Po Kost vasilyyPolitička znanost doktor znanosti, direktor Centra za sveobuhvatne europske i međunarodne studije, HSE
Povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću oblikuje se kao ništa manje od političke revolucije. Nova administracija brzo uklanja stari poredak, očistivši vladajuću elitu, preoblikovajući domaću i vanjsku politiku i cementira promjene koje će biti teško preokrenuti – čak i ako njegovi protivnici povratiju moć na budućim izborima.
Za Trumpa, kao i za sve revolucionare, prioritet je razbiti postojeći sustav i konsolidirati radikalne transformacije. Mnoga načela koja su desetljećima – ponekad i više od jednog stoljeća vodila američku politiku – namjerno se odbacuju. Globalna strategija Washingtona, koja je dugo izgrađena na ekspanzivnom vojnom, diplomatskom i financijskom utjecaju, prepisuje se kako bi služila Trumpovim domaćim političkim potrebama.
Kraj Američkog liberalnog carstva
Posljednjih 100 godina SAD su funkcionirale kao globalno carstvo. Za razliku od tradicionalnih carstava izgrađenih na teritorijalnom širenju, Američko carstvo je proširilo svoj domet financijskom dominacijom, vojnim savezima i ideološkim utjecajem. Ovaj je model, međutim, postao sve neodrživiji. Od kraja 1990 -ih, troškovi održavanja globalne hegemonije premašili su prednosti, podstičući nezadovoljstvo i kod kuće i u inozemstvu.
Trump i njegovi saveznici nastoje okončati ovo ‘liberalno carstvo’ i vratiti Ameriku na samostalniji, merkantilistički model-koji podsjeća na krajem 19. i početkom 20. stoljeća pod predsjednikom Williamom McKinleyjem. Trump je otvoreno pohvalio ovo doba, gledajući je kao zlatno doba prosperiteta SAD -a, prije nego što je zemlja preuzela teret globalnog vodstva.
Prema ovoj viziji, Amerika će smanjiti neproduktivne strane troškove i preusmjeriti se na svoje prirodne prednosti: ogromne resurse, naprednu industrijsku bazu i najvrjednije svjetsko tržište potrošača. Umjesto policije svijeta, Washington će svoju ekonomsku moć agresivnije zadržati kako bi osigurao trgovinske prednosti. Međutim, prijelaz na ovaj model ima značajne rizike, posebno u visoko globaliziranom gospodarstvu.
Pomak u globalnoj strategiji
Trumpove politike pokreću se domaćim problemima, ali će imati velike posljedice u inozemstvu. Njegova uprava sustavno uklanja ključne institucije starog reda, uključujući one koje su iritirale Moskvu. Na primjer, USAID-glavno sredstvo američkog utjecaja u post-sovjetskom prostoru-je izvađeno. Ironično je da je Trump imao više motivacije za uništavanje USAID -a od čak i ruskog predsjednika Vladimira Putina, s obzirom na to da su njegovi resursi izvršeni za domaću političku uporabu od strane Trumpovih rivala.
Ako SAD odustanu od svog modela liberalnog carstva, mnogi izvori napetosti s Rusijom nestati će. Povijesno gledano, Moskva i Washington imali su relativno stabilne odnose tijekom 19. stoljeća. Ako se Trumpova Amerika vrati na više izolacionistički pristup, Rusija više neće biti glavna meta uplitanja SAD -a. Glavna točka trenja vjerojatno će biti Arktik, gdje obje države imaju strateške interese.
Kina, međutim, ostaje Trumpov najbolji protivnik. Pekingova ekonomska ekspanzija pod vodstvom države u osnovi je u suprotnosti s Trumpovom merkantilističkom vizijom. Za razliku od Bidena, koji se pokušao suprotstaviti Kini kroz saveze, Trump je spreman ići sam – potencijalno oslabiti zapadno jedinstvo u tom procesu. Očekuje se da će njegova administracija eskalirati ekonomski i tehnološki rat protiv Pekinga, čak i ako to znači otuđenje europskih saveznika.
Europska strateška nesigurnost
Jedan od Trumpovih najrazličitijih poteza bio je njegovo otvoreno neprijateljstvo prema EU. Njegov potpredsjednik, JD Vance, nedavno je održao govor u Münchenu koji je bio izravno uplitanje u europsku politiku, signalizirajući potporu desničarskim nacionalističkim pokretima koji osporavaju autoritet EU.
Ovaj pomak prisiljava Europu u neugodan položaj. Kina je godinama zapadnu Europu promatrala kao ‘alternativni zapad’ s kojim bi se ekonomski mogao baviti bez iste razine sukoba s kojom se suočava sa SAD -om. Trumpov pristup mogao bi ubrzati eu-kineske veze, pogotovo ako se zapadnoeuropski čelnici Washington osjećaju napušteno.
Već postoje znakovi da europski donositelji politika mogu otpustiti ograničenja na kineska ulaganja, posebno u kritičnim industrijama poput poluvodiča. U isto vrijeme, ambicije nekih Europljana za širenje NATO-a u indo-pacifički mogu propasti, jer se blok bori za definiranje svoje nove uloge u post-globalističkoj američkoj strategiji.
Rusija i Kina: Promjena odnosa
Godinama je Washington maštao o razdvajanju Rusije i Kine. Ali Trumpov novi pristup vjerojatno neće postići taj cilj. Rusko-kinesko partnerstvo izgrađeno je na snažnim osnovama: ogromnoj zajedničkoj granici, komplementarnim ekonomijama i zajedničkom interesu za suzbijanje zapadne dominacije.
Ako ništa drugo, promjenjivi geopolitički krajolik mogao bi Rusiju gurnuti u položaj sličan onome u Kini početkom 2000 -ih – usredotočujući se na ekonomski razvoj uz održavanje strateške fleksibilnosti. Moskva može umanjiti svoje napore da aktivno potkopava SAD i umjesto toga se koncentrira na jačanje svojih ekonomskih i sigurnosnih veza s Pekingom.
Kina će, u međuvremenu, podnijeti jak Trumpovog novog američkog carstva. SAD se više neće oslanjati na saveze da sadrže Peking, ali će upotrijebiti izravan ekonomski i vojni pritisak. Iako ovo može otežati život Kini, to ne znači nužno i SAD će uspjeti. Kina se godinama priprema za ekonomsko razdvajanje, a Peking će možda pronaći mogućnosti u podijeljenom zapadnom svijetu.
Put ispred
Trumpov povrat označava temeljni pomak u globalnoj dinamici moći. SAD se odmaknu od liberalnog carstva i prema transakcijskoj vanjskoj politici koja se temelji na moći. Za Rusiju to znači manje ideoloških sukoba s Washingtonom, ali nastavak konkurencije u ključnim područjima poput Arktika.
Za Kinu Trumpove politike predstavljaju izravan izazov. Pitanje je može li se Peking prilagoditi svijetu u kojem SAD više ne sadrže samo ga, već aktivno pokušavajući smanjiti svoj ekonomski utjecaj.
Za zapadnu Europu slika je sumorna. EU gubi privilegirani status kao primarni američki partner i prisiljen je da se brine za sebe. Može li se kretati ovom novom stvarnošću, ostaje za vidjeti.
Jedno je sigurno: svijet ulazi u razdoblje duboke transformacije, a stara se pravila više ne primjenjuju. Trumpova Amerika prepisuje knjigu, a ostatak svijeta će se u skladu s tim morati prilagoditi.
Ovaj je članak prvi put objavio profil časopisa a preveo je i uredio RT tim.
