Poslovna zajednica pozdravlja izmjene Zakona o državnoj potpori za istraživačko-razvojne (R&D) projekte.
Promjene koje su nedavno predstavljene kroz javno savjetovanje ocjenjuju pozitivnim i dobrodošlim ističući da bi mogle i trebale doprinijeti cilju koji se zakonom želi postići – veće iznose ulaganja privatnog sektora u R&D te veći broj poduzeća koja provode istraživačke i razvojne aktivnosti. Postojeći zakon taj cilj pokušava ostvariti od 2019., od kada država onima koji ulažu u R&D aktivnosti daje porezne olakšice kojima se, sukladno uloženom, umanjuje osnovica poreza na dobiti, odnosno poreza na dohodak.
No, privatni sektor taj sustav poticaja nije prepoznao. Potpore je koristio iznimno mali broj poduzeća. Koristilo ih je manje od sto za ukupno 97 R&D projekata u četiri godine, pokazuju podaci Ministarstva gospodarstva. Brojka govori mnogo, ne samo o (ne)atraktivnosti potpora, već i o inovativnosti realnog sektora.
Prilično skeptičan poslovni sektor sada ipak vidi nadu da bi predložene izmjene mogle doprinijeti većim ulaganjima u istraživačko-razvojne aktivnosti, kao i povećanju broja inovativnih poduzeća.
Tajana Barančić, prokuristica Astra poslovnog inženjeringa te predsjednica Nadzornog odbora CISEx-a, udruge nezavisnih izvoznika softvera, ističe da “izmjene idu u smjeru koji su tražili”. Njezine primjedbe postojećeg zakona odnosile su se na premale iznose potpora te komplicirani proceduralni dio prijave i predaje izvješća projekta. Sada se sve to mijenja na bolje.
Lakše s poreznom prijavom
“Vjerujem da će interes nakon izmjena zakona biti puno veći. Vidim da naši klijenti već pozitivno reagiraju i zainteresirani su”, kaže Barančić čija je računovodstvena tvrtka specijalizirana za rad s IT tvrtkama koje u Hrvatskoj prednjače po ulaganjima u istraživanje i razvoj.
Zadovoljni su, objašnjava, jer će intenzitet potpora biti gotovo dvostruko veći nego što je to bilo do sada. “Predloženim povećanjem intenziteta smo se u nekim kategorijama poduzetnika i tipa istraživanja izjednačili ili bar značajno približili maksimalnim intenzitetima za takve aktivnosti koje propisuje EU.
Imamo još prostora za rast intenziteta, posebno kod malih poduzetnika koji imaju stopu poreza na dobit 10 posto, a to se nadamo da ćemo ostvariti u nekim sljedećim izmjenama Zakona”, ističe Barančić. Pohvaljuje i novinu prema kojom se mijenja proceduralni dio koji je poduzetnicima stvarao bespotrebne komplikacije.
“Bilo nam je iznimno bitno da se godišnja izvješća o projektu obrađuju i odobravaju od strane MINGOR-a i Hamag-Bicroa prije roka za predaju poreznih prijava kako više ne bi dolazilo do situacija da korisnici moraju mijenjati naknadno godišnje financijske izvještaje. I to je sada predviđeno izmjenama zakona, a bit će posebno uređeno pravilnikom koji se donosi nakon zakona”, ističe Barančić.
Najavljene zakonske promjene pozitivno ocjenjuje i Domagoj Šarić, voditelj Odjela za konkurentnost gospodarstva HGK, koji je ranije upozoravao na kompleksnu i zahtjevnu zakonsku proceduru knjigovodstvenog vođenja i dokazivanja aktivnosti istraživanja i razvoja. Šarić kaže da, s obzirom na to da Zakon nije ostvario očekivani učinak, svako njegovo unaprjeđenje daje veće šanse za bolje korištenje tog instrumenta potpore.
“Predložene izmjene zakona idu u smjeru boljeg i pristupačnijeg mehanizma potpore i mogle bi doprinijeti cilju povećanja ulaganja u R&D aktivnosti. Iznosi potpora i pojednostavljenje administrativnih postupaka trebali bi olakšavati sudjelovanje poslovnog sektora u istraživačkim projektima”, ističe Šarić.
Posebno je to važno jer je na europskim natječajima velika “gužva”, napominje Barančić. “Prolaznosti su došle i na 10-ak posto na najzanimljivijim pozivima za R&D i inovacije, a realno nisu svi R&D projekti izvrsni pa poduzetnici, ali i konzultanti, trebaju objektivno procijeniti šanse za prolaz nekog projekta na natječajima za bespovratna sredstva i ako to nije baš izgledno, svakako iskoristiti ovaj zakon”, ističe Barančić.
U posljednjoj skupini
Ipak, niti jednostavniji sustav potpora kao i veći iznosi neće riješiti problem lošeg inovacijskog ekosustava u Hrvatskoj. “Potrebno je dodatno raditi na jačanju inovacijskih kapaciteta u što spada i poticanje suradnje između poduzeća i javnih istraživačkih institucija te sposobnost samih poduzeća za sustavnije uvođenje kulture inoviranja, poglavito u malim i srednjim tvrtkama”, upozorava Šarić.
U konačnici o inovativnosti domaćeg poslovnog sektora govori i Europska ljestvica uspjeha u inoviranju. Najnoviji “Scoreboard” pokazuje da je Hrvatska i dalje inovator u nastojanju, što je posljednja i najlošija skupina u kojoj se država može naći. Kao slabost domaćeg inovacijskog sustava, između ostalog, navode se državne potpore, direktne i indirektne, poslovnom sektoru za aktivnosti istraživanja i razvoja, koje su očigledno preniske.
Inače, Hrvatska napreduje, ali dosta sporo prema europskom i nacionalnom cilju prema kojem bi ulaganja u R&D trebala iznositi 3 posto BDP-a (trenutno smo na 1,43%). O tome kako po pitanju inovativnosti stoji domaći poslovni sektor dovoljno govori podataka da u R&D aktivnosti ulaže daleko manje od europskog prosjeka – tek 0,77 posto BDP-a u odnosu na 1,48 posto.
Što se tiče korištenja potpora, odnosno poreznih olakšica, za njih je od 2019. do 2022., prema podacima Ministarstva gospodarstva, pristiglo tek 138 prijava. Odobreno ih je 97 u iznosu od 11,4 milijuna eura. Također, podaci Ministarstva financija ukazuju na pad dodijeljenih potpora. U konačnici, njihov udio u BDP-u izuzetno je nizak te je s 0,34 posto BDP-a u 2020. smanjen na tek 0,05 posto u 2022.
