Na današnji dan prije 30 godina postignut je dogovor o Daytonskom sporazumu, povijesnom dokumentu koji je prije gotovo tri desetljeća zaustavio rat u Bosni i Hercegovini i uspostavio politički okvir kakav i danas određuje funkcioniranje te države. 21. studentog postignut je dogovor, a službeno je potpisan 14. prosinca u Parizu. Iako je Dayton donio mir, ostavio je i duboke institucionalne i društvene podjele koje i danas izazivaju političke tenzije.
Tri konstitutivna naroda — Bošnjaci, Hrvati i Srbi — u Daytonu su dobili okvir zajedničke države, ali su njihova politička prava raspoređena kroz kompleksnu strukturu entiteta, kantona, distrikata i tročlanog Predsjedništva. Takav sustav trebao je jamčiti stabilnost, ali postoje česte blokade u donošenju odluka. I dok su Daytonom Srbi dobili Republiku Srpsku i praktički državu unutar države te godinama prijete odcjepljenjem ili pripojenjem Srbiji, bošnjaci i Hrvati postali su veliki suparnici unutar entiteta kojeg dijele – Federacije BiH. Hrvati su godinama politički preglasavani i institucionalno obespravljeni od strane bošnjaka i Sarajeva te postoji jasno razilaženje u politikama. Bošnjaci stoje iza svoje takozvane “građanske Bosne” u kojoj bi Hrvati kao manji narod nastavili biti u podređenom položaju, dok Hrvati godinama govore o trećem, samostalnom entitetu, a HDZ BiH kao najjača stranka o europskom putu BiH.
Unatoč tome što se 30 godina od potpisivanja sporazuma često ističe kao “vrijeme mira”, u BiH i dalje traje borba za političku jednakost i funkcionalnu državu. U fokusu su sada ponovo rasprave o reformi izbornog sustava i potencijalnom redizajniranju unutarnjeg uređenja. Bosna i Hercegovina tako se opet nalazi u središtu rasprava o svojoj strukturi, a izjave predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića potaknule su niz reakcija. Čović je ustvrdio kako smatra da je vrijeme za izlazak iz daytonske faze i prelazak na europski model uređenja.
Privremeni mir
“Daytonski sporazum je, uz sve nesavršenosti, donio mir koji imamo i trideset godina poslije. Sada je vrijeme za europsku Bosnu i Hercegovinu”, poručio je Čović na predavanju u Mostaru. On tvrdi da je daytonska era trebala završiti još prije dva desetljeća te da BiH mora izgraditi funkcionalne institucije bez međunarodne ingerencije: “Ne želimo da netko izvana odlučuje o nama jer domaći političari nisu u stanju pronaći rješenje.”
Govoreći o položaju Hrvata, Čović je ponovio zahtjev za legitimnim predstavljanjem i jednakopravnošću u institucijama. Upozorio je da se u zemlji trenutačno nalazi više od deset milijardi eura blokiranih investicija zbog političkih zastoja. No, na njegove istupe o statusu Hrvata i mogućim ustavnim promjenama reagiraju i drugi akteri unutar hrvatskog političkog spektra u BiH. Predsjednik HSS-a i član Predsjedništva HNS-a Mario Karamatić za naš portal je izjavio kako je treći entitet i dalje realna opcija.
“Geopolitička situacija je idealna za promjenu izbornog sustava prema nekom trećem entitetu”, kaže Karamatić. Karamatić je naglasio da bi proces morao pokrenuti Zagreb, budući da je Hrvatska jedan od potpisnika Daytonskog sporazuma: “Hrvatska bi trebala pokrenuti pravni proces jer BiH sama ne bi odobrila takvu inicijativu. Ovo je trenutak.” Hrvatske stranke iz BiH bez HDZ-a nedavno su se sastale s predsjednikom RH Zoranom Milanovićem, koji je pokazao jako izraženu podršku položaju Hrvata u BiH.
“Milanović je vrlo dobro upoznat s ovim pitanjima i pokazuje otvoreno srce prema Hrvatima u BiH”, rekao je Karamatić, podsjetivši da je predsjednik RH nedavno odlikovao generala HVO-a Antu Zorislava Rosu. U pozadini svih ovih političkih aktivnosti sve se više spominje mogućnost novog međunarodnog sporazuma, svojevrsnog Daytona 2, koji bi trebao riješiti nefunkcionalnosti trenutačnog sustava.
‘Ništa nije nemoguće’
O tome za naš portal govori geopolitički analitičar Denis Avdagić: “Ne mogu previše reći osim da bi svaka promjena morala zahtijevati nekakav događaj u stilu Daytona. To može biti bilo gdje. Ništa nije nemoguće.” Avdagić tvrdi kako postoji interes administracije Donalda Trumpa da potakne nova rješenja. “Trumpova administracija je zainteresirana za promjene. To su pokazali i svojom potporom južnoj interkonekciji. Možemo reći da postoji spremnost da se stvari pomaknu.”
No, upozorava da ključ ipak ne leži samo u međunarodnim silama: “Postoji li interes svih aktera u BiH — to je drugo pitanje. Ako idete pregovarati u Ameriku, tamo se traži dogovor. Ta administracija nema volje za odgađanje. Žele da se sve riješi sada, odmah i do kraja.”
Avdagić procjenjuje da bi takav pristup mogao biti dobra vijest za BiH, jer nakon 30 godina potrebna su konkretna i brza rješenja: “Vrijeme je. Ako su rješenja prihvatljiva svima, pa i pod pritiskom — onda su dobra.” Spominju se i modeli koji bi mogli biti podloga za reforme — belgijski ili švicarski konsocijacijski sustav, koji također počivaju na ravnoteži između snažnih etničkih zajednica. Svi politički akteri svjesni su da promjene moraju biti međunarodno validirane i usklađene s presudama sudova.
No bez obzira na ideološke razlike, postoji zajednički nazivnik: trenutačni model je iscrpljen i zahtijeva transformaciju. Dok politički predstavnici šalju poruke stabilnosti i dijaloga, međunarodna zajednica i regija pozorno promatraju stanje u BiH. Svako novo redefiniranje unutarnje strukture moglo bi imati velik utjecaj na Zapadni Balkan. U mjesecima koji dolaze ostat će vidljivo hoće li započeti konkretni pregovori o izmjenama daytonskog okvira — ili će sve ostati na političkoj retorici i prigodnim izjavama povodom obljetnica.
Za sada — BiH je točno tamo gdje je i rođena: u Daytonu. S otvorenom knjigom i pitanjem nije li nakon 30 godina vrijeme da se napiše novo poglavlje.
