Događaj broj jedan u svijetu bez presedana je iznenadna američko-ruska “pomirba”, iako je još prerano za takvu konstataciju. Pritom nije riječ isključivo o mogućem značajnom napretku u rješavanju ukrajinskog rata koji traje već tri i pol godine, nego i onome koji u sebi nosi potencijal mogućeg povijesnog karaktera, koji će oblikovati budući svijet! Ali, ključno je pitanje – na koji način i na koju stranu. Jer sve ovo što se sada događa u svijetu, prije svega u američko-ruskim odnosima, daleko je od konačnog rješenja. Čak bih rekao i od nužnog optimizma.
U petak, 15. kolovoza, održan je prošlog tjedna najavljeni sastanak na vrhu čelnika dviju država – Donalda Trumpa i Vladimira Putina, na nekom neutralnom terenu. Iako se nagađalo da bi se sastanak mogao održati u Turskoj, Saudijskoj Arabiji ili UAE-u, s obzirom na to da je čelnik UAE-a stigao u Moskvu na razgovor s Putinom, Trump je objavio da će se sastati na Aljasci. Dakle, događa se ono, ne samo u što sam vjerovao nego i što sam najavljivao još od Trumpove pobjede na prošlogodišnjim američkim izborima, kada to baš nitko nije očekivao. Tako sam u jednoj od svojih analiza s početka veljače ove godine rekao “dobro došli u Putinov i Trumpov svijet” te da je “ukrajinski rat ionako oduvijek bio američko-ruski rat” pa ga jedino te dvije zemlje mogu i hoće razriješiti.
Svi su ostali, u toj golemoj psihološkoj igri s velikim ulozima između Washingtona i Moskve, samo puki statisti. Vazali, gotovo robovi. To su europske elite, počinivši golemu stratešku grešku, pristale biti. Time su de facto dovele ne samo Europsku uniju nego i ključne zemlje članice – redom prijašnje velike i ponosne sile koje se uvijek pitalo o onome što se u svijetu događa ili tek treba dogoditi – u položaj u kojem su mogle samo urlati po notama koje su im dostavljane iz Washingtona, i to u vrijeme i onoliko koliko je to potonji određivao.
Potpuni debakl
Što god Trump i Putin na kraju dogovorili, europski će čelnici prihvatiti bez pogovora. Štoviše, “mahat će repom” kao poslušni i umiljati psići kada vide da im dolazi gazda (Trump), poglavito kad im u ruci nosi i poklon. Iako će im, u konkretnom slučaju, poklon biti i gorak i teško probavljiv, nema veze! Oni su na sve spremni u ime nove ljubavi – koja je iznenada probuđena kada je ranije omiljenog gazdu (Joea Bidena) smijenio onaj njima neželjeni, kojeg su nastojali izbjeći po svaku cijenu! Čak su na njega sa sigurne udaljenosti i opasno režali i činili sve da im ne dođe. Ali on je došao pa izbora više nisu imali. Pritom novi gazda dobro zna da ga oni u dubini duše ne vole, ali s tim se zna i može nositi jer su povodac i šiba u njegovim rukama.
Drugim riječima, europske su se elite najprije, u prvom Trumpovu mandatu (još prije ukrajinskog rata) pobojale da će ih Amerika ostaviti i povući se iz Europe, čime je Trump stalno prijetio, pa im na kraju i uspio nametnuti prvo povećanje izdataka za zajedničku obranu (koje danas izgleda benigno prema nedavno usvojenom od čak 5%), stoga su u Bidenovu mandatu potpuno dragovoljno i nekritički pristale postati pudlice i prihvaćati sve ono što od njih zatraži – prije svega u ukrajinskom ratu i u odnosu prema Rusiji. Podsjećam, nakon što je Putin pokrenuo rat, većina tadašnjih političkih elita Europske unije nije se namjeravala dublje u njega uvlačiti jer nije napadnuta ni članica EU-a ni NATO saveza da bi to morale činiti, što se najbolje vidjelo i u njihovoj početnoj simboličnoj potpori Kijevu (slali su mu kacige, vreće za spavanje, medicinske potrepštine…), sve dok Biden nije rekao što konkretno moraju raditi.
Nakon što su ga poslušale (a sigurno nisu morale, barem ne bezuvjetno) stvar je bila gotova. Lukavi Biden (zapravo američka tzv. duboka država) samo je nastavio ići Trumpovim putem, ali ovoga puta ljepšim, “demokratskim metodama uvjeravanja”, čvrsto uhvativši europske saveznike za gušu nakon što ih je Trump prethodno omekšao svojim novim carinama na čelik i aluminij i prijetnjama o povlačenju SAD-a iz NATO saveza. Ostatak je priče poznat.
