“Bog me koristi”, napisao je Don Dolindo Ruotolo u svojoj autobiografiji 1964., “da prosvijetlim i utješim druge, kao što se koristi šibica da se zapali svijeća.” Danas, šezdeset godina kasnije, ljudi diljem svijeta mogu potvrditi istinitost tih riječi. Svaki dan sve više duša biva prosvijetljeno i utješeno kroz Don Dolinda, i njegovu poznatu molitvu Isuse Misli ti koja nosi čudesa diljem svijeta, a njegov utjecaj ne pokazuje znake usporavanja. Njegovo je pisanje dar svijetu, a njegove su riječi nadahnule i izgradile njegovu duhovnu djecu na bezbroj načina.
Don Dolindo je molio riječima, ali molio je i gestama. I bile popraćene riječima ili ne, same su geste bile snažna molitva na koju je Bog, kako piše Dolindo, uvijek odgovarao. “Molitva je kao što nam katekizam kaže, j’uzdizanje srca i uma Bogu’—ne trebaju postojati riječi, već samo neizrecivo prianjanje Bogu, stav uma i srca, jednostavno bez riječi želja da budemo jedno s Njim.” Upravo je ta jednostavna želja bez riječi da bude jedno s Bogom, ono što su Dolindoove geste tako lijepo utjelovile.
Ono što slijedi su tri jednostavne geste o kojima je pisao – geste koje mi, njegova duhovna djeca, možemo oponašati, osobito kada čeznemo za molitvom, ali smo previše iscrpljeni za riječi. Poput svjetlucavih svijeća upaljenih Dolindovom nebeskom šibicom, te nam geste mogu pomoći da vidimo da “svjetlost svijetli u tami”. U ovim molitvama bez riječi, umorni um može pronaći odmor.
Ispružite ruke u obliku križa
Dok je molio, don Dolindo bi često ispružio ruke u obliku križa. Godine 1943., kada je Napulj bombardiran u Drugom svjetskom ratu, Dolindo bi stajao kraj balkona u svojoj kući, raširenih ruku u obliku križa, moleći se za Božju zaštitu za svoju duhovnu djecu i za svoj voljeni grad.
Ovu križnu molitvu nastavio je cijeli život. “I tako sam se prepuštao Tvojoj Volji”, napisao je desetljeće kasnije, 1953., “vjerujući da ću, u pravo vrijeme, osjetiti Tvoju Moć. Uzdišući, raširenih ruku kao na križu, preklinjao sam Tvoje milosrđe za svoje grijehe i grijehe cijelog svijeta.”
Kada se osjećamo kao da se naš svijet ruši, i mi možemo ispružiti svoje ruke u obliku križa i moliti Njegovo milosrđe.
Njemu je Isus rekao molitvu koja je ozdravila milijune! Otac Dolindo i čudesna vjera o kojoj treba govoriti
Zatvorite oči i držite Božje ruke
Godine 1953. Dolindo je napisao: “Ovo je moj stalni način razmišljanja i govora: držim oči zatvorene i ruke držim u Božjim rukama.”
Ova mala rečenica, tako skromna da bi se mogla zamijeniti s običnim osjećajem, postala je omiljeni refren u mom životu. Kad god se osjećam preopterećeno, mogu ispružiti ruke i zamisliti da ih stavljam u Božje ruke. Učinak je uvijek isti: trenutni mir. Božje ruke drže moje i On će se za sve pobrinuti.
Okrenite se Mariji kao njezinom malom djetetu
Godine 1937., nakon što je čuo zadivljujuću vijest da će, nakon dugih godina nepravedne suspenzije, ponovno moći služiti misu, don Dolindo je bio potpuno shrvan. Njegov odgovor?
“Brzo sam pružio ruku Majci Mariji”, napisao je. “Moram priznati da sam se čak osjećao pomalo izgubljeno. Uhvatio sam Majku Mariju za suknju i nježno je zamolio: ‘O, mama, vodi me!’”
Godine 1965., usred još jedne stresne situacije, napisao je: “Bacio sam se u zagrljaj Mariji, poput razdražljivog malog djeteta koje se u svojoj malenosti i slabosti baca u zagrljaj svoje majke.”
Priča o ocu Dolindu razdire srca milijuna: Otac ga tukao do besvijesti, ali Gospa mu je izmolila predivan dar
