Američki predsjednik Donald Trump sam po sebi izaziva brojne kontroverze, bilo da je riječ o pitanjima na nacionalnoj razini ili pak međunarodnoj. Nije tajna da su desno orijentirani političari diljem svijeta, posebice oni u Europi, slavili kad je objavljeno da je Trump dobio svoj drugi mandat. Odnos između predsjednika Trumpa i europske krajnje desnice oduvijek je bio pomalo neugodan, navodi New York Times u svojoj analizi dodajući kako su europski nacionalisti dugo spozdravljali zamah koji je predsjednik dao njihovim strankama, iako je njegova doktrina “America First” (o.a, ‘Amerika na prvo mjesto’) za njihove zemlje značila probleme.
Povezanost europskih nacionalista s Washingtonom postaje sve veći politički teret, dok Trump dovodi u pitanje nacionalni suverenitet i javno kritizira Europu. Naime, europski čelnici zauzeli su oštriji stav prema Trumpu nakon njegovih vojnih operacija u Venezueli, prijetnji da će preuzeti Grenland, autonomni teritorij Danske, te Trumpova govora na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu u Švicarskoj, koji je dodatno naglasio njegovo nepoštovanje prema europskom kontinentu.
Čelnik britanske krajnje desne stranke Reform UK i dugogodišnji Trumpov saveznik Nigel Farage opisao je prijetnje vezane uz Grenland kao “vrlo neprijateljski čin”. Talijanska premijerka Giorgia Meloni odbacila je njegovu tvrdnju da su vojnici europskih zemalja u Afganistanu igrali tek sporednu ulogu. Predsjednik francuske krajnje desne stranke ‘Nacionalno okupljanje’ Jordan Bardella, koji je došao na čelo te stranke nakon Marine Le Pen, dodatno je pooštrio kritike prošlog tjedna nazvavši Trumpov stav o Grenlandu „neprihvatljivim” te njegove nedavne prijetnje uvođenjem carina Francuskoj „ucjenom”. No, kritike upućene američkom predsjedniku ne znače da europska krajnja desnica i dalje ne dijeli ključne ideje s Trumpom i njegovim političkim pokretom uključujući zalaganje za smanjenje imigracije, strogo kontrolirane granice i zabrinutost zbog navodnog urušavanja europske kulture.
Nisu za aneksiju Europe
Trumpova administracija službeno je pohvalila „domoljubne europske stranke”, a ta bi bliskost mogla tiho održavati veze između krajnje desnih čelnika s obje strane Atlantika. Kako navodi New York Times, povezivanje s američkim predsjednikom sve više nalikuje politički opasnom hodu po žici, osobito za stranke koje nacionalni ponos i suverenitet stavljaju u središte svog identiteta.
“Što god AfD ili Nacionalno okupljanje mislili o civilizacijskom nestanku i migracijama, nisu za američku aneksiju velikog dijela Europe”, rekao je Justin Logan, analitičar vanjske politike u libertarijanskom institutu Cato u Washingtonu, referirajući se na krajnje desne stranke u Njemačkoj i Francuskoj.
Naime, Trumpov povratak na vlast činio se vjerojatnijim vjetrom u leđa europskim nacionalistima nego preprekom. Nova američka administracija se brzo predstavila kao nažan zaštitnik Alternative za Njemačku (AfD), krajnje desne stranke koju su njemačke obavještajne službe označile kao “dokazanu desnoekstremističku organizaciju”. Potpredsjednik JD Vance održao je prošle veljače govor u Münchenu, u kojem je pozvao njemačke čelnike da dopuste AfD-u ulazak u saveznu vladu, bez da je navodio razloge zbog kojih je druge stranke izbjegavaju poput korištenja nacističkih slogana od strane pojedinih članova. Trump i Vance su zatim podržali francusku političarku s krajnje desnice Marine Le Pen nakon što je proglašena krivom za pronevjeru i zabranjeno joj je kandidiranje na izborima, presudu na koju se trenutačno žali.
Nezavidan položaj
Iako je već bilo jasno iz javnih istupa Donalda Trumpa i članova njegove administracije, Nacionalna sigurnosna strategija objavljena u prosincu formalizirala je ono što je već bilo jasno iz javnih istupa. A to je da Bijela kuća namjerava aktivno podupirati krajnje desne stranke diljem Europe.
“To je djelovalo kao „injekcija energije” za desne nacionalističke pokrete u Europi”, rekao je Jacob Reynolds, voditelj politike u MCC Brusselsu, istraživačkoj skupini koja organizira događaje za europske krajnje desne političare i blisko je povezana s mađarskim premijerom Viktorom Orbánom, Trumpovim saveznikom. Međutim, samo nekoliko tjedana kasnije, Trumpovi napadi na europski suverenitet i dostojanstvo doveli su njegove ideološke saveznike u nezavidan položaj osobito nakon što je inzistirao da mora “posjedovati” Grenland i zaprijetio uvođenjem novih carina europskim zemljama koje mu se suprotstave, da bi potom te prijetnje ublažio.
