Više od 70 godina Sjedinjene Američke Države predvode međunarodni poredak organiziran oko saveza, otvorenog globalnog gospodarstva i multilateralizma. Taj nesavršeni poredak imao je svoj udio pogrešaka, problema i kriza, ali je također stvorio najduže razdoblje mira velikih sila i relativnog prosperiteta u povijesti, a danas “visi na koncu”.
Xi Jinping ima sve, piše Independent. Njegov međunarodni ugled je na vrhuncu, a dao mu ga je Donald Trump. Xi je mogao izravno upućivati svoje misli Bijeloj kući kada je na ponedjeljak na summitu Šangajske organizacije za suradnju (SCO) rekao da svijet prolazi kroz “turbulentne promjene” i da je potreban uređeni “multipolarni svijet”, pritom misleći da će ga predvoditi Kina.
U 13 godina koliko je na vrhu, Xi je centralizirao moć u svojim rukama, nemilosrdno eliminirao suparnike, promovirao kult ličnosti, zaustavio kritiku i svoju ideologiju – Xi Jinpingovu misao o socijalizmu s kineskim karakteristikama za novo doba – ugradio u ustav, ističe BBC. Poznat je, samo polušaljivo, kao Predsjedatelj Svega.
Trump je ojačao Xijevu poziciju
S druge strane, Trump je zamahnuo kuglom za rušenje temelja međunarodnog prava koji podupiru globalnu sigurnost. U prvim mjesecima svog drugog mandata, američki predsjednik napadao je vlastite saveznike, te je ponavljao imperijalne ambicije Vladimira Putina izražavajući prijetnje protiv Danske i Kanade.
Također je napustio klimatske promjene i globalnu demokraciju kao strateške politike koje vrijedi promovirati. Trump je potkopao Zapad, a to Xija ne samo da čini dobrim, već ga čini i moćnijim. Amerika, zajedno s Izraelom, napušta demokraciju kod kuće i ignorira međunarodno pravo u inozemstvu. Obje su napale Iran bez podrške Ujedinjenih naroda, te su uključene u nemilosrdno bombardiranje Gaze.
Istina je da Xijev put na vlast nije bio ni blizu neizbježnom, te je definiran koliko njegovom ambicijom, toliko i neuspjehom stranke da spriječi ono što nisu željeli – ponavljanje Maove katastrofalne vladavine jednog čovjeka.
Od ‘princa’ do čovjeka
Glavni cilj njegove strategije je oživljavanje Komunističke partije, koja je uglavnom nestala iz svakodnevnog života ljudi, navodi The Economist. Xi je odrastao tijekom kulturne revolucije, kada je Mao prevrnuo društvo organizirajući Crvenu gardu da napada akademike i vladine dužnosnike koji su smatrani previše nelojalnima.
Xijev otac bio je mučen, a njegova polusestra počinila je samoubojstvo, dok Xiju je naloženo da sedam godina naporno radi dok živi u špilji na selu, a partija tvrdi da je njegova transformacija od princa s pravom u čovjeka iz naroda bila rezultat tog iskustva.
Xi je uspio je preživjeti “postajući crveniji od crvene”, navodi izvor koji je citirao američku diplomatsku depešu. Nakon Maovih čistki, posvetio se oživljavanju stranke umjesto da je napusti. Vjerovao je da je stranka jedina institucija koja može spriječiti da se takva anarhija ponovi.
’Učitelj’ Bo u doživotnom zatvoru
Bo Xilai je 2007. poslan da vodi Chongqing, golemi grad koji se nalazi na rijeci Jangce u planinama jugozapadne Kine, koji je tada bio zloglasan zbog organiziranog kriminala. Bo je pokrenuo nemilosrdnu kampanju protiv korupcije, uhvativši stotine kriminalaca, poslovnih ljudi, političara i policajaca. Izgradio je raskošnu infrastrukturu, uključujući javne stanove.
No, također oživio je “crvenu kulturu”, zahtijevajući od svih da uče pjesme iz Maoove ere koje hvale Komunističku partiju. Mnogi su bili terorizirani Boovom vladom, ali on je bio izuzetno popularan među radničkom klasom. Političari iz Pekinga su došli proučavati “model Chongqinga”, a jedan od njih bio je zvijezda u usponu – Xi Jinping.