Ekspert za ratove o najopasnijem scenariju: Ide asimetričan napad, ovo su Putinove mete
Službena reakcija
Sada će se europskim elitama dogoditi ono što su po svaku cijenu željele izbjeći podilazeći Bidenu baš u svemu i nastavljajući podilaziti Trumpu u drugom mandatu – također baš u svemu. Kao poklon za svoju servilnost dobile su nepovoljan trgovinski sporazum sa SAD-om, u kojem im je ovaj prvi put uveo carine na njihovu robu (u iznosu 15 posto, za razliku od Velike Britanije koja je dobila 10 posto i puno bolje ostale uvjete) i niz drugih vrlo nepovoljnih elemenata koji se odnose na energetiku i nužnost europskog investiranja u američko gospodarstvo. Službena reakcija Bruxellesa bila je da je to najbolje što su sada mogli ispregovarati jer su im prijetile carine i od tridesetak posto!
Osim toga, za svoju servilnost dobile su i Trumpov model, kao obvezujući, za nabavu suvremenog američkog oružja koje više nemaju razloga proizvoditi sami jer je ono američko – kako je to Trump obrazložio – “dokazano najbolje”, a sami će moći proizvoditi jeftinije klasično naoružanje, poput tenkova, borbenih vozila i streljiva. Čak će odustati i od razvoja europskih zrakoplova 5. i 6. generacije navodno zbog visoke cijene (što su zajedno planirale Francuska i Njemačka, pa je potonja već odlučila radije kupiti petnaestak vrlo skupih američkih F-35 5. generacije).
I što je najgore – usprkos svemu, SAD će se na kraju povući iz Europe i glavninu svojih kapaciteta usmjeriti u Indopacifičku regiju za obračun s Kinom. U Europi će ostaviti onoliko snaga koliko je Trump planirao ostaviti i u vrijeme svojih prijetnji tijekom prvog mandata. Jer Europu SAD nikada neće prepustiti ni drugima ni njoj samoj s obzirom na to da mu je idealna platforma za projiciranje interesa na prostore Azije, Afrike i Bliskog istoka. Ukratko, europske političke elite na kraju su dobile sve ono što su svojom negledljivom servilnošću u vrijeme Bidenova mandata željele izbjeći.
Širi razgovori
Postale su klasični američki vazal, bez ikakvog globalnog geopolitičkog utjecaja. Štoviše, bez geopolitičkog utjecaja na samom Starom kontinentu, gdje će im Washington krojiti sudbinu po svojoj mjeri. Već su se davno, za razliku od SAD-a, same odrekle bilo kakvog dijaloga s omraženim Putinom koji im se najprije treba pokoriti i priznati svoje greške, Ukrajini vratiti sve otete teritorije i platiti ratnu odštetu, a onda bi one razmislile hoće li ga pomilovati ili ne.
Što je konkretno Trump rekao europskim saveznicima nakon razgovora Putina i Witkoffa ne zna ni jedan medij, ali zato je vidljivo da je automatizmom zavladao “zavjet šutnje” – preciznije šok! Tek su se idućeg dana najprije oglasili njemački kancelar Friedrich Merz, koji je pozdravio Trumpove napore za mir, i uvijek razgovorljiva Ursula von der Leyen koja Volodimiru Zelenskom i dalje obećava brzi prijam u Europsku uniju i svekoliku pomoć. Bez bilo kakvih kritika ili barem propitivanja zašto Trump baš sada ide na susret s omraženim Putinom! Da u iznenadnoj američko-ruskoj “pomirbi” nije riječ samo o Ukrajini, svjedoči i činjenica da je Putin vrlo brzo i glatko odbio Trumpov prijedlog odaslan preko njegova posebnog izaslanika i osobe od dubokog povjerenja Stevea Witkoffa, koji je stigao u Moskvu, da njihovu summitu nazoči i ukrajinski predsjednik Zelenski. Putin je rekao kako nikada nije isključivao takvu mogućnost, ali da najprije treba stvoriti uvjete za dogovor, do kojeg je “još dalek put”.
