Dana 19. rujna 1846. Blažena se Majka ukazala dvojici djece pastira dok su radila i igrala se u blizini La Salettea u Francuskoj. Melanie Calvat i Maximin Geraud čuvali su stoku svojih gospodara i igrali se u Božjem stvorenju.
U bljesku svjetla ukazala im se Gospa u stanju žalosti. Kroz svoje suze, povjerila im je poruku pomirenja s Gospodinom, potičući svoju djecu da se odvrate od grijeha – osobito grijeha u tri posebna područja.
Moglo bi se pomisliti da bi grijesi na koje je Gospa skrenula pažnju djece bili najgori od najgorih. Međutim, modernim temperamentima oni izgledaju blagi.
Tri grijeha
Glavni grijesi bili su: 1. nepoštivanje Dana Gospodnjega (nedjelje), 2. uzalud korištenje Božjeg imena i 3. nemoljenje.
Ako je Blažena Majka bila toliko uznemirena zbog ovih grijeha, što ona misli o našem današnjem svijetu?
Kada čitate Deset zapovijedi, važno je razumjeti da su one poredane po važnosti od najveće do najmanje. Prve tri zapovijedi odnose se na naš odnos s Bogom, naš najvažniji odnos:
Ja sam Gospodin, Bog tvoj: nemoj imati tuđih bogova preda mnom.
Ne uzimaj uzalud imena Gospodina Boga svojega.
Ne zaboravi svetkovati Dan Gospodnji.
Ostatak je povezan s našim odnosima s našim bližnjima, i iako su još uvijek zapovijedi, o kojima se još uvijek ne raspravlja u moralnom životu, nemaju istu težinu kao prve tri.
Zato nam nije dobro
Pokojni fr. John A. Hardon, često je govorio: “Istina je slaganje uma sa stvarnošću.”
Stvorio nas je Bog; On zna što je najbolje za nas. Ako živimo svoje živote u skladu s Njegovim zakonima i propisima, tada ćemo iskusiti blagoslove više mira i radosti u svim životnim okolnostima. Odbaciti Božje zakone i živjeti suprotno njima znači odbaciti stvarnost koju Bog zna najbolje za nas.
Ako odbacimo zakon gravitacije i siđemo s krova svoje kuće, naše iskustvo neće biti dobro.
Ako odbacimo način na koji naše tijelo radi i jedemo i pijemo velike količine stvari koje nisu dobre za nas, naše iskustvo neće biti dobro. A ako odbacimo Zapovijedi, pojedinačno i kao društvo, naše iskustvo, naša kultura, neće biti dobri.
Pogledajmo konkretne žalosti koje je Gospa podijelila u La Saletteu i što naše odbacivanje Božjih zakona, stvarnosti, uzrokuje u našim životima i u društvu u cjelini.
Isusovo upozorenje: ‘Moje Ime svi psuju, čak i djeca, evo što ih čeka’
Prvi plač Marijin
Što se tiče svetkovanja nedjelje, Gospa je rekla djeci:
Šest dana sam ti dao na trud, sedmi sam zadržao za sebe; a oni mi ga neće dati. Nema nitko tko ide na misu osim nekoliko starijih žena. Ostali rade nedjeljom cijelo ljeto; onda zimi, kad ne znaju što bi, idu na misu samo da se rugaju vjeri.
U to vrijeme u postrevolucionarnoj Francuskoj vjera je bila u kaosu, otprilike kao danas. Ljudi su bili više zabrinuti za trgovinu i materijalne potrebe nego za poštivanje zakona koje je Bog postavio za našu zaštitu i za naše mentalno, fizičko, emocionalno, financijsko i duhovno zdravlje. Dućani su radili, a trgovci su nedjeljom radili kao da je bilo koji drugi dan.
U naše dane i vrijeme, nedjelja izgleda vrlo slično ovoj. Većina ljudi ili mora ili odluči raditi kako bi slijedili kulturu materijalizma koja je postala ukorijenjena u sadašnjim generacijama. Ništa nije važnije od novca. Čak ni Bog.
Deset koraka do bolje ispovijedi: ‘Ovo trebate jasno reći’
Božanska Providnost, Ti si oslonac siromasima.
Izgubili smo povjerenje u Božji poredak života koji nas uvjerava da kada odlučimo slijediti Njegove zapovijedi, ne moramo biti robovi sata ili bankovnog računa. Možemo mu vjerovati da će nam osigurati ono što nam je uistinu potrebno, uključujući slobodan dan za bogoslužje, odmor i oporavak. Vezani smo za sustav koji kaže da moramo raditi sve više i više, postizati sve više i stjecati sve više kako bismo bili sretni.
Kao i sve što se protivi Božjim zakonima, i ovo je laž. Samo u slobodi povjerenja našeg Oca u naše živote možemo živjeti onako kako nas je On stvorio da živimo – mirno i radosno – u izobilju koje svijet i ne može pružiti.
Učinak ovog nedostatka povjerenja u Boga i njegove zakone je degradacija svih dijelova ljudskog postojanja i same Božje kreacije.
