Ako je preostala topla gužva iz onoga što nema 10 bez sumnje kao uspješno upravljanje djetetom Donalda Trumpa, ego, trebalo bi ga oprati hladnim tušem stvarnosti.
Dok je kralj Charles odveo američkog predsjednika u vožnji sajma oko Windsor Great Park, Saudijska Arabija i Pakistan uživali su u sjaju nuklearnog zagrljaja.
Utjecaj Zapada bio je u slobodi pod Trumpom 2.0. Ali sada kada su Saudijci i Pakistani potpisali zajednički pakt obrane, koji neizbježno dovodi Rijad pod Islamabadov nuklearni kišobran, angloamerički utjecaj na Bliskom Istoku i dalje srušio se u pustinjske pijeske.
Dvije nacije, obje žarišta islamističkih ideologija koje su širile nasilje širom svijeta, pokazuju da su daleko izvan dosega zapadnog utjecaja i postkolonijalnih mamurluka.
Velika Britanija je uživala u velikom utjecaju u Pakistanu. Tijekom afganistanskog sukoba početkom 2000 -ih, stariji britanski general jednom je nakon sastanka u pakistanskom glavnom gradu rekao da je “svaka razina vlasti i vojske, čak i obavještajne službe još uvijek uvjerena da Amerikanci rade za nas”.
To je sada gotovo.

Nakon što je Izrael bombardirao Katar, ubivši najmanje pet ljudi, uključujući katarsku državljanu, ranije ovog mjeseca, a Trump je tvrdio da ne zna za napad, niti jedan američki saveznik na Bliskom Istoku neće vjerovati riječi koja izlazi iz ovalnog ureda. A nitko od emira i drugih vladara u regiji ne može se osloniti na Ameriku zbog svoje sigurnosti.
Već propadajući utjecajem, američka neprincipijelna podrška Izraelu nad Gazom potresla se čak i cinični i uglavnom neprincipijelni vladari Bliskog Istoka.
Razgovori između Saudijske Arabije i Pakistana, koji u svojim oružanim snagama i nuklearnog oružja (usmjereno prema Indiji) ima 600 000 ljudi, očito unaprijed unaprijed u Katarskim napadima Izraela. No kako SAD imaju svoju najveću zračnu bazu na Zaljevskom otoku, ali nije bilo u mogućnosti/nije voljan zaštititi je od Izraela, zašto bi lokalni čelnici vjerovali da će ih Amerika zaštititi od drugog izraelskog napada – ili nuklearnog Irana u budućnosti?
Saudijska Arabija i Teheran zagrijavali su svoju vezu, čak i kad su SAD i Izrael napali iranski nuklearni program i ubojice su lovili svoje nuklearne znanstvenike.
Sada, Riyadh vjeruje, ima nuklearnu pokriće iz Pakistana.
“Ovo je sveobuhvatan obrambeni sporazum koji obuhvaća sva vojna sredstva”, rekao je saudijski dužnosnik Reutersu.
U konvencionalnim ratnim uvjetima, sporazum daje i Saudijskoj Arabiji i Pakistanu pravo da se međusobno pozovu ako su napadnuti.

Indija i Pakistan borili su se s petodnevnim sukobom početkom ove godine nakon što su Delhi pokrenuli represalne racije protiv navodnih terorističkih baza nakon napada u Kašmiru. Dvije su zemlje na rubu rata ili na rubu gotovo non-stop od 1948. godine.
Pakistan će se osjećati puno jači sa saudijskim mišićima i novcem iza njega.
De facto vladar Saudijske Arabije, prestolonasljednik Mohammed bin Salman, pokušava modernizirati svoju zemlju, ali dovodeći je u sukob s vrlo vahabijskim islamskom tradicijom koja je od 1930 -ih držala kuću Saudijske vlasti na vlasti.
Nasilno tumačenje strogog i srednjovjekovnog wahabizma nadahnulo je Osama Bin Ladenovo nadahnulo Al-Qaedu, takozvanu ISIS-u i Al-Shabaab u Somaliji. Nenasilna verzija, propovijedana u saudijskim džamijama, podupirala je autoritet koji drži kraljevstvo zajedno.
U Pakistanu i Afganistanu deobandistička uvjerenja stvorila su talibane u obje zemlje, a pakistanske su obavještajne službe motivirale milicije i prikrivene skupine kako bi potkopali vlast Indije nad većim dijelom Kašmira.
Moglo bi biti neizbježno da se ove dvije države okupljaju u paktu obrane. Ali to je ubrzalo merkurijsko ponašanje SAD -a – pogotovo jer se Trump vratio u Bijelu kuću.

Zapadna politička i vojna dominacija u svijetu brutalno je narušena postupcima samog Zapada. Tvrdnje demokracija da se drže moralno visoko mjesto u međunarodnim poslovima i ljudskim pravima razbijene su ilegalnom invazijom na Irak i izvansudskim ubojstvima navodnih terorista, a sada i trgovca drogom, od strane uzastopnih američkih administracija.
Saudijska Arabija mogla bi se sada pokušati tvrditi da je ubojstvo Jamala Khashoggija, namamljeno njegovom smrti u saudijskom konzulatu u Istanbulu, jednostavno preventivni napad na “terorista”, a ne ubojstvo kritičara.
Pod vrstom doktrine koju sada koristi Bijela kuća za ubijanje navodnih krijumčara droga iz Venezuele zračnim napadima, bez suđenja ili vidljivih dokaza, teško je shvatiti zašto bi se bilo koja nacija oduprijela iskušenju da sruši svoje kritičare – ma gdje bili.
Rusija se barem trudi uskratiti u inozemnim ubojstvima.
Posljednja američka veta rezolucije Vijeća sigurnosti UN -a da bi zahtijevala neposredni primirje u Gazi bit će viđena na Bliskom Istoku i Pakistanu kao još jedan primjer rasističke moralne perfidicije iz Washingtona.
A budući da su talibani pretukli Ameriku i njegove saveznike iz Afganistana, percepcija da Zapad može nametnuti ono što ne može uvjeriti vojnom silom bila je izložena kao fikcija.
Ukratko, svijet je divlji i opasan i izvukao je iz zapadne kontrole. Nije ni čudo što su nacije istomišljenika poput Pakistana i Saudijske Arabije zajedno preživjele nered tog doba.