Putin je oduvijek tražio da se ukrajinski pregovori odvoje od onih koji se tiču američko-ruskih odnosa. Od samoga je početka ukrajinsku krizu smatrao američkim projektom, a rusku je invaziju koja je počela u veljači 2022. godine objašnjavao kao nužnu reakciju na američke neprijateljske poteze prema Rusiji. Također inzistira na širem sporazumu kojim bi se dogovorili modaliteti osiguranja strateške sigurnosti i Rusije i europskog kontinenta u cjelini, koji su neodvojivi.
Rutte is absolutely appalling – he is effectively giving a green light to Putin and Trump to devour the Donbas.
The West currently has the worst set of people in leadership positions that I can ever remember.pic.twitter.com/JhNh9544qr
— John O’Brennan (@JohnOBrennan2) August 12, 2025
Ključne stvari
S druge strane, Trumpu ponovno nudi ono isto što mu je već ponudio: suradnju američkih i ruskih tvrtki u pogledu Arktika, rijetkih Zemljinih elemenata, velikih infrastrukturnih projekata itd. O tome je odmah nakon osobnog sastanka u Moskvi s Witkoffom izvijestio i Putinov povjerenik u pregovorima sa SAD-om Dimitrij Kirilov. Trump će, s druge strane, s Putinom željeti razgovarati o tri ključne stvari: Ukrajini, gospodarskim temama koje uključuju i proturuske sankcije, i konačno, o strateškoj sigurnosti u kontekstu skorog isteka roka sporazuma START 3 (istječe početkom 2026., a da nikakvih razgovora barem o njegovu produljenju, ako već ne i o novom sporazumu START 4, još nema) i drugih sporazuma obrambenog karaktera.
Sve bi to kao svoj ponajveći vanjskopolitički uspjeh idealno mogao prodati američkom biračkom tijelu uoči izbora za Kongres, koji se održavaju već ujesen iduće godine. Pritom Trump još razmatra i mogućnost uvođenja novih carina protiv Rusije, slično kao i prema Indiji. Osobni sastanak s Putinom za Trumpa će definitivno biti i otrežnjenje. On se sada postojano i samouvjereno predstavlja kao novi svjetski gospodar, gotovo car pred kojim se svi državnici “ostatka svijeta” moraju klanjati.
O tome govori javno i otvoreno. Uživa kad mu se podilazi i kad ga do razine svoga poniženja hvale drugi političari i vođe, kako je to nedavno učinio glavni tajnik NATO-a Mark Rutte, a ubrzo i svi drugi čelnici država članica na nedavnom summitu Sjevernoatlantskog saveza u Haagu. Međutim, sada će prvi put ispred njega za pregovaračkim stolom sjediti drugi teškaš, stvarni i jedini “ruski car”, koji se nema namjeru nikomu klanjati niti rasprodavati ruske nacionalne interese u zamjenu za selfieje s Trumpom i naknadnu “internetsku diplomaciju” kojom se, za razliku od Trumpa, nikad ne služi.
🚨BREAKING: The United States has accused the UK Government of violating significant human rights, citing suppression of free speech
Keir Starmer should be in jail. pic.twitter.com/oiW3notgcC
— Inevitable West (@Inevitablewest) August 13, 2025
Prvi susret
Trump se susreće s novom stvarnošću, jer ispred njega ovoga puta neće sjediti jedna Ursula von der Leyen ili britanski premijer Keir Starmer ili japanski i njemački premijeri – već državnik koji, da se izrazim njegovim rječnikom, poput njega i sam kreira svijet, ali prema modelu koji on smatra ispravnim. Riječ je, naravno, o multipolarnosti. Bit će to uistinu zanimljiv sastanak koji bi obojici mogao donijeti dividende. Ali s jednom velikom razlikom: Trumpu na domaćem terenu i prije izbora, a drugom i na domaćem i na vanjskopolitičkom terenu, gdje će utjecaj Rusije opet naglo porasti, i to se već itekako osjeća.
Vjerujem da ovaj summit neće završiti odmah s nekim naglim uspjesima u pogledu Ukrajine, nego će se vjerojatno usuglasiti pojedini stavovi i donijeti satnica u njihovoj operativnoj provedbi na terenu, dok u svemu ostalom može doći i do značajnih pozitivnih pomaka u bilateralnim američko-ruskim odnosima. Jednostavno, ni Trump ni Putin, poučeni svojim prvim summitom u Helsinkiju 2018. godine i traumatičnim iskustvom zbog njegova neuspjeha koji je bio posljedica klasične sabotaže tadašnje američke “duboke države”, a ne njihove volje za normalizacijom odnosa koja je bila iskrena – sigurno takvu sudbinu neće dopustiti.
