjeg Ronalda Ojede. Barros nije isključio političke motive, tj. da je skupina odradila prljavi posao po nalogu struktura venezuelanskog režima Nicolasa Madura. Bilo to točno ili ne, rapidan razvoj skupine zahtjeva pozornost i konkretnu reakciju međunarodnih sigurnosnih službi jer s vremenom postaje sve opasnija.
Nastanak i razvoj organizacije
Tren de Aragua osnovana je tijekom 2005. u Maracayu, glavnom gradu venezuelanske savezne države Aragua. Banda je formirana unutar zatvorskog kompleksa Tocorón. Ime grupe, koje u doslovnom prijevodu znači Vlak iz Arague, potječe od radničkog sindikata koji je radio na željezničkom projektu koji nikada nije dovršen. Héctor Rusthenford Guerrero Flores, poznat pod nadimkom „Niño Guerrero“ ustoličio je organizaciju tijekom svog boravka u zatvoru. Pod vodstvom Niña Guerrera, Tocorón je postao jedan od najozloglašenijih zatvora u Venezueli. Velikim dijelom to je posljedica državne politike predsjednika Huga Chaveza da kontrolu nad nekim zatvorima preda vođama kriminalaca u zatvoru. Takva politika omogućila je ne samo izgradnju zoološkog vrta, bazena, igrališta, restorana i noćnog kluba unutar zatvora, tunela za slobodan ulazak i izlazak iz zatvora, nego i razvoj moćne bande.
Zbog svoje brutalnosti i stroge hijerarhije, Tren de Aragua brzo je stekla potpunu kontrolu nad zatvorskim životom i malo pomalo proširila svoje aktivnosti izvan zatvorskih zidina. Ekspanzija izvan zatvora počela je u obližnjoj gradskoj četvrti San Vicente, gdje je banda uspostavila društvenu kontrolu te je čak dobila financijska sredstva vlade za humanitarne svrhe. Tren de Aragua je sklopila sporazume o suradnji i primirju s drugim kriminalnim skupinama u Aragui, uključujući najsnažniju bandu Tren del Llano. Međutim, nakon što je njen vođa ubijen 2016., Tren de Aragua preuzela je njezine poslove u Aragui i dijelu države Guárico.
U godinama koje su uslijedile, skupina je proširila svoju mrežu na druge države u Venezueli kroz saveze s manjim bandama. Osim matične države, organizacija je prisutna iu drugim saveznim državama: Guárico, Carabobo, Sucre, Bolívar, Trujillo, Miranda, Lara, Yaracuy, Táchira, Zulia.
Simboli i hijerarhijska struktura
Trenutno je Tren de Aragua najmoćnija kriminalna organizacija u Venezueli i jedna od najmoćnijih u Latinskoj Americi. Prema svim relevantnim procjenama, broji više od 5.000 ostrašćenih članova. Članovi bande velikom većinom su venezuelanski državljani. Premda zvuči otrcano i ne suviše kreativno, već djetinjasto, uobičajeni simboli Tren de Araguesu kalašnjikov AK-47, logo Air Jordan i lubanja s plinskom maskom. Ove simbole mafijaši tetoviraju na svoja tijela, a istovremeno nose odjeću (majice, kape, jakne) popularnog američkog košarkaškog tima Chicago Bullsa. Bilo bi smiješno kad se ne bi radilo o hladnokrvnim ubojicama.
Organizacija je prepoznatljiva po dobro posloženoj hijerarhiji. Na njenom čelu nalazi se „el pram“ (što se može prevesti kao „vođa“), već spomenuti „Niño Guerrero“. On donosi sve ključne odluke. Svoju kriminalnu karijeru počeo je 2005. kada je u Aragui ubio policajca. Prvi put je zatvoren u Tocorónu 2010., ali je pobjegao dvije godine kasnije. On je ponovno uhićen i vraćenu Tocorón 2013. što je dovelo do konsolidacije Tren de Arague. Niño Guerrero bio je do jeseni 2023. zatvoren u zatvoru Tocorón, koji je funkcionirao kao neformalno sjedište organizacije.
Ispod vođe nalaze se drugi najutjecajniji kriminalci – poručnici. Najutjecajniji su Larry Amaury Álvarez, pod nadimkom Larry Changa, Kenferson Sevilla Arteaga, poznat kao El Flipper i Yohan José Guerrero poznat kao Johan Petrica. Oni nadgledaju različite aspekte operacija kao što su trgovina drogom ili ilegalno iskopavanje zlata.
Niži članovi bande, često regrutirani iz siromašnih zajednica, izvršavaju naloge i održavaju kontrolu nad osvojenim teritorijima. Iako se banda proširila na međunarodnoj sceni uspjela je zadržati svoju hijerarhiju na čelu s Niñom Guerrerom.
Modus operandi
Glavne aktivnosti kojima se organizacija bavi su: ilegalna trgovina drogom, trgovina ljudima, krijumčarenje oružja, prostitucija, ilegalno rudarenje, otmice za otkupninu, pranje novca, pljačke. Reketarenje malih i srednjih poduzetnika i građana predstavlja značajan izvor prihoda. Banda se uvelike bavi krijumčarenjem migranata koji pokušavaju pobjeći iz Venezuele u potrazi za boljim životom. Svaka ćelija specijalizirana je za različite aktivnosti, na temelju lokalnih uvjeta.