Ciklus više-više-više puni naša odlagališta otpada, truje našu vodu i tlo i porobljava radnike diljem svijeta. Obitelj postaje nešto više od prikladnog životnog prostora umjesto životvornog entiteta koji odgaja djecu koja neće izabrati laži umjesto Božjih darova. Laž vodi u smrt, u mnogim oblicima, dok odabir Božje ekonomije povjerenja vodi u život.
Mogli bismo zaustaviti Gospine suze i promijeniti tijek povijesti ako bismo molili i povjeravali svoje živote i novčanike Bogu koji posjeduje sve. On može usmjeriti naše putove, korak po korak, dalje od kulture robovanja trgovačkom svijetu i njegovim putevima, prema slobodi da budemo djeca i nasljednici Boga i Njegovog obilja. Njegovo obilje često ne liči na stil života bogatih i slavnih. Češće im proturječi u jednostavnosti i sasvim sigurno u miru koji rađa u našim dušama.
Držati nedjelju svetom znači prihvatiti Božji plan za naše živote i vjerovati mu, dopustiti mu da bude Bog, a znati da mi to nismo. Sve ostalo je neistina. Stoljeća življenja ove laži deformirala su naš svijet na bezbroj načina. Dok možemo vidjeti samo nekoliko dodatnih eura u našim džepovima, nekoliko novih naprava u našim domovima i lažni osjećaj kontrole nad našom budućnošću. Marija vidi ove deformitete i plače u La Salletu.
Grijeh zbog kojeg milijuni završavaju u paklu: O njemu se ni danas ne smije govoriti
Drugi plač Marijin: Spominjanje imena Božjeg imena uzalud
Drugi teški grijeh je spominjanje Božjeg imena uzalud. Bogopsovka. Gospa u La Salettu spominje je u kontekstu katastrofe i propasti, gladi, financijeske nesposobnosti.
Ona kaže: “Istupite, djeco moja, ne bojte se: ovdje sam da vam kažem veliku vijest. Ako se moj narod ne pokori, prisiljena sam pustiti ruku svoga Sina. Toliko je teška da je više ne mogu držati.”
Oni koji voze kola ne znaju psovati a da ne spomenu ime moga Sina! To su dvije stvari koje toliko opterećuju ruku moga Sina. Ako se žetva pokvari, to je samo zbog vas ljudi.”
“Pokazala sam ti to prošle godine kod krumpira: nisi se obazirao na to; naprotiv, kada ste ih našli pokvarene, zakleli ste se, spomenuli ste ime moga Sina. Nastavit će trunuti i do Božića ih više neće biti.”
Ako imaš pšenicu, ne smiješ je sijati. Što god posiješ, zvijeri će to pojesti, a što god dođe, pretvorit će se u prah kad ga mlatiš. Doći će velika glad; Prije nego što dođe glad, djeca ispod 7 godina će trpjeti tremor i umrijeti na rukama ljudi koji ih drže, ostali će činiti pokoru kroz glad. Orašasti plodovi će se pokvariti, a grožđe će istrunuti.”
Bogopsovka je demonski govor. Upozoravali su na to mnogi sveti a tako je sveprisutna među nama. Upravo ona je uzrok brojnih patnji koje prolaze mnoge obitelji. Bogospovke se treba odreći u Isusovo ime kroz sakramente a, ako u obitelji imate Bogopsovača, treba moliti postiti, činiti pokoru i dati zadovoljštinu za taj strašni grijeh kako bi obitelj izašla iz prokletstva. Poznata je i molitva Zlatne strijele koju Gospodin daje kao jedno od oružja protiv bogospovke a koja izaziva razorne posljedice po svijet, društvo obitelj i pojedinca.
Treći plač Marijin
Naravno, društvo koje krši prve dvije zapovijedi nema ni nikakav odnos s Bogom. To je odmetnuto društvo koje je Boga svrgnula iz svog života. Marija u La Salletu pita: Molite li djeco moja? Pojedinac koji ne moli, ne obraća se Bogu, zamjenjuje ga idolima postaje duhovni mrtvac jer ono što mu je potrebno za život dolazi samo od Boga. Obitelj koja ne moli duhovno je mrtva od izvora otkinuta, a društvo koje ne moli postaje mrtvo a posljdica je duh smrti, katastrofe, gladi, smrti prokletstva u cijelom svijetu a na koju Gospa u La Salletu, priznatom ukazanju u Francuskoj upozorava.
Tri su grijeha napala čovječanstvo. Ta tri grijeha većina ljudi nije svjesna. Sveprisutni su i posljedica je to da nama nije dobro. Nije dobro pojedincima, nije dobro obiteljima, nije dobro društvu, svijetu, čovječanstvu.
Riješenje: Obrati se od ta tri grijeha za početak, vjeruj Evanđelju i vidjet ćeš kako je lijepo živjeti s Gospodinom jer on sve što stvori, stvori dobro.
Svećenik: ‘Ovo je devet sjajnih milosti česte ispovijedi, od nje možete i ozdraviti’