Da Donald Trump ne voli Europu, posebno Europsku uniju, nije neka novost. Ali novost je to što njegovi ljudi lobiraju za neke nove asocijacije, kolokvijalno nazvane Američka unija, koje bi bile izravna konkurencija Bruxellesu. Trump stalno pokazuje prezir prema Europi, posebno prema njezinoj imigracijskoj politici, te uporno pokušava izazvati razdor među članicama EU-a. I to mu dobro ide.
Europa, nasuprot tomu, već mjesecima pokušava naći izlaz iz krize. Mark Rutte, glavni tajnik NATO-a, postao je ključni čovjek koji lavira između europskih i američkih interesa, koji se mijenjaju ovisno o Trumpovu raspoloženju. Rezultat je potpuna zbrka, nesnalaženje europskih lidera, a do jučer čvrsti saveznici sve više postaje neprijatelji.
Može li Trumpova “Američka unija” privući više zemalja, pa i one koje su u Europskoj uniji ili žele njoj pristupiti. Čuo se nedavno poziv da Srbija pristupi tom neformalnom “savezu”, pa da bude “na listi” američkih prioriteta u Europi, ali ni srbijansko vodstvo nema hrabrosti javno odustati od EU-a.
Izgubljeni igrač
Više bi im odgovaralo sjedenje na više stolica, kao i dosad. Kada je riječ o Viktoru Orbanu, najvećem Trumpovu savezniku u Europi, sve ovisi o tome kako će proći na skorašnjim izborima, dok talijanska premijerka Giorgia Meloni spretno balansira, barem zasad. “Iako možda više doslovno ne gledamo u cijev pištolja uperenog u transatlantske odnose, još smo u vrlo nesigurnoj situaciji”, kaže Jacob Funk Kirkegaard, viši suradnik u Bruegelu, istraživačkom institutu u Bruxellesu. “U osnovi smo u sukobu zbog vrlo različitih vrijednosti većine vlada u Europi i Trumpove administracije.”
“Promjena u međunarodnom poretku nije samo seizmička nego i trajna”, konstatirala je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen. Nije rekla ništa novo jer se o tome govori već mjesecima, a svima je jasno da se to i dogodilo. Nitko, međutim, ne zna kamo sve to vodi. Prvi je na udaru NATO, vojni savez koji je već bio na umoru, ali je oživio nakon ruske agresije u Ukrajini. Trump je u pravu kada kaže da bez njegove podrške taj vojni savez ne bi ni postojao, ali zaboravlja da su članice NATO-a sudjelovale u besmislenim američkim vojnim intervencijama u prošlosti.
Danska je u Afganistanu imala više poginulih vojnika u odnosu na broj stanovnika od Amerike. A izravno upitan može li NATO opstati bez Amerike, Rutte odgovara kratko i jasno: “Ne.”
“Sjedinjene Države daleko su najmoćnija nacija na svijetu, a predsjednik Sjedinjenih Država vođa je slobodnog svijeta. I ne možete zamisliti NATO bez vođe slobodnog svijeta kao sastavnog dijela te organizacije.” Nema sumnje, NATO kakav poznajemo, savez koji je bio temelj transatlantske sigurnosti više od 75 godina, bliži se svome kraju.
Nema izbora
“Njegov raspad neće biti trenutan i povlačit će za sobom sve vrste poremećaja. Ali neće biti katastrofa. Jer Europa, koja je dugo svoju sigurnost prepuštala Washingtonu, ima i motiv i sredstva da se zaštiti. Doista, ovaj je tjedan pokazao koliko može biti učinkovita kada njezini čelnici rade usklađeno. Usred Trumpovih turbulencija, Europa ima priliku izaći iz američke sjene”, konstatira analitičar Rajan Menon, profesor emeritus međunarodnih odnosa u Školi za građansko i globalno vodstvo “Colin Powell” pri City Collegeu u New Yorku. Najsporniji je famozni “članak 5”, obrana saveznika, i Trumpova kuknjava “toliko dajemo, a tako malo dobijemo”.
Nikada dosad ni jedan američki predsjednik nije doveo u pitanje transatlantsku suradnju, prije svega sigurnost. No Trumpov prezir prema Europi doveo je upravo do toga da sada Stara dama nije sigurna da iza sebe ima američku podršku. Nije pomoglo dodvoravanje Europe, laskanje Trumpu, pa se na kraju došlo do zaključka da treba zauzeti oštriji stav. Sada su u igri protucarine kada Trump prijeti novim carinama, prodaja američkih državnih obveznica i drugi pritisci kako bi se urazumio američki predsjednik.