Istodobno, ruska vojska (u vrijeme pisanja ovoga teksta) ubrzano napreduje duž cijele ukrajinske bojišnice, a borbe se već vode i u samom ključnom vojnom i logistički prevažnom gradu Pokrovsku na jugu Donbasa. Nakon prošlotjednog osvajanja jedne od najvećih utvrda ukrajinske vojske poslije gubitka Bahmuta i Avdiivke – grada Časiv Jara koji se nalazi na dominantnoj uzvisini s koje se kontrolira široki operativni prostor, ruskoj se vojsci sada otvara put prema “vratima” posljednje velike aglomeracije koja je u rukama ukrajinskih snaga Kramatorsk-Slavjansk – gradu Konstantinovki.
Ukrajinci uhvaćeni u zamku, pazite što im spremaju Trump i Putin: ‘Ishod nije povoljan’
Smrtna uvreda
Zapravo, ako Rusi ovladaju tim prostorom, de facto će zadovoljiti svoje službeno označene teritorijalne zahtjeve u ukrajinskom ratu o kojima ne namjeravaju pregovarati. Svakako ćemo pratiti daljnji tijek zbivanja na terenu. Prije svega hoće li se sukob brzo završiti dogovorom ili pak ubrzanim porazima ukrajinskih snaga kako bi se izbjegle neugodnosti za Zelenskog kada bi političkom odlukom povukao svoje snage, što bi definitivno značilo i kraj njegove političke karijere. Naravno, ovo su samo pretpostavke, ali vijesti s bojišnica posljednjih su tjedana za Kijev jednostavno neumoljive.
Paralelno s dramatičnim američko-ruskim geopolitičkim igrama koje ulaze u svoju kulminaciju, i kad više nikoga ne bi iznenadilo kad bi geopolitički svijet možda već za dva-tri tjedna izgledao potpuno drukčije – odvija se i jedna druga, ne manje dramatična borba. Ona između Trumpa i ključnih članica BRICS-a (ako izuzmemo Rusiju s kojom SAD pokreće odlučujuće i vjerojatno završne pregovore koji mogu rezultirati jedino normalizacijom ili potpunim kolapsom odnosa, što ni jedna strana ne želi). Ako je Trump svojim golemim carinskim pritiskom želio slomiti otpor BRICS-a, a time i uništiti tu, za interese SAD-a kao globalnog hegemona jedinu stvarnu prijetnju, onda se u tome možda prevario. Bit ću slobodan reći da je prije svega postao žrtva svoje retorike.
Prije dva tjedna zatražio je da sve zemlje koje su to činile prestanu uvoziti ruske energente jer će se suočiti sa stopostotnim američkim sekundarnim carinama. Prije svega je tu riječ o Kini, Indiji, ali i Turskoj. Za priču o BRICS-u najvažnije su prve dvije. Kina je to već glatko odbila, a Indija, koja se još držala diplomatski uravnoteženih izjava, od Trumpa je doživjela pravo poniženje, što hindusi ne opraštaju. Najprije je Trump, nakon što je zaprijetio carinama (podsjećam da američko-indijski trgovinski pregovori traju još od veljače ove godine), javno rekao kako je “indijsko gospodarstvo mrtvo, kao i rusko”.
This man controls the world’s 2nd largest economy with zero checks on his power.
But in 1969, Xi Jinping was just a cave-dwelling exile.
Here’s the disturbing playbook he used to become China’s dictator for life.
Everyone entrepreneur should understand this… 🧵 pic.twitter.com/SKqixak21g
— Genius Business 🇺🇸 (@GeniusBusiness_) August 8, 2025
Dvije iznimke
Trump je 6. kolovoza uveo novih 25 posto carina Indiji na već proljetos uvedenih 25 posto, čime one sada iznose 50%. Istina, s odgodom primjene od 21 dan i uz uvedene dvije iznimke: na indijske pametne telefone koji su u SAD-u prvi put zauzeli vodeću poziciju ispred kineskih, ali i – gle čuda – na indijske naftne derivate koje ova izvozi u Ameriku iako se dobro zna da su dobiveni upravo od ruske nafte! Trump je učinio i pravi “salto mortale”, javno rekavši kako će nastaviti naoružavati Pakistan američkim oružjem i da će Pakistan odsad kupovati američku naftu (u samom Pakistanu je, inače, na svim razinama prisutan snažan antiamerikanizam, a koliko će skupa američka nafta biti prioritet za Islamabad, tek treba vidjeti), dok ga “nije briga što će Indija učiniti s Rusijom”.
