Prošloga tjedna dogodio se incident na jednom bazenu u Njemačkoj. Naime, jedna velika turska obitelj s desetero djece bila je u bazenu kada je jedno od mlađe djece, predškolske dobi, ostalo samo u vodi i našlo se u opasnosti. Na sreću, spasilac Ralf Großmann brzo je reagirao i izvukao dijete na sigurno.
No ono što je uslijedilo zapanjilo je same spasitelje. Kako pišu njemački mediji, dok su osoblje i osiguranje pretraživali bazen i okolni prostor, roditeljima je trebalo čak 45 minuta da dođu po dijete. Kada je majka konačno stigla, njezina reakcija bila je nevjerojatna. „S desetoro djece to se može dogoditi”, kazala je.
O incidentu piše njemački Focus, no ne navodi zašto roditelji nisu dolazili po dijete. Prenose tek riječi Großmanna, koji jasno ističe da dolazak u bazen s tolikim brojem djece nosi odgovornost koju nitko ne može prenijeti na osoblje ili na vjeru. “Djeca nisu predmeti koje se može ostaviti bez nadzora, a nadzor nije opcija, on je obaveza”, naglašava Großmann.
‘Voda je nemilosrdna’
“Ne želim nikome poricati vjeru. Religija može puno značiti, posebno u velikim obiteljima. Ali u vodi molitva nije ono što je važno; važan je nadzor. Nijedan stih ne može spasiti dijete ako se utopi. Nijedan bog ne zamjenjuje odgovornost majke ili oca. Ipak, to doživljavam iznova i iznova, posebno u pobožno religioznim obiteljima: tamo je mnogo toga stavljeno u Božje ruke. U bazenu takav pristup nije prihvatljiv.
Voda je nemilosrdna i u tren oka može oduzeti život. A mi, osoblje, ostajemo s odgovornošću koju zapravo trebaju snositi roditelji. Pitamo se: kako netko uopće može pomisliti da toliki broj djece može ostaviti sam na bazenu? Čak i ako sve prođe bez problema, to nije pravi nadzor, to je zatvaranje očiju prije nego što se išta dogodi. A kad nešto pođe po zlu, mi spasioci završavamo na stubu srama i objašnjavamo na sudu zašto nitko nije pazio”, piše ogorčeni Nijemac.
Zbog odluke iz 2010. hrvatska djeca doslovce stradavaju: ‘Odlaze u tišini i bez svjedoka’
Inače, podsjetimo i na to da je utapanje drugi vodeći uzrok smrtnosti djece u Hrvatskoj, odmah iza prometnih nesreća, kako je ranije upozorio Hrvatski Crveni križ. Također, unatoč percepciji da je Hrvatska zemlja moreplovaca i plivača, stvarnost je znatno drugačija i procjenjuje se da između 40 i 70 posto djece ne zna plivati.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u 2023. godini od posljedica utapanja smrtno je stradalo 68 osoba, odnosno 46 muškaraca i 22 žene. Najviše stradalih bilo je među osobama starijima od 65 godina, kao i onima između 40 i 64 godine. Od 2014. do 2023. godine u vodi je život izgubilo najmanje 769 osoba, što ukazuje na zabrinjavajući i kontinuirani trend. Taj problem, ističu iz Crvenog križa, rijetko se otvara u javnosti, a još rjeđe sustavno rješava.