Bo, koji je godinama gradio vlastitu bazu moći, pao zbog izvanredne priče o ubojstvu, korupciji i međunarodnim intrigama koje su potresle Kinu 2012. godine, a danas služi doživotnu zatvorsku kaznu. Međutim, njegov model vjerojatno je bio prototip za ono što će Xi uskoro pokrenuti na cijelu Kinu.
Obračun s korupcijom
Xi je bio ‘princ’ – sin jednog od Maovih poručnika, Xi Zhongxuna, koji je protjeran, a kasnije rehabilitiran. Kolege su mlađeg Xija opisali kao skromnog, samodiscipliniranog i vrijednog, ali inače neupadljivog. Čak i uoči njegovog uzdizanja na mjesto generalnog tajnika Komunističke partije bilo je malo naznaka onoga što će se dogoditi.
Do trenutka kada je Xi imenovan za čelnika stranke 2012., korupcija je dosegla najviše ešalone, što je užasnulo stranačke starješine koji su to vidjeli kao ozbiljnu prijetnju, ali je i pružilo Xiju priliku da se predstavi kao spasitelj.
Nakon Boovog zapanjujućeg pada, stotine tisuća stranačkih kadrova stavljeno je pod istragu, a više od 100.000 optuženo je za korupciju, uključujući 120 visokih dužnosnika. Korupcija je pala, a Xijeva popularnost je porasla. Sada je imao municiju da uništi svoje najmoćnije političke suparnike.
Oživljavanje Komunističke partije Kine
Kada su mnogi povjerovali da je stranka ponovno izgubila smjer 2012. godine, imalo je smisla da se njezini čelnici obrate njemu. Osjećali su da je za spašavanje potrebna disciplina i svjež osjećaj svrhe, a njegovi antikorupcijski napori promijenili su krajolik i poslužili su kao sredstvo za uklanjanje njegovih protivnika.
Xi je osnovao stranačke organizacije s proširenim ovlastima za nadzor vladinih ministarstava. Vlada, vojska, društvo i obrazovne institucije – na istoku, zapadu, jugu, sjeveru i centru – svi slijede stranku, tvrdi. Također, Xi nastoji rehabilitirati Kinu. Predsjednikova ideologija nedavno je otkrivena, a uključiije deset smjernica kojih se veleposlanici trebaju pridržavati, od kojih je održavanje autoriteta stranke prvo na popisu.
“Ostvarenje pomlađivanja kineske nacije” bilo je drugo. Mao je ujedinio naciju, Deng Xiaoping ju je učinio prosperitetnom, ali Xi vjeruje da će on biti taj koji će vratiti njezinu veličinu. Zapad propada i da svijet prolazi kroz “ogromne promjene kakve nismo vidjeli u stoljeću”, tvrdi. Izraz vuče korijene iz kasnog doba Qinga, kada su strane sile ponizile Kinu, ali ga je Xi preokrenuo.
Diktatura nastoji prepisati pravila
Želja velike zemlje da ima značajan utjecaj na svjetske poslove nije čudna. No, kineska diktatura nastoji prepisati pravila jer vjeruje da je trenutni globalni poredak zapadni izum. Povodom 100. obljetnice osnutka stranke, izjavio je da “kineski narod nikada neće dopustiti da nas bilo kakve vanjske sile maltretiraju, tlače ili porobljavaju”.
Svatko tko to pokuša, krvavo će mu se lubanje razbiti o Veliki čelični zid, koji je iskovan od mesa i krvi preko 1,4 milijarde Kineza. Nacionalisti, koji se dive Xiju i preziru međunarodnu kritiku, smatraju to glazbom za svoje uši. Mnogi od njih misle da je Zapad rasistički i uskogrudan. Njihova arogancija, paranoja i iritacija su nestabilna kombinacija.