Pa kada ga već nije briga, New Delhi se brzo pobrinuo da ga počne biti. Premijer Narendra Modi najavio je svoj prvi dolazak u Peking krajem kolovoza na summit Šangajske organizacije (SCO), na čijim će marginama održati sastanak i s kineskim vođom Xi Jinpingom i ruskim čelnikom Vladimirom Putinom. Bit će to njegov prvi sastanak s kineskim vođom nakon kratkog rata Indije i Kine 2020., a već su najavljene sve potrebne mjere između New Delhija i Pekinga za normalizaciju odnosa i punu suradnju dviju golemih i susjednih država.
Modi je 8. kolovoza na skupu u Indiji pred televizijskim kamerama rekao kako će uvijek i po bilo koju cijenu štititi interese indijskih poljoprivrednika, stočara, mljekara, ribara, a sve u kontekstu američkih pritisaka da Indija počne uvoziti američke poljoprivredne proizvode (i skuplje i većinom GMO) bez bilo kakvih carina (onako kako je to Trump učinio s EU-om, Japanom i Južnom Korejom), zbog čega se i vodi najveći spor.
Moćna sila sama protiv svih: Ne popušta Trumpu, u sukobu s Europom, dominantna s Rusijom
Daljnji razvoj
Indija je, za one koji to ne znaju, postala veliki poljoprivredni proizvođač. Ne samo što je uspjela zadovoljiti goleme domaće potrebe za hranom i mlijekom (ima 1,4 milijarde stanovnika) nego ih može i izvoziti. Ali ono što je najvažnije, golemim ulaganjima u taj sektor uspjela je zaposliti dobar dio donedavno izrazito siromašnog stanovništva i raditi na potpunom iskorjenjivanju siromaštva.
Da je Trump s Indijom pogriješio, svjedoči i potpuna homogenizacija inače prilično politički raskoljene indijske javnosti. Tako je čelnik najveće i otvoreno prozapadne indijske političke stranke Indijski nacionalni kongres (INC) Rahul Gandhi 7. kolovoza izjavio kako potpuno podržava sve poteze premijera Modija u obrani indijskih nacionalnih interesa pred američkim pritiscima, i to svim sredstvima.
I konačno, kao šlag na tortu, isti dan kada i Steven Witkoff, 6. kolovoza, u Moskvu je stigao i Modijev savjetnik za nacionalnu sigurnost Ajit Doval. Sastao se s ruskim predstavnicima i osobno s tajnikom ruskog Vijeća sigurnosti Sergejem Šojgum. Razgovaralo se o daljnjem razvoju “privilegiranog strateškog partnerstva” dviju država u energetskoj i obrambenoj sferi. Indijska strana izrazila je želju za kupnjom novih količina suvremenih ruskih protuzračnih sustava S-400, a nije skrivala ni želju da kupi ruski zrakoplov 5. generacije Su-35, nakon što je demonstrativno odbacila mogućnost kupnje američkog zrakoplova iste generacije F-35. Indijski ministar vanjskih poslova Subrahmanyam Jaishankar također bi trebao posjetiti Rusiju 27. i 28. kolovoza. Njegov posjet bit će usmjeren na razgovore o obrani, energetici i trgovini. Osim toga, krajem godine u Indiju, u službeni posjet, stiže i Vladimir Putin.
Čini se da je Trump svojim postupcima i prijetnjama sankcijama i uvođenjem carina samo homogenizirao BRICS, a ne pridonio njegovu raskolu. Zapravo, Amerika svojom politikom prijetnji svima i svakomu ubrzano gubi prijatelje i partnere izvan kruga “združenog Zapada” kojeg čvrsto drži za gušu i u kojem mnogi sve više čeznutljivo gledaju na drugu stranu, gdje se još vijore “zastave slobode” odnosno samostalnosti koju se oni nepovratno izgubili zbog poltronskih politika svojih elita koje su razmišljale samo o svojim interesima i djelovale linijom manjeg otpora umjesto da odlučno zaštite nacionalne interese. Sve ovo ukazuje na veliku složenost, pa i pravu dramatiku trenutačnog globalnog geopolitičkog stanja. Nitko se više ništa ne usudi prognozirati jer sve je potpuno nepredvidljivo, a najviše američki potezi. U takvim je okolnostima moguće baš sve: od postizanja dogovora između SAD-a i Rusije, preko potpunog kraha njihovih odnosa i rješavanja ukrajinskog pitanja isključivo vojnim putem, kraha američko-kineskih odnosa, pa sve do tzv. nove Jalte ili Jalte 2, na kojoj bi se tri ključne globalne velesile dogovorile o izgledu budućeg svijeta i načinu njegova funkcioniranja. Osobno nisam veliki optimist s obzirom na visoku razinu potpuno suprotstavljenih stavova i interesa.
