ONe može se oprostiti podsmijeh Vladimiru Putinu koji je izraelsko-američko ubojstvo ajatolaha Alija Khameneija i mnogih članova njegovog višeg osoblja nazvao “ciničnim ubojstvom” kada je to ono što je želio učiniti ukrajinskom predsjedniku – ali nije uspio.
Njegova invazija na Ukrajinu bila je krvava katastrofa za Rusiju jer nije razumio tu zemlju.
Američko-izraelsko ubojstvo iranskog vrhovnog vođe očito je protuzakonito prema međunarodnom pravu. Također se može pokazati katastrofalnim kao Putinov rat protiv Ukrajine – jer Trump ne razumije zemlju.
Poput Putina, Trump se okružio “da” muškarcima i ženama. Uklonio je svakoga i svakoga tko je mogao pokazati neovisno mišljenje, prvo iz obavještajnih službi, zatim oružanih snaga, a zatim se okružio MAGA fanaticima u Ovalnom uredu.
Njegovu administraciju također duboko pogađaju evanđeoski kršćanski ekstremisti, koji su slijepo poduprli izraelsku krajnje desničarsku vladu kroz masovni pokolj Palestinaca u Gazi i otimanje zemlje na Zapadnoj obali.
Magično razmišljanje i ideološka dogma dovode do iskrivljavanja stvarnosti. Putin je to saznao kada je pretpostavio, na temelju obavještajnih podataka koje je dobio, da će Kijev pasti za nekoliko dana. Rečeno mu je ono što je želio čuti, a ne da će se Ukrajinci boriti za svoj opstanak.
Sada je Ukrajina u petoj godini rata, stječući prednost, a NATO je veći s Finskom i Švedskom koji su sada dio saveza, dok se Rusija suočava s međunarodnim sankcijama i statusom parije.
Putin i pokojni ajatolah bili su saveznici. Iran je isporučio bespilotne letjelice Shahed koje svake noći muče Ukrajinu i sada se lete preko Arapskog zaljeva kao odmazda za izraelsko i američko bombardiranje.
Trump je nakon što je Khamenei ubijen od strane izraelske bombe, djelujući, tvrdio je, na američke obavještajne službe, rekao da je: “Ovo je najveća pojedinačna prilika za iranski narod da vrati svoju zemlju”.
U pravu je što se toga tiče. Možda su mu ljudi zagovornici u Washingtonu rekli da će dekapitacija režima, u napadu u kojem je ubijen i čelnik Iranske revolucionarne garde i nekoliko viših savjetnika vrhovnog vođe, navijestiti demokratsku revoluciju u Iranu.
Može. Jasno je da nema ljubavi prema teokratskom režimu. Istraživanja javnog mnijenja otkrivaju da se samo 40 posto Iranaca izjašnjava kao muslimani, a samo 32 posto kao muslimani šiiti, prema istraživanju koje su 2020. proveli akademici sa sveučilišta u Utrechtu i Tilburgu u Nizozemskoj. Anketirali su 50.000 Iranaca.
Režimske snage ubile su tisuće protuvladinih prosvjednika u siječnju. Ustali su protiv ugnjetavanja svojih svakodnevnih života, ali i protiv korupcije i propadajuće ekonomije zemlje četiri puta veće od Njemačke.
Trumpovi ljudi bili bi u pravu pretpostaviti da su Iranci željeli vidjeti kraj vladavine ajatolaha. Ramita Navai, britansko-iranska autorica i televizijska voditeljica, razgovarala je telefonom s ljudima na nekoliko lokacija, uključujući Teheran, koji su držali svoje telefone kroz prozore kako bi mogla čuti likovanje na ulicama nakon objave ubojstva Khameneija.
Ali režim nije pao. Iransko gospodarstvo je 40 posto pod kontrolom tajnih službi, kojima još uvijek upravlja IRGC, čak i bez svog vođe. Njegove će se strukture snažno boriti da zadrže kontrolu, a za sada nitko ne izlazi na ulice.
Iran se suočava s centrifugalnim silama naoružanih separatističkih skupina. Narod Baluch na jugoistoku želi slobodu od Teherana i ima oružje i opaku reputaciju da ga koristi.
Iranski Kurdi formirali su koaliciju Demokratske stranke Iranskog Kurdistana (PDKI), Stranke slobodnog života Kurdistana (PJAK), Stranke slobode Kurdistana (PAK), Organizacije Khabat Iranskog Kurdistana i dijela Komala stranke Iranskog Kurdistana u opoziciji protiv Teherana.
Generacije iranskih Kurda bore se za neovisnost. I pretrpio je tešku represiju pod šahovom monarhijom prije revolucije 1979. godine.
Reza Pahlavi, sin šaha svrgnutog 1979., pojavio se kao mjesto okupljanja oporbenih demonstracija, a mnogi su nosili njegovu zastavu tijekom siječanjskih demonstracija.
Ali već je osudio potez Kurda kao “separatistički” i podriva nacionalno jedinstvo.
No, Kurdi i Baluch čine oko 12 posto stanovništva i imaju vojni kapacitet za potporu drugim skupinama u preuzimanju središnje vlasti – kao i mala arapska manjina na jugu.
Tu je i MEK s kojim se treba boriti. Mudžahedin al Khalq, koji je bio moćan dio revolucije 1979., pobjegao je u Irak, borio se za Saddama Husseina protiv Irana, a sada je u egzilu i više je naoružani kult nego politički pokret sa sjedištem u Albaniji. Imala je glasne zagovornike, uključujući Rudyja Giulianija, bivšeg gradonačelnika New Yorka i osobnog odvjetnika Donalda Trumpa.
Također nazvano Nacionalno vijeće otpora za Iran, objavilo je da je formiralo “vladu u egzilu” i obećalo demokraciju za iranski narod.
Pahlavi, u međuvremenu, ima plan vladati zemljom tri godine prije referenduma o tome treba li biti monarhija ili demokracija. Također obećava da će prekinuti podršku globalnim terorističkim skupinama i iranskom nuklearnom programu.
Vjerojatno nijedna od ovih sila neće moći sama odvesti Iran u slobodu. Svi oni trebaju elemente režima kako bi se udaljili od središnje vlade. Svi su oni naučili da u iranskim revolucijama nepodržavanje pobjednika može biti krajnje.