Nacionalisti su zahtijevali da se sruši zrakoplov Nancy Pelosi kada je u kolovozu posjetila Tajvan kao predsjednica Zastupničkog doma Sjedinjenih Država. Rusku invaziju na Ukrajinu potaknuo je SAD i NATO savez u proširenju, koji Xi implicitno podržava kao prijetnju Zapadu, tvrde. Neki zapadni diplomati uspoređuju suvremenu Kinu s Japanom 1920-ih i 1930-ih.
Xi dao uhititi Zhoua
Borba između Kine i Zapada prvenstveno je filozofska. Zapadne vlade tvrde da je Sloboda izbora je ključ uspjeha, tvrde zapadne vlade, a kineske vlasti smatraju da se ljudi moraju odreći svojih sloboda, privatnosti i dostojanstva kako bi unaprijedili veće ciljeve stranke, a maksimalističku verziju ovoga zagovara Xi.
Xi je naredio uhićenje Zhou Yongkanga 2014. godine, koji je do 2012. bio član stalnog odbora politbiroa i jedan od najmoćnijih ljudi u Kini, a 2015. godine je Zhou je osuđen na doživotni zatvor, što je bilo nezapamćeno u post-Maovoj eri.
Ništa ne daje legitimitet Komunističkoj partiji kao Mao – ikonski revolucionar čiji portret još uvijek vlada Trgom Tiananmen, gdje je proglasio osnivanje Narodne Republike Kine. Dakle, njegovo rušilačko nasljeđe bilo je prikriveno s poštovanjem.
Xi promiče etnonacionalizam
A sada Xi ne propušta priliku da kanalizira Maa, čak uzurpirajući njegove pokojne titule – Veliki kormilar, Narodni vođa, Predsjednik. No, ono što on traži je mnogo veće. Xijev cilj, prema njemu, je slavna mitska kineska kultura – tian xia ili “sve pod nebom”. Ujedinjena Kina koja je dom ujedinjenog naroda.
U Xijevoj Kini gotovo da nema mjesta za raznolikost, pa se 12 milijuna ujgurskih muslimana u Xinjiangu prisilno asimilira, a slični programi provode se u Tibetu i Unutarnjoj Mongoliji. To se drastično razlikuje od Maove ideje o multietničkoj državi u kojoj bi, teoretski, različite skupine imale veću autonomiju.
Xijev otac također je imao reputaciju pomirenja i poštovanja prema kineskim etničkim manjinama, ali njegov sin promiče oštar etnonacionalizam koji nastoji ujediniti Kineze kod kuće i otjerati strane sile koje, po mišljenju Pekinga, pokušavaju okružiti i oslabiti Kinu.
Okružen lojalistima i bez nasljednika na vidiku
Primjerice, kineska vojna baza je izgrađene na umjetnom otoku na vrhu “nestašnog grebena” koji se nalazi blizu atol Pagasa pod kontrolom Filipina, udaljen 640 kilometara usred Južnog kineskog mora od filipinskog otoka Palawan. Ovi otoci Južnog kineskog mora samo su najsmjeliji i najvidljiviji Xijev potez da preuzme kontrolu nad bliskim inozemstvom, a Tajvan bi mogao biti sljedeći.
Po prvi put svijet nije siguran što očekivati od Kine. Kineska drskost potaknuta je njezinom izvanrednom moći kao najveće svjetske tvornice i tržišta i do sada se činila nezaustavljivom, spremnom svrgnuti SAD s mjesta najvećeg gospodarstva, ali onda se pojavila pandemija koronavirusa.
Li Qiang, šef šangajske stranke koji je nadgledao kontroverzno zatvaranje grada, spreman je biti uzdignut na mjesto premijera, Xijevog drugog zapovjednika. Komunistička partija Kine domaćin je nemilosrdnom svijetu. Okružen lojalistima i bez nasljednika na vidiku, Xi sada neosporno zapovijeda mnogo bogatijom zemljom, s puno moćnijom vojskom.
Kina pokazala oružje koje će prestraviti Zapad: ‘Robotski vukovi’ i ‘ubojica Guama’
Kina je spremna za svjetsku dominaciju, procurilo što grade: ‘Ujedinjeni branimo svoj san’
Trump upozorava svijet na ono što se sprema: ‘Sklapa se velika urota’
