Tri scenarija za vruću političku jesen koja će uzdrmati scenu: Jedna će stranka možda nestati

Mediji u ljeto, kada baš nema zvučnih tema, obično najavljuju “vruću političku jesen”, koja se ponekad dogodi, a ponekad ne. Ovaj put, čini se, Hrvatsku zaista čeka vruća jesen u politici jer slijede predsjednički izbori koji će dati odgovor na mnoga pitanja. Prije svega, je li došlo vrijeme za “konačni obračun” dvojice ljutih političkih rivala, Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića ili će premijer, u posljednji tren, kao mađioničar iz šešira izvući idealnog kandidata za Pantovčak i riješiti se zauvijek Milanovića.

Pitanje je je li će opstati koalicija HDZ-a i Domovinskog pokreta i koliko je realno da se stvori nova između najveće hrvatske stranke i malih, liberalnih stranaka, koja bi dovela ponovno SDSS blizu vlasti. Što će biti sa SDP-om, strankom na umoru, koja već godinama životari na rubu hrvatske politike, ali opstaje i dalje. Hoće li za predsjednika stranke biti izabran netko blizak Milanoviću, nastavljajući vođenje SDP-a uz sufliranje bivšeg predsjednika.

Što će biti s MOST-om, koji je sve više dezorijentiran, daleko od vlasti. Slijede lokalni izbori koji će dati odgovor hoće li Tomislav Tomašević i Ivica Puljak ostati u svojim foteljama. I pitanje svih pitanja, hoće li Hrvatska osjetiti posljedice razorne politike koja sve više izjeda Europsku uniju i prijeti raskolom?

Opasni susjedi

Što za Hrvatsku znači agresivna politika nekih od komšija, prije svega Srbije i Republike Srpske, ali i Crne Gore? Hoće li doći do turbulencija na jugoistoku Europe koje se mogu osjetiti i kod nas?
Sve je to na repertoaru ove jeseni, uz stalne i uporne teme možemo li pobijediti inflaciju i učiniti ovo mjesto poželjnim za život. Posljednje ankete koje pokazuju da sedamdeset posto mladih sanja odlazak na rad po Europi ne ulijevaju nade. Da smo preskupi, dokaz je i ovo turističko ljeto, kada se ponavlja priča o superlativima u turizmu, a u lipnju smo bili poluprazni ili polupuni, kako komu više odgovara.

To je i najizgledniji scenarij za hrvatsku jesen, što znači da neće doći do raspada koalicije HDZ-a i Domovinskog pokreta, usprkos mnogim izazovima koji mogu uslijediti. HDZ je prebrodio najteže, postigao kompromisno rješenje oko manjina, a Domovinski pokret pokazao je da može lavirati i u visokoj politici, bez čega nema opstanka. Jasno je tko je “šef” i koga se mora slušati, a malo iskusni ministri iz redova Domovinskog pokreta sigurno neće solirati i izazvati potrese.

Milanović možda nije svjestan opasnog scenarija: Evo kako mu se može zabraniti kandidatura

HDZ-u odgovara da se pred predsjedničke izbore ne dogode turbulencije, pa makar se i ne dogovore s Domovinskim pokretom oko podrške predsjedničkom kandidatu. Već je sada jasno da je HDZ debelo zakasnio s isticanjem kandidata i da su sve manje šanse da će imati svog čovjeka na Pantovčaku. Pravi trenutak važan je u politici, a to u ovom slučaju ne ide u prilog HDZ-u. Zaokupljen sastavljanjem većine i “peglanjem” dojma zbog sadašnje koalicije propustio je šansu da pozicionira svog kandidata za predsjednika države, koji bi imao realne šanse suprotstaviti se Milanoviću. Sada je prekasno za sve, u ljeto ionako politika nikog ne zanima, kao ni početkom rujna kada počinju obaveze i nova školska godina. Tek krajem rujna, realno, fokus javnosti može biti usmjeren na politiku i na predsjedničke izbore, a onda je zaista kasno da se bilo kog pozicionira u javnosti. Inače zasićenoj od politike.

Smišljanje taktike

Zoran Milanović lovi drugi mandat i, usprkos brojnim greškama koje je počinio, ima najviše šanse da ostane na Pantovčaku. To dobro znaju i hadezeovci, smišljajući taktiku što dalje. Svjesni su da im sada najviše odgovara da “sve ostane isto” i teško je očekivati da će se upustiti u eksperimente s neizvjesnim ishodom. Mijenjanje Domovinskog pokreta za suradnju sa svim manjinama, IDS-om i tko zna kim ne daje garanciju da će biti sigurna većina u Saboru, a to je HDZ-u najvažnije.

