U Bosni i Hercegovini prošle je godine usvojeno 25 djece, najviše one do dvije godine starosti.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u Republici Srpskoj i Federaciji BiH usvojeno je 17 djece, od čega osmero mlađih od dvije godine. S druge strane, Brčko distrikt nema podatke o usvojenoj djeci prema kategorijama, spolu i dobi, pišu Nezavisne novine.
Od 17 spomenute djece, njih desetero napustili su roditelji.
„U 2024. godini u RS-u i FBiH usvojeno je četvero djece u dobi od tri do pet godina te petero djece od šest do deset godina“, navode iz Agencije.
Kada je riječ o skrbništvu, prošle je godine ukupno 2.255 djece bilo smješteno u udomiteljskim obiteljima u BiH.
Inače, u Republici Srpskoj prošle je godine usvojen samo jedan dječak, star do dvije godine, a stručnjaci pojašnjavaju da je uzrok tako malog broja usvojenja činjenica da biološki roditelji najčešće ne žele potpisati suglasnost za usvajanje.
Postoje dvije vrste usvojenja – potpuno i nepotpuno. Ranije je Irena Joldžić, ravnateljica Centra za socijalni rad Banja Luka, pojasnila kako je razlika između potpunog i nepotpunog usvojenja u tome što se potpuno usvajaju djeca do deset godina starosti.
„Kada se dogodi potpuno usvajanje djeteta, biološki roditelji nemaju informaciju o tome tko je usvojio dijete ni gdje je ono usvojeno“, kazala je ranije Joldžić.
Dugotrajan i složen proces
Psihologinja i sistemska obiteljska psihoterapeutkinja Maja Savanović Zorić za Nezavisne novine istaknula je kako je proces usvajanja djece u BiH, nažalost, i dalje dugotrajan, složen i emocionalno vrlo zahtjevan – kako za djecu, tako i za potencijalne posvojitelje.
„Osim što uključuje brojne administrativne i pravne korake, sam proces ispunjen je razdobljima neizvjesnosti, čekanja i velikog emocionalnog opterećenja. Za djecu koja čekaju usvajanje osobito je težak osjećaj odbačenosti i nesigurnosti“, navela je Savanović Zorić.
Dodala je kako svako dijete osjeća, bez obzira na godine, i ono najmlađe i ono koje je odraslo u sustavu.
„Usvajanje u ranijoj dobi lakše je u smislu bržeg emocionalnog i obiteljskog povezivanja, jer se dijete tada nalazi u fazi intenzivnog razvoja privrženosti. Starija djeca, osobito ona koja su prošla kroz višestruke smještaje ili traumatična iskustva, često nose dublje emocionalne ožiljke te zahtijevaju više vremena, razumijevanja i psihološke podrške kako bi razvila povjerenje i stabilne odnose“, pojasnila je ona.
Istaknula je i da posvojitelji prolaze kroz niz očekivanja, provjera i sumnji, kako od društva, tako i vlastitih unutarnjih dilema.
„Suočavaju se sa strahom da neće biti dovoljno dobri, brigom zbog mogućih trauma djeteta, ali i često idealiziranim slikama o roditeljstvu koje proces usvajanja razbija. Zato je vrlo važno da se sve strane u procesu pripremaju uz stručnu podršku – i prije usvajanja, i dugo nakon njega“, rekla je Savanović Zorić.
Zaključila je kako usvajanje nije samo pravni, nego duboko emotivan čin.
„Ono donosi ljubav, ali i odgovornost za iscjeljenje i izgradnju povjerenja. Kada se provodi s punom posvećenošću, pokazuje da obitelj nije uvijek mjesto gdje smo rođeni, nego ono što svjesno stvaramo – kroz ljubav, razumijevanje i strpljenje“, poručila je.