Tren de Aragua koristi divljačko nasilje kao sredstvo za održavanje kontrole i zastrašivanje suparnika i lokalnog stanovništva. Česti su obračuni sa suparničkim bandama, kao i brutalne kazne za nesuradljive članove ili one koji prekrše pravila.
Banda je uvelike uključena u međunarodnu trgovinu drogom. Njihove mreže se protežu od Venezuele preko Kolumbije, Perua, Brazila, sve do Europe i SAD-a. Koriste sofisticirane metode krijumčarenja kako bi osigurali nesmetan protok droge.
Tren de Aragua je u partnerstvu s brazilskom organizacijom organiziranog kriminala Primeiro Comando da Capital. Također, organizacija je povezana s međunarodnim kriminalnim mrežama u Europi, što dodatno pokazuje njen međunarodni utjecaj. Prema nekim izvorima, povezana je i s ruskom mafijom.
Venezuelanski kriminalci pokazali su izvanrednu sposobnost prilagodbe i infiltracije u različitim državama kao da se radi o vrsti državne tajne službe koja obavlja prljave poslove poput CIA-e ili FSB-a (nekad KGB-a). Ipak, radi se o privatnoj „kompaniji“, a ne državnoj službi.
Ipak, postoje podaci koji pokazuju povezanost bande s venezuelanskom državom. Policijski izvori potvrđuju da su tijekom vladavine chavističkog guvernera Tarecka El Aissamija na poziciji guvernera savezne države Aragua od 2012. do 2017. aktivnosti Tren de Arague bile u porastu kako unutar tako i izvan te savezne države. Navodno je 2017. predsjednik Maduro preko El Aissamija tražio potporu bande kako bi suzbio protuvladine prosvjede.
Međunarodno širenje
Počevši od 2018., Tren de Aragua proširila je svoje operacije izvan granica Venezuele. Postala je prva venezuelanska kriminalna organizacija koja je postigla međunarodni status.
U Venezueli, nažalost, kriminal je pojava koja traje desetljećima. Godine 2018. banda se pokušala nametnuti kao glavna kriminalna organizacija na venezuelansko-kolumbijskoj granici. Ondje se sukobila s glavnim kolumbijskim odmetničkim gerilskim skupinama, komunističkom Nacionalnom oslobodilačkom vojskom (ELN) i desničarskom paramilitarnom narko skupinom Clan del Golfo (AGC).
Banda se usred venezuelanske izbjegličke krize proširila diljem Latinske Amerike. Uspostavila je kontrolu blizu kolumbijskoga graničnoga grada La Parada, gdje mnogi migranti pristižu u Kolumbiju. Tren de Aragua počela je sustavno iskorištavati venezuelanske emigrante, naplaćujući im naknade za prolaz, krijumčareći ih diljem Kolumbije, te ih iskorištavati za prostituciju. Uz to, članovi bande konspirativno su pratili Venezuelance u zemlje u koje su emigrirali i tamo su uspostavili svoje ćelije. U početku su se orijentirali samo na iskorištavanje svojih sunarodnjaka da bi s vremenom krenuli provoditi kriminal neovisno o nacionalnosti.
Od 2018. do 2024. nazočnost pripadnika organizacije potvrđena je u Kolumbiji, Peruu, Boliviji, Ekvadoru, Brazilu, Čileu, Panami i drugim zemljama Latinske Amerike, ali i šire. Banda se prvo utvrdila u graničnim područjima, a potom u velikim urbanim centrima kao što su Lima, Bogota, Santiago de Chile. Kako su ćelije bande jačale tako je jačalo nasilje protiv konkurencije iz krimi miljea, a istovremeno i savezništvo s raznim zatvorskim skupinama i narko kartelima.
Velika nazočnost u Peruu
Zbog velike nazočnosti Tren de Aragua u Peruu, došlo je do razvoja ksenofobije protiv Venezuelanaca od strane domicilnog stanovništva. Nakon sukoba između Peruanaca i venezuelanskih migranata na tržnici Gamarra u Limi, ogranak Los Gallegos Tren de Aragua objavio je video zapis u kojem stoji: „Neće biti mira za Peruance koji podržavaju ksenofobiju. Počet ćemo ubijati sve peruanske vozače“, prijeteći ubojstvom peruanskih vozača taksija. Samo 2023. Uhićena su najmanje 183 člana organizacije u Peruu.
Teror u Čileu
Posljednjih godina Tren de Aragua je osobito aktivna u Čileu. Zabilježeno je nekoliko slučajeva okrutnih ubojstava. Neka tijela su izrešetana s više od 15 metaka, nađeni su tragovi mučenja na tijelima koja su ostavljena bačena ili zakopana u pustinji. To su horor prizori na koje Čile kao relativno mirna i sigurna južnoamerička zemlja nije navikao.