“Europljanima je nesumnjivo pomogao spor oko Grenlanda dok nije proključao. Ali griješe ako misle da je samo gospodin Trump problem. Čak i ako ne traži neustavni treći mandat, njegov svjetonazor ‘Amerika na prvome mjestu’ i antipatija prema Europi odjekuju u redovima MAGA-e, a jedan od njihovih čelnika lako bi ga mogao naslijediti. A ako na sljedećim predsjedničkim izborima pobijedi demokrat, Sjedinjene Države vjerojatno će se usredotočiti na Kinu, jedinog uvjerljivog izazivača njihove globalne dominacije. U svakom slučaju, strateški prioriteti Washingtona nastavit će se pomicati nekamo drugamo”, konstatiraju analitičari.
Revizija navike
A za europske je vođe svijet bez NATO-a nezamisliv. Ali nije nemoguć. Pogotovo zato što se sve više zbližavaju europske zemlje, članice EU-a, s Velikom Britanijom i Kanadom. Europska unija, sama po sebi skup država, postigla je zapanjujuću ekonomsku i političku integraciju, uključujući nadnacionalne institucije sa značajnom moći. Pedesetih godina prošlog stoljeća, kada je počela europska integracija, današnja federacija bila je nezamisliva. Europska povijest pokazuje što se može učiniti.
“Čelnici Europske unije nemaju izbora. Mogu se ili povući u fatalizam ili se odlučiti za političko djelovanje. Potonje će zahtijevati preispitivanje njihove sigurnosne strategije usmjerene na Ameriku i uvođenje promjena kako bi se modernizirala i poboljšala vojna oprema i infrastruktura kontinenta. Također će zahtijevati reviziju navike njihove obrambene industrije da duplicira proizvodnju, umjesto da dijeli zadatke na temelju toga tko je najbolje pozicioniran za njihovo obavljanje”, tvrdi profesor Rajan Menon iz New Yorka. Možete misliti o Trumpu što god hoćete, ali on je osmislio i pokazao nacrt “nove Amerike”.
Dosad je potpisao više predsjedničkih direktiva nego u cijelom prvom mandatu, a sve sa svrhom da ono što je vrijedilo do jučer od danas više ne vrijedi. Amerika je izašla iz mnogih međunarodnih organizacija, onih u kojima su Europljani stalni članovi. Nedavno su se povukli i iz Svjetske zdravstvene organizacije, a globalni zdravstveni stručnjaci zabrinuti su da će nedostatak međunarodne koordinacije dovesti do smrti i katastrofe. Visoki dužnosnik ministarstva zdravstva i socijalnih usluga rekao je da Trumpova administracija razmatra neku vrstu uskog, ograničenog angažmana s globalnim mrežama WHO-a koje prate zarazne bolesti, uključujući gripu.
Ograničen angažman
Kao član WHO-a, SAD već dugo šalje znanstvenike iz centara za kontrolu i prevenciju bolesti da sudjeluju u međunarodnom donošenju odluka o sojevima koje treba uključiti u cjepivo protiv gripe.
“Zdravstvene prijetnje ne poštuju granice, a slabljenje globalne suradnje čini Amerikance manje sigurnima”, smatra dr. Thomas R. Frieden, bivši direktor Centra za kontrolu i prevenciju bolesti. Visoki američki dužnosnik rekao je da su Sjedinjene Države ispregovarale sporazume o razmjeni podataka sa zemljama koje pripadaju WHO-u te da će surađivati s vjerskim skupinama i drugim nevladinim organizacijama kako bi pratile nove viruse. No, nije iznosio detalje, rekavši da će administracija imati više toga reći u budućnosti.
Očito, Europa i ostali u budućnosti će se morati nositi sa zdravstvenim izazovima bez Amerikanaca i, što je još važnije, bez američkog novca namijenjenog za istraživanje. Amerika se povukla i iz temeljnog međunarodnog sporazuma koji čini osnovu za borbu protiv klimatskih promjena. Bijela kuća objavila je da je Trump potpisao predsjednički memorandum kojim se Sjedinjene Države povlače iz klimatskog pakta i 65 drugih međunarodnih organizacija i ugovora koji “više ne služe američkim interesima”. Otprilike polovica njih organizacije su Ujedinjenih naroda.
