Poduzetniku Hrvoju Petraču omogućeno je da nakon polaganja jamstva izađe iz istražnog zatvora iako je priznao krivnju i nagodio se na tri godine i devet mjeseci zatvora u velikoj aferi u hrvatskom zdravstvu. Sud mu je prihvatio jamstvo nakon što je oko dva i pol mjeseca proveo iza rešetaka. Jamčevina je procijenjena na milijun eura, a država se upisala na Petračevu vinariju kao garanciju.
Pravni stručnjaci s kojima smo razgovarali iznenađeni su što je sud omogućio Petraču da izađe na slobodu uz jamstvo, kao i činjenicom da USKOK na to nije uložio žalbu. To, smatraju, dokazuje da je i taj dio raspleta Petračeva slučaja dogovoren unaprijed. Još kad se pojavila informacija da je Petrač spreman na predaju, iz njemu bliskih krugova moglo se čuti kako je to doista dogovoreno. Znalo se već tada da će morati bar neko vrijeme provesti u istražnom zatvoru jer bi bilo neobično da se nakon višemjesečnog bijega predao pa uspio izbjeći pritvaranje.
Nakon što je postigao sporazum s USKOK-om, te uplatio 300 tisuća eura novčane kazne, Petrač je dobio priliku tražiti ukidanje istražnog zatvora. Sudskom vijeću na čelu je bila sutkinja Sanja Nola, a članice su bile Mirjana Horvat i Tamara Pleše. Sve tri dugogodišnje su sutkinje koje su vodile iznimno složene slučajeve. Njihovo pravno znanje neupitno je, potvrđuju naši sugovornici, zbog toga su još više iznenađeni njihovom odlukom.
Crna lista
Naime, poznato je da je Petrač ranije već bio u bijegu pred hrvatskim pravosuđem: u slučaju otmice sina umirovljenoga generala Vladimira Zagorca. Otmica se dogodila u veljači 2004. godine. Generalov maloljetni sin pušten je nakon što je plaćeno pola od ukupno traženih milijun i pol eura otkupnine. Istraga je dovela do optužnice protiv više osoba, među kojima je bio i Petrač, kojeg je tužiteljstvo označilo kao nalogodavca. Petračev životopis bio je bogat i prije toga. Prije Domovinskog rata bio je šef predstavništva Volkswagena za bivšu Jugoslaviju i povremeno je pisao tekstove o poduzetništvu za Vjesnik.
Početkom devedesetih sudjelovao je u zamjeni jugoslavenskih dinara za njemačke marke, a kasnije se našao u transkriptima policijskog prisluškivanja. Objavljeni su u listu Nedeljni telegraf, a pokazali su povezanost s međunarodnim krijumčarenjem cigareta i droge, sukob s Vjekom Sliškom i veze u obavještajnim strukturama. Sredinom devedesetih osniva “Petrač osiguranje” i “Petrač leasing”, distribuira automobile Volvo, a potom stvara Kaptol grupu, u sklopu koje je djelovala i Kaptol banka. U njezinu osnivanju sudjelovao je i Dejan Košutić, unuk Franje Tuđmana. U lipnju 2004. Petrač se našao na crnoj listi Europske unije. Haško tužiteljstvo tvrdilo je da je bio dio kruga koji je politički, financijski i medijski pomagao Anti Gotovini dok je bio u bijegu.
U slučaju otmice sina generala Zagorca Petrač se nije odazvao sudu i za njim je raspisana međunarodna tjeralica. Uhićen je 31. kolovoza 2005. u Grčkoj, na trajektu Igoumenitsa – Ancona, s krivotvorenom putovnicom. Tada je premijeru Ivi Sanaderu poručio da je “počinio političko samoubojstvo”. Njega je držao odgovornim za svoj kazneni progon. Optuživao ga je i da je pritiskao tadašnjeg suca Ivana Turudića da ga osudi. Kada mu je Turudić izrekao šest godina zatvora za otmicu sina generala Zagorca, Petrač je, kako su javili novinari iz sudnice, otvorio bilježnicu i počeo citirati Bibliju. Psalam 58: “Zar doista krojite pravdu, vi moćni, zar sudite pravo, sinovi ljudski?”