“To šteti populističkim, domoljubnim strankama kada se takve stvari događaju javno”, rekao je Reynolds. Izazov je tim veći za europske nacionaliste jer su njihovi birači već ranije s rastućom sumnjom gledali prema Americi. Značajan dio birača sklonih krajnjoj desnici u Britaniji, Francuskoj i Njemačkoj imao je negativno mišljenje o Trumpu i prije posljednjih događaja, pokazuju ankete. Istraživanje provedeno početkom siječnja pokazalo je da samo 15 posto Nijemaca, što je najmanji ikad zabilježen udio, sada Sjedinjene Države smatra pouzdanim partnerom. Politički centar pak s druge strane sad koristi Trumpove prijetnje, jer u tome vidi priliku za napad na desnicu i krajnju desnicu.
Oštar istup
Predsjednik Europske pučke stranke (EPP), najveće stranke u Europskom parlamentu, Manfred Weber kazao je prošlog tjedna u govoru da krajnje desni zastupnici „moraju odlučiti žele li biti pravi Europljani ili kolonija Washingtona”. Trumpovi saveznici se diljem Europe nastoje distancirati od njega, kad je riječ o tome kontekstu.
Talijanska premijerka Meloni, koju se doživljava kao most između SAD-a i Europe, neuobičajeno je oštro reagirala na njegove tvrdnje da su NATO-ove snage u Afganistanu „ostajale malo po strani, malo izvan prvih linija”. U priopćenju je podsjetila da su 53 talijanska vojnika poginula, a više od 700 ih je ranjeno. „Prijateljstvo zahtijeva poštovanje, što je temeljni uvjet za nastavak solidarnosti na kojoj počiva atlantski savez”, poručila je.
Druge krajnje desne stranke, koje su se već ranije počele udaljavati od Trumpa, sada su taj razmak dodatno povećale. Bardella je u Francuskoj već bio oprezan u izjavama o američkom predsjedniku, a početkom prošle godine rekao je da je Trumpov izbor „dobra vijest za Ameriku, ali loša za Francusku i Europu”. Nakon što su Sjedinjene Države ranije ovog mjeseca zarobile predsjednika Venezuele i potom dodatno zaoštrile prijetnje oko Grenlanda, Bardella je zauzeo još odlučniji stav. Europa se, rekao je u govoru prošloga tjedna, suočava s izborom između prihvaćanja „oblika vazalstva pod krinkom transatlantskih partnerstava” ili snažnog odgovora.
Raskol i u ADF-u
Trump je u Francuskoj postao toliko nepopularan da bi svaka veza s njim mogla djelovati politički otrovno. Eric Ciotti, čelnik male stranke povezane s Nacionalnim okupljanjem, izbrisao je dvije čestitke koje je objavio na društvenim mrežama nakon Trumpove izborne pobjede. Neke nacionalističke stranke, osobito one koje su dugo profitirale od povezanosti s Trumpom i njegovim pristašama, ostale su tihe ili neodlučne u reakcijama.
Slovački premijer Robert Fico boravio je u Mar-a-Lagu, Trumpovoj rezidenciji na Floridi, na dan kada je Trump zaprijetio podizanjem carina protiv nekoliko europskih zemalja zbog njihove potpore Grenlandu. Fico je kasnije objavio poruku o posjetu na društvenim mrežama, bez da je spomenuo Grenland. Čelnici Adf-a su se javno razišli oko toga treba li kritizirati Trumpove poteze vezane uz Grenland i Venezuelu ili ih prikazati kao nužno preuređenje međunarodnog poretka.
Beatrix von Storch, jedna od najistaknutijih transatlantskih figura u AfD-u, odbacila je američke pretenzije na Grenland, izjavivši na javnoj televiziji da teritorij „nedvojbeno” pripada Danskoj. Alice Weidel, jedna od dviju čelnica stranke, rekla je da je Trumpova intervencija u Venezueli „prekršila temeljno predizborno obećanje, ne miješati se u poslove drugih zemalja”. No drugi supredsjednik stranke, Tino Chrupalla, povoljnije je reagirao na Trumpove poteze, rekavši da se međunarodno pravo „mora ponovno pregovarati” te dodavši da „Venezuela pripada američkoj sferi utjecaja, kao što Ukrajina pripada ruskoj”. Maximilian Krah, još jedan zastupnik AfD-a, u članku za The Asia Times podržao je američko vlasništvo nad Grenlandom. „Sjedinjene Države ne mogu dopustiti da značajan dio sjevernoameričke kopnene mase, s golemim mineralnim resursima, ostane izvan njihove kontrole”, napisao je Krah.