Borba za zalihe prirodne nafte
Od 1. do 5. kolovoza održana je kinesko-ruska vojnopomorska vježba u Japanskom moru s različitim zadaćama, između ostalog i uvježbavanjem pronalaska neprijateljskih podmornica u dubinama mora. Međutim, nije to bilo najvažnije, nego ono što je dva dana poslije objavilo rusko ministarstvo obrane izvješćujući o toj vojnoj vježbi. U svom priopćenju objavilo je, između ostalog, kako uskoro slijedi formiranje kinesko-ruske grupacije brodova za zajedničko patroliranje u Indopacifičkoj regiji, što je nedvojbeni izazov, odnosno odgovor na identične poteze brodova Sjedinjenih Država s azijskim partnerima u istoj regiji. I jedni i drugi pritom govore o istom cilju odnosno zadaći koju obavljaju: osiguranju slobodne plovidbe za trgovačke brodove.
Ako obje strane žele osigurati jedno te isto, onda, logično, ne bi trebalo biti nikakvih problema. Međutim, svima je jasno da to baš i nije tako i da su u pitanju uglavnom teritorijalni sporovi u akvatorijima Južnog i Istočnog kineskog mora koje Kina ima s pojedinim državama u svom susjedstvu i koji su – gle čuda – najčešće vrlo bogati zalihama prirodne nafte ili plina. A kada je to tako, za njih se očito vrijedi boriti, što ni Amerikancima sigurno nije mrsko. Osim toga, Amerikanci i ne skrivaju želju da te sporove iskoriste u svoje geopolitičke svrhe svrstavajući se na stranu Kini suprotstavljenih država u namjeri slabljenja njezina utjecaja.
Ovdje bih podsjetio kako je prije nekoliko godina pokrenuto i zajedničko kinesko-rusko zračno patroliranje na razini strateškog zrakoplovstva, što je izazvalo veliku uznemirenost u zapadnim vojnim i analitičkim krugovima. Tim više što navedeni zrakoplovi nerijetko patroliraju i u blizini japanskog zračnog prostora, čak i s njegove dalje, istočne strane, uzduž cijelog japanskog otočja, a već su dolazili i u blizinu Aljaske odnosno američkog zračnog prostora. Naravno, i u jednom i u drugom slučaju strogo se pridržavajući pravila, tj. letova u međunarodnom zračnom prostoru, ne povređujući granice spomenutih država. Kao što uostalom rade i oni američki ili zrakoplovi njihovih saveznika letovima u blizini ruskih ili kineskih granica.
“Amazonski Trump” u kućnom pritvoru
Naglo su se zaoštrili i američko-brazilski odnosi. Ne samo zato što je Trump prije petnaestak dana protiv te zemlje uveo 50-postotne carine nego i zato što se, prema mišljenju Brazilije, Washington neposredno miješa u brazilsko pravosuđe – nakon što je Vrhovni sud stavio bivšeg predsjednika Jaira Bolsonara u kućni pritvor uoči početka suđenja za planiranje državnog udara.
Bolsonaro je konzervativac i nekadašnji veliki Trumpov simpatizer, svojedobno zvan i “amazonski Trump” (iako se pri kraju svog predsjedničkog mandata oštro suprotstavio pokušajima američkog miješanja u brazilske unutarnje poslove tijekom Trumpova prvog mandata, pa je, neočekivano, kao i njegovi ljevičarski prethodnici, opet počeo favorizirati BRICS i iznova pokretati posustale odnose s Rusijom i Kinom.
Na kraju je u tijesnoj predsjedničkoj utrci izgubio od sadašnjeg ljevičarskog predsjednika Lule da Silve. Potonji je sada počeo slijediti nagli i oštri zaokret Indije prema BRICS-u u zaštiti nacionalnih interesa od SAD-a. U tom je kontekstu, poput Narendre Modija, oštro podigao ljestvicu i rekao kako planira pozvati čelnike Indije i Kine kako bi razgovarali o zajedničkom odgovoru BRICS-a na carine na američki uvoz koje je nametnuo Trump. Upozorio je kako je važno zapamtiti da BRICS ima deset zemalja koje su u G20.