Samo opomena
Njegovi lažni dokumenti s kojima je putovao po svijetu spominjani su i u drugom sudskom postupku, a i sam je bio optužen zbog krivotvorenja. I kada je uhićen u Grčkoj, imao je lažne dokumente. Na tamošnjem sudu osuđen je na novčanu kaznu od 1500 eura ili pet mjeseci zatvora. Izabrao je zatvor. Čovjek koji mu je izradio putovnicu i posrednik osuđeni su desetak godina poslije. U procesu je rekonstruirano kako je posrednik krivotvoritelju predao dvije fotografije Hrvoja Petrača te na papiriću njegove stvarne osobne podatke. Plaćeno je 200 ondašnjih maraka, a posrednik je tvrdio da iza narudžbe stoji ured tadašnjeg Petračeva odvjetnika. Kasnije je posrednik rekao krivotvoritelju “da su zabrljali s tom putovnicom” jer je Petrač s njom imao problema.
Na Županijskom sudu u Zagrebu najprije je u odsutnosti osuđen na šest godina zatvora, a nakon izručenja Hrvatskoj 2006. postupak je ponovljen. I tada je dobio istu kaznu. Tijekom suđenja optužio je Zagorca za krađu dijamanata iz Ministarstva obrane, zbog čega je on poslije i osuđen na sedam godina zatvora. Iz zatvora u Popovači Petrač je izašao u studenome 2011. godine. Bio je pušten na uvjetnu slobodu, koju je, ispostavit će se kasnije, prekršio dvadesetak puta. Naime, jedan od uvjeta bio je da ne napušta Hrvatsku bez javljanja sudu. Ipak, Petrač je cijelo vrijeme mirno putovao, a da nije tražio odobrenje suda. Bio je u Sloveniji, Španjolskoj, Izraelu, Azerbajdžanu… Kada je to otkriveno, očekivalo se da će biti vraćen u zatvor kako bi odslužio kaznu do kraja, no dobio je samo opomenu.
Oduzeta mu je putovnica i služba za probaciju uključila se u nadzor njegove uvjetne slobode, ali nije vraćen iza rešetaka, što bi se očekivalo s obzirom na to da je prekršio uvjetnu slobodu. Unatoč svemu – bijegu, tjeralici, kršenju uvjetne slobode – Petrač je sada ponovno dobio priliku da polaganjem jamčevine izađe iz istražnog zatvora. Iz kruga njegovih odvjetnika moglo se čuti da se predao nakon što je posložio neke stvari u životu, pa se postavlja pitanje hoće li se, nakon što posloži sve ostalo, otići na izdržavanje zatvorske kazne.
Uvjetna kazna
Sa zanimanjem će to zasigurno pratiti i tri sutkinje koje su donijele odluku da mu se prihvati jamstvo, vinarija i posjed u Zagorju vrijedni milijun eura. Za njihovu reputaciju zasigurno bi bilo loše da Petrač sada pobjegne. No nikakve druge posljedice ne bi snosile jer ni suci ni državni odvjetnici ne odgovaraju za svoje odluke. Sutkinja Nola predsjednica je sudskog vijeća koje je pustilo Petrača da se nakon uplate jamčevine brani sa slobode. Ona je javnosti možda najpoznatija kao sutkinja koja je vodila proces protiv Mira Vrlje, bratića glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića. Vrlja se više puta nije pojavio na sudu pa je sutkinja zbog toga čak kaznila njegove odvjetnike.