Zoran Milanović ima šansu za drugi mandat samo ako uvjeri birače da će i dalje biti protuteža vladajućim i da neće dozvoliti da sve poluge vlasti drži, već treći put, HDZ. I zaista, sa slabom oporbom kakve nema u drugim europskim zemljama, sve smo sličniji jednopartijskom sustavu, kada se SDP pretvara, iz komunističkog vremena, u Socijalistički savez, mlaku ili nikakvu oporbu.
Milanović sigurno iza sebe u prvom mandatu nema rezultate s kojima se može pohvaliti. Bilo je to vrijeme kada se i institucija predsjednika države našla na iskušenju, a njegov osebujan stil dobrano je uzdrmao politički život. Nažalost, nije donio ništa dobro. Ali, Milanović je vješt da i protivnike pridobije na način da im titra pa nije čudno da ankete pokazuju da i svaki deseti hadezeovac podržava reizbor Zokija, a da i u Domovinskom pokretu i na desnici nemaju ništa protiv.

Pitanje je bi li Milanović bio u drugom mandatu isti kao u prvom, svadljiv, konfliktan i bez pravih inicijativa. Iskreno, nije nas proslavio i na vanjskopolitičkom planu jer većina europskih lidera zaobilazi Zagreb, a diplomati s ironijom prate što se tu događa. I ako osvoji drugi mandat njegov primarni plan, da okupi sve protiv HDZ-a, jednostavno neće uspjeti. Iz više razloga.

Nema uvjeta

Milanović se zbog osobnog sukoba posvađao s Miloradom Pupovcem pa ne može računati na podršku manjine i već je u problemu s većinom. Ni njegov odnos s drugim strankama nije idiličan, svi ga toleriraju više kao protutežu HDZ-u, a na njegov osobni sukob s Plenkovićem gledaju kao komediju iz našeg sokaka. Dakle, od sna da Milanović sruši HDZ i Hrvatsku uvede u novo vrijeme nema ništa.

Pitanje je samo hoće li se i dalje inatiti, stopirati izbor novih veleposlanika, komplicirati odnose u vojsci, voditi paralelnu vanjsku politiku. Sve to naravno nije dobro za zemlju, koja ima mnogo veće probleme da se napokon pokrene s dna europske unije. A to se neće postići svađama političara “tko je jači, ljepši, uspješniji”, nego stvaranjem uvjeta da zaista sposobni, a ne podobni, kadrovi pokrenu promjene. A za to do sada nisu stvorili uvjete ni Milanović ni Plenković, a kako se čini ni jednom ni drugom to i ne odgovara. Jer najlakše je održavati vlast s poslušnicima.
Opozicija je ionako dezorijentirana, izgubljena u vremenu i prostoru. Nema ni kadrove, što se pokazalo puno puta i Milanović ako pobijedi mora postati zaista predsjednik svih građana. Pa i hadezeovca. Dokazati i pokazati da se i od politike nešto može očekivati, vratiti optimizam kod mladih ljudi i pokrenuti inicijative koje bi pružile šansu da najugroženiji u Hrvatskoj bar dostojanstveno žive. A od toga u njegovu prvom mandatu nije bilo ni traga.

Bizaran prizor na druženju SDP-ovaca: Grbin isplazio jezik, pogledajte što drugi rade

Ako je suditi po rezultatima izbora, Hrvatska je danas nagnuta nadesno, a ljevica ne postoji. Realnost je posve drukčija, Hrvatska je i dalje podijeljena između građana koji su skloni desnim i lijevim idejama. Samo što ljevica već dugo nema stranku koja bi je zastupala. SDP to nije i kako stoje stvari neće ni biti. Za hrvatsku ljevicu bilo bi daleko bolje da je SDP potpuno propao i da se iz pepela stvari nova stranka koja se ne bi samo bavila drugom Titom, gej populacijom i fraziranjem o hrvatskoj sadašnjosti i budućnosti.

Kanonada uvreda

SDP, ako će ga voditi Siniša Hajdaš Dončić, na dobrom je putu da zaista nestane. Što bi bilo i dobro, jer ovakav kakav je sada nema nikakvog smisla. Stranka koja čeka da mu jabuka padne sa stabla pa da se vrati na vlast, nikad vlast neće dočekati. Što Hajdaš Dončić može ponuditi, samo kanonadu uvreda na račun HDZ-a, što Plenković bez problema može neutralizirati, ismijati i omalovažiti. Kakva je razlika između Davora Bernardića, Peđe Grbina i Siniše Hajdaš Dončića? Nikakva.

Druga je stvar ako se u posljednjem trenutku nađe pravi lider ljevice. Šanse za to su minimalne, kao i za to da će HDZ iznjedriti pravog predsjedničkog kandidata. Ali, teoretski, da se to ipak dogodi, da SDP dobije predsjednika koji bi sutra mogao postati premijer, onda bi utakmica u političkom životu Hrvatske već od jeseni mogla postati napeta.