Kreativnost je uvijek bila tu negdje, ali profesionalni odabir odveo ju je prema ekonomiji. No, opet su je životni puti vratili stazama umjetnosti koja je očito bila suđena Katarini Braičević iz Cavtata. Mnogi je poznaju iz osiguravajućeg društva, a sve više čeljadi i po osebujnim dekoracijama kojima osvaja i prostor i srca publike:
– Ja sam samouka još kao mala sam voljela crtati i dekorirati, pokupila sam neke stvari od svoje mame, ali nažalost nisam poslušala tatu kad mi je govorio da upišem umjetničku školu, tako da nisam pošla tim putem nego sam upisala Ekonomsku školu jer sam voljela i brojeve. Danas radim prodaju u Euroherc osiguranju. Nisam loša ni u tome, barem tako kažu. Imam dara za unutarnje uređenje, tako da je puno prostorija u mojoj kući napravljeno po mojim crtežima, kuhinja, soba moga sina s kojom sam posebno ponosna jer sam je osmislila da može rasti skupa s njim. Garderoba, iskorišten je svaki centimetar. Znali su mi meštri kada dođu montirati reći da sam falila struku. Dekore po mojoj kući radim uvijek ne samo za vrijeme Božića, to me smiruje i u tome uživam. Nemam tehnike, jednostavno iskoristim sve što imam u tom momentu. Recimo ideja da Betlehem radim od stiropora se stvorila kad je muž kupio novu televiziju i ja sam vidjela veliki komad stiropora sa utorom i odlučila to sačuvati i sljedeće godine napravila Betlehem od toga. Volim raditi i oko cvijeća, nemam ga puno jer imam samo taracu, ali imam dovoljno za uživanje dok ispijam kavicu na taraci sa prekrasnim pogledom na Cavtat i Grad – kaže umjetnica odrasla u Čilipima koja sad živi na Mećajcu. Za njom je životna drama u kojoj je našla nadahnuće:
– Dugo godina sam čekala svoje dijete i kada je on imao 4 godine ja sam doznala da imam karcinom, sada je sve pod kontrolom, moja bolest nije utjecala na moju umjetničku stranu, ali je utjecala na moj fizički izgled i život. Puno godina sam plesala u čilipskom folkloru, a nakon trudnoće sam držala probe za djecu. Nakon moje bolesti sam morala prestati i sa tim. Nije lako jer živim sa posljedicama,ali ima i dobrih stvari, čovjek shvati da je u životu važno samo živjeti i uživati u svakom momentu. Tako da sam jako zahvalna Bogu što me ostavio na zemlji da mogu uživati sa svojim sinom. Ono što čovjek shvati nakon bolesti je da smo na ovoj zemlji samo prolazni, da novac nije za skupljanje nego za trošenje i uživanje. Novac treba pokloniti i potrebitima i ja se vodim s tim – iskreno će Katarina koja od operacije jako puno vremena provodi u šetnji i putovanjima sa svojim sinom. Vole adrenalin, muziku, umjetnost, a posebno Hajduka na čije utakmice često idu.
Zadnje tri godine Betlehem izrađuje od stiropora.
– Prvo sve složim da vidim je li mi se sviđa raspored, onda crtam po stiroporu sa akrilnim bojama. Figurice redovito nadopunjujem. Ove sam godine na poziv OŠ Cavtat napravila Betlehem u njihovoj školi, osmijeh na dječjim licima mi je hvala za sve. U školi sam složila moj stari Betlehem od drva, papira i mahovine, taj papir imam već 20 godina. Ravnateljica me molila da napravim nešto, pa mi se u glavi stvorila ideja da Betlehema ispod i Konavoke koja stoji poviše Konavoskog polja i Snježnice na kojoj se nalazi štalica – otkrila nam je kreativna Katarina.