“Kao što ovaj popis počinje pokazivati, ono što je počelo kao pragmatičan okvir međunarodnih organizacija za mir i suradnju pretvorilo se u raširenu arhitekturu globalnog upravljanja, često progresivnom ideologijom odvojenom od nacionalnih interesa”, rekao je državni tajnik Marco Rubio. Sve što se dogodilo u posljednje vrijeme donijelo je i nešto korisno, barem za uspavanu Europu. Njezini lideri shvatili su da Americi mogu reći “ne” i da se ništa katastrofalno neće dogoditi.
Trgovinski rat
“U osnovi smo u sukobu, zbog vrlo različitih vrijednosti većine vlada u Europi i Trumpove administracije”, komentira Jacob Funk Kirkegaard, viši suradnik u Bruegelu, istraživačkom institutu u Bruxellesu. Europska unija već ima pripremljen popis američke robe vrijedan 93 milijarde eura, odnosno 107 milijardi dolara, na koje bi uvela carine da pregovori o Grenlandu nisu završili tako kako su završili.
Popis je finaliziran prošle godine kao odgovor na raniji Trumpov trgovinski rat i automatski će se primijeniti ako ga dužnosnici EU-a iz nekog razloga ne suspendiraju – što ga čini prirodnim prvim korakom pokaže li se odmazda potrebnom. “Bilo kojeg dana milijuni Europljana koriste Microsoftov softver, griju svoje domove američkim prirodnim plinom i kupuju američke dionice. Mnogi Amerikanci rade s njemačkim softverom, piju francusko vino i uzimaju lijekove europske proizvodnje. Sjedinjene Države i Europska unija svakodnevno trguju robom i uslugama u vrijednosti većoj od 5,4 milijarde dolara, što je potkrijepljeno opsežnim prekograničnim ulaganjima koja podržavaju milijune radnih mjesta”, piše novinarka Eshe Nelson i citira Iana Bonda, zamjenika direktora Centra za europsku reformu, koji kaže da se europski čelnici ne mogu ponašati kao da se posljednjih nekoliko tjedana ništa nije dogodilo.
“Ovo je bila najozbiljnija kriza u transatlantskim odnosima u mnogo vremena, ali s Trumpom u Bijeloj kući neće biti posljednja.” Da, nije to posljednja kriza u europskim i američkim odnosima, ali protagonisti su ipak mnogo naučili. Prvo, Trump nije svemoguć. On je prevrtljiv, lažan, ali kada zagusti, ipak dovoljno racionalan da vidi dokle može ići. Drugo, europski su lideri slabi, neorganizirani, ali dovoljno fokusirani da na kraju mogu donositi odluke u interesu Europske unije. Tko god to previdi, pogriješit će.
Dug pa dug
“I Europljani bi mogli učiniti bombastične stvari”, rekao je Peter Chase, viši suradnik u njemačkom Marshallovu fondu u Bruxellesu. Pitanje je, smatra Chase, “dobivaju li oni išta od toga ili samo sebi štete”. Sjedinjene Države nalaze se na neodrživoj putanji duga i to je njihova najveća slabost. Najjača je ekonomska poluga Europe u financijskom sektoru. Europski investitori drže ogroman dio američke financijske imovine, uključujući i dva bilijuna dolara državnog duga. Američka vlada ima velik deficit koji ovisi o stranim vjerovnicima za kupnju tih obveznica. Što ako prestanu kupovati, postavljaju analitičari pitanje.
U Europskoj uniji živi više od 450 milijuna ljudi i američke im tvrtke prodaju mnogo usluga. Prošle godine blok je kupio više usluga od Sjedinjenih Država, oko 300 milijardi dolara, nego što ih je izvezao, oko 200 milijardi dolara.
Upravo je taj taj podatak šansa Europljana da zaustave Amerikance. I to će se vidjeti i u budućnosti, bez obzira na to što Trump ruši sve pred sobom, NATO, UN, međunarodne organizacije, a ulaže i velike napore da oslabi EU. Tako će Europska unija ostati, koliko god se Washington trudio stvarati “američku”.
Ujedinjeni narodi postali su suvišno tijelo bez pokrića
Kada se Trump odlučio za “Odbor za mir”, sigurno je na umu imao slabost Ujedinjenih naroda, koji već godinama ne predstavljaju ono zbog čega su osnovani. Kriza je pojela svjetsku organizaciju, birokratiziranu, razjedinjenu, neučinkovitu. Zato se Trumpova inicijativa doživljava kao pokušaj demontaže međunarodnog poretka i sustava nakon Drugoga svjetskog rata. Povelja tog “odbora” daje širok mandat, i to je jasan signal da Trump želi stvoriti rivala Ujedinjenim narodima. Kao predsjedavajući tog famoznog odbora, američki predsjednik imao bi veto na neke odluke, a taj je sustav dosad prihvatilo više od dvadeset zemalja u svijetu.