Nakon tih brojnih otezanja Vrlja je na kraju priznao krivnju za malverzacije teške 700.000 eura, a sutkinja Nola izrekla mu je uvjetnu kaznu. Ranije je Vrlja bio osuđen na djelomičnu uvjetnu kaznu od dvije godine – godinu dana mora odslužiti u zatvoru, a ostatak od godinu dana uvjetovan mu je rokom kušnje od četiri godine. Početkom ožujka ove godine javio se na izdržavanje kazne. Ova sutkinja od 2012. do 2016. radila je u Ministarstvu pravosuđa, i to najprije kao ravnateljica uprave za kazneno pravo, da bi nakon toga postala pomoćnica ministra. Bilo je to u mandatima nestranačkog ministra Ivana Šimonovića i SDP-ova Orsata Miljenića.
Sutkinja Pleše trenutno vodi jedan od krakova procesa protiv Josipe Pleslić, bivše Rimac, i prihvatila je poruke u kojima se spominje AP kao zakonite dokaze. Na Županijskom sudu u Zagrebu radi i njezin suprug, također sudac, Siniša Pleše. On je godinama vodio proces u aferi Podravka te na kraju donio oslobađajuću presudu. Lani je sudsko vijeće pod predsjedanjem sutkinje Pleše u ekspresnom suđenju donijelo nepravomoćnu oslobađajuću presudu optuženima za ubojstvo Tomislava Sablje u noćnom klubu Ritz.
Hrvoje Petrač izašao iz zatvora s jamčevinom od milijun eura: ‘Neću pobjeći’
Četiri hica
Tužiteljstvo je tvrdilo da je redar Kristijan Knego namjerno ubio Sablju pištoljem koji mu je dodao Dorian Marković, bivši policajac. No sud je zaključio da za takvu optužbu nema dokaza. Sutkinja Pleše istaknula je da je istraga trajala šest mjeseci, da su pregledani svi dokazi, uključujući i snimke nadzora, te da se pokazalo kako se Sabljo te noći ponašao nasilno, bio pijan, prijetio svima i pokušavao ući u VIP dio kluba. Svjedoci su potvrdili da Knego u početku nije imao oružje. Prema presudi, Sabljo je prvi uperio revolver prema Knegi, nakon čega je Knego ispalio četiri hica, od kojih je prvi bio smrtonosan. Sud je ocijenio da je Knego djelovao iz straha i u nužnoj obrani, zbog čega nije mogao biti osuđen za ubojstvo. Kako ubojstva nije bilo, Marković također nije mogao biti proglašen krivim za pomaganje.
Mirjanu Horvat dio javnosti pamti po presudi iz travnja 2023., kada je uvjetno osudila novinara Marka Juriča i njegovu tvrtku Plava produkcija. Jurič je proglašen krivim zbog izjave iz 2016. godine, kada je u odjavi emisije “Markov trg” Zagrepčanima poručio da pripaze dok šeću Cvjetnim trgom jer bi iz obližnje crkve mogao “izletjeti četnički vikar”. Sutkinja Horvat u obrazloženju presude naglasila je kako je takva izjava poticala mržnju prema pripadnicima srpske nacionalne manjine i svećenstvu Srpske pravoslavne crkve. Bila je članica Programskog vijeća Pravosudne akademije.
I kad se već činilo da je Petrač nagodbom s USKOK-om zatvorio jedno poglavlje u borbi s hrvatskim i europskim tužiteljstvom, EPPO je uletio u još jednu bolnicu – onu u Varaždinu. Sumnjaju da je i ondje bilo namještanja natječaja za operacijski centar. Riječ je o opremi vrijednoj oko 2,9 milijuna eura, za što je plaćeno, kako se zasad samo sumnja, mito od 10 posto te vrijednosti, odnosno oko 290.000 eura. Podijelili su ga akteri afere među kojima je i župan varaždinske županije, HDZ-ov Anđelko Stričak, dok se u pozadini spominje i Saša Pozder, Petračev suradnik koji je također već priznao krivnju za korupciju u hrvatskom zdravstvu. Navodno je upravo on poslao dobavljača iz tvrtke Dogan Septem šefu varaždinske bolnice Damiru Poljaku.