Od pojave bande na čileanskom teritoriju, zabilježeni su slučajevi zlostavljanja tinejdžera i žena u svrhu seksualnog iskorištavanja, posebno Venezuelanaca, kao i iznude, trgovina drogom, mučenja i ubojstva. U metropolitanskom području Santiaga, prosjek od šest do osam slučajeva otmica godišnje porastao je na 26 slučajeva u 2021., 46 u 2022. i 50 u 2023. godini.
U jednoj od velikih akcija koje je čileanska policija provela prošle godine kako bi razbila bandu u Čileu, postalo je jasno da organizacija djeluje kao klasična poslovna kompanija. Članovi bande kupili su suvremeni autobus koji je prometovao sjevernim Čileom. U autobus je ušlo 28 ilegalnih migranata i utovaren je 141 kilogram droge. Policija je uspjela uhititi 11 članova bande. Iako se na prvi pogled činilo kako se radi o autobusnoj kompaniji, vozači su trgovali migrantima i prevozili narkotike.
Angažman u SAD-u
I u SAD-u organizacija je aktivna. Vodi se više kaznenih predmeta protiv osumnjičenih članova bande. Prema tužitelju ministarstva pravosuđa Sjedinjenih Država, „nekoliko sigurnosnih agencija prijavilo je snažnu prisutnost Tren de Arague u nekoliko država“.
Banda se prvi put pojavila u Chicagu i predgrađima u listopadu 2023. Načelnik policije Garry McCarthy iz Willow Springsa procijenio je da je u gradu bilo na stotine članova bande.
Prema njujorškoj policiji (NYPD), banda je umiješana u više slučajeva krađa diljem New Yorka. Prema agentu FBI-a Brittonu Boydu, 41 osumnjičeni član skupine je uhićen.
U siječnju 2024. Federalni istražni ured potvrdio je izvješća da banda djeluje u SAD-u.
Odgovor državnih vlasti
Borba protiv Tren de Aragua predstavlja značajan izazov za vlasti u Venezueli i drugim zemljama. Zbog kontinuiranog nasilja i težine počinjenih zločina, borba protiv bande postala je prioritet mnogih latinoameričkih zemalja. Korupcija u policijskim i pravosudnim strukturama latinoameričkih država, nedostatak novca i opreme sigurnosnih struktura i složenost kriminalnih mreža, okolnosti su koje banda uvelike koristi kako bi se borila protiv državnih vlasti. U Venezueli, gdje je politička i ekonomska situacija izrazito nestabilna, Tren de Aragua često koristi političko-društvene slabosti za širenje svog utjecaja.
Usprkos ograničenjima, policijske snage u Čileu, Peruu i Kolumbiji provode velike operacije protiv bande od 2022. Oko 100 navodnih pripadnika organizacije je uhićeno u zadnje dvije godine u te tri zemlje. No, to nije slomilo njeno djelovanje.
U rujnu 2023. 11.000 pripadnika venezuelanskih snaga sigurnosti interveniralo je i konačno preuzelo kontrolu nad zatvorom Tocorón koji je služio kao sjedište bande. To ju je znatno uzdrmalo, ali nije dovelo do njenog uništenja te i dalje djeluje u Venezueli i u inozemstvu. Niño Guerrero je pobjegao prije operacije kao i drugi lideri s oko 400-500 zatvorskih drugova od ukupno 1.600 zatvorenika. Venezuelanske civilne organizacije izvijestile su da su bili unaprijed upozoreni. Naravno, upozorili su ih pripadnici venezuelanskih državnih službi. Neki idu čak toliko daleko da govore da je cijela operacija zauzimanja zatvora dogovorena s Niñom Guerrerom. U trenutku pisanja, lokacija na kojoj se nalazi ostaje nepoznata javnosti.
Zaključak
Tren de Aragua predstavlja složen i ozbiljan problem za sigurnost i stabilnost Latinske Amerike. Njena sposobnost prilagodbe i širenja svojih operacija na međunarodnoj razini čini je ozbiljnom prijetnjom mnogim zemljama. S obzirom da su se u posljednje dvije godine venezuelanski migrantski tokovi preselili prema sjeveru prema SAD-u preko Paname, Kostarike i Nikaragve, ondje će, zbog drugih snažnih kriminalnih grupa Tren de Aragua teško uspostaviti kontrolu nad migrantima što će dovesti do pada njezinih prihoda.
U svakom slučaju, učinkovita borba protiv te organizacije zahtijeva koordinirane napore na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini, uključujući strože zakone, jačanje antikorupcijskih mjera i razvoj socioekonomskih programa za prevenciju kriminala.
Predizborna groznica u Venezueli: može li ‘tropski Staljin’ zadržati vlast?
Samo kroz sveobuhvatan pristup moguće je smanjiti prijetnju koju predstavlja Tren de Aragua te osigurati sigurnost ugroženih regija. Međunarodna zajednica, uključujući SAD i europske zemlje, sve više prepoznaje nastalu prijetnju. Međunarodna suradnja ključna je za učinkovitu borbu protiv ove zločinačke organizacije.