“Nakon što se ovaj odbor potpuno formira, možemo raditi gotovo što god želimo, i to ćemo učiniti u suradnji s Ujedinjenim narodima. Znate, uvijek sam govorio da Ujedinjeni narodi imaju ogroman potencijal. Nisu ga iskoristili”, izjavio je Trump. Ali sada postoji velika šansa da Trump do kraja zakoči djelovanje UN-a i to mu je očito cilj. “Ovo je izravan napad na Ujedinjene narode”, rekao je Marc Weller, profesor međunarodnog prava na Cambridgeu, koji se specijalizirao za mirovne pregovore i blisko je surađivao s tim globalnim tijelom. “Ova inicijativa vjerojatno će se smatrati preuzimanjem svjetskog poretka od pojedinca po svojoj slici.” Vijeće sigurnosti UN-a podržalo je u studenome stvaranje Odbora za mir u rezoluciji kojom pozdravlja mirovni plan za okončanje izraelskog rata u Gazi. Prema toj rezoluciji, odbor bi trebao funkcionirati kao “prijelazna uprava” do 2027., kako bi nadgledao obnovu Gaze.
No predstavljanjem Odbora za mir Trumpova administracija Gazu je prikazala samo kao dio onoga što bi nova institucija radila. Iako njezine ovlasti nisu definirane, njezina bi se misija preklapala s ciljem Ujedinjenih naroda da održe međunarodni mir i sigurnost. Pa nije čudno što Trump, gotovo ironično, kaže kako bi volio da UN može učiniti više. “Volio bih da nam ne treba Odbor za mir.” I ne krije da želi zamjenu za UN, baš u vidu tog odbora, dok glasnogovornik UN-a Farhan Haq poručuje da je svjetska organizacija funkcionirala i prije u suradnji s brojnim organizacijama. “Povjerenje između Sjedinjenih Država i njihovih saveznika je prekinuto”, tvrdi R. Nicholas Burns, bivši američki veleposlanik pri NATO-u, Kini i drugdje. “Pretjerivanje administracije vezano uz Grenland i pogrešna procjena doista su doveli do drugačijeg europskog i kanadskog stava.”
Trump ne vjeruje u klimatske promjene
Američka administracija izjavila je da također povlači Sjedinjene Države iz vodećeg tijela Ujedinjenih naroda za klimatske znanosti, Međuvladina panela o klimatskim promjenama, kao i iz niza drugih velikih međunarodnih organizacija za zaštitu okoliša. Među njima su Međunarodno udruženje za obnovljivu energiju, koje predstavlja globalne interese čiste energije, Međunarodni solarni savez i Međunarodna unija za očuvanje prirode.
“Ti potezi učvršćuju izolaciju Sjedinjenih Država od ostatka svijeta kada je u pitanju borba protiv klimatskih promjena. Odluka nije samo pokazatelj američkog odbacivanja globalne diplomacije nego u prst u oko milijardama ljudi, uključujući Amerikance, koji pate zbog sve intenzivnijih požara, oluja i suša, prijetnji opskrbi hranom i bioraznolikosti te drugih opasnih i skupih učinaka zagrijavanja planeta”, stav je stručnjaka. “To šalje snažan signal diljem svijeta o američkom preziru prema klimatskoj politici koja je ključna za svijet”, rekla je Jean Galbraith, profesorica specijalizirana za međunarodno pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta Pennsylvania Carey.
Tako Amerika napušta i Pariški sporazum, a Gina McCarthy, savjetnica Bijele kuće za klimu u vrijeme Bidenove administracije, komentira da je to “kratkovidna, neugodna i glupa odluka”. “Ova administracija gubi sposobnost da utječe na trilijune dolara investicija, politika i odluka koje bi unaprijedile naše gospodarstvo i zaštitile nas od skupih katastrofa koje bi donijele pustoš našoj zemlji.” Mnogi smatraju da su time otvorena vrata za Kinu, da preuzme inicijativu na mnogim područjima. “To šalje poruku da SAD nije zainteresiran za politiku utemeljenu na dokazima”, tvrdi Robert E. Kopp, klimatolog na Sveučilištu Rutgers.
