Andrej Plenković ne voli improvizacije. “Njegova Hrvatska” nije teren za slučajne korake ili spontanosti. Svaki njegov posjet gradovima, svaka inspekcija lokalnih odbora HDZ‑a, pomno je tempirana. Obilazak vlastitih utvrda nije ritual, to je politička operacija s jasnom strategijom i sa sljedećim potezom u rukavu.
Tamo gdje stranka osjeća slabost, Plenković dolazi sa signalom koji se ne može ignorirati. Oštre poruke lete, a lokalni čelnici znaju da je svaka pogreška skupo plaćena. To nisu priče za javnost; to je politika u svom najčišćem obliku – kombinacija moći, straha i discipline. Nekada Sanader, danas Andrej, sutra netko treći.
A u hodnicima HDZ‑a sada se šuška se o omotnici iz Bruxellesa... Devetnaest milijardi najavljenih eura koje će stići u Hrvatsku nisu samo novac. To je politički kapital, alat za cementiranje pozicija i demonstraciju moći. Stranački insajder nam otkriva: “Sve se češće po stranačkim hodnicima može čuti kako idemo na izbore par mjeseci nakon otvaranja omotnice iz EU. Zato je premijeru bitno sačuvati ovu većinu koju ima do kad može. Nakon što se upiše 18, gotovo 19 milijardi Hrvatskoj, negdje oko travnja, onda kud koji mili moji. Ići će HDZ sam protiv svih. Pola od ovih svih stranaka iz razno‑raznih anketa ne postoji izvan svojih gradova. Sad pogledajte broj glasova koje je dobio Možemo na lokalnima, to je njihov domet, a koliko dobiva HDZ u tri izborne jedinice u Zagrebu… Mi smo spremni.”
Priprema se teren
S tim riječima u zraku, jasno je da se radi o pripremi terena, o mobilizaciji i demonstraciji sile. Novac iz Bruxellesa postaje signal građanima: HDZ djeluje, HDZ ima rješenja, HDZ je spreman. Ali politika nikada ne stane samo na omotnici. S nama razgovara politički analitičar Zoran Pucarić koji primjećuje: “Čini mi se da neki krugovi priželjkuju i sami se uvjeravaju da će to tada biti. Mislim da je previše varijabli koji će utjecati na to hoćemo li na izbore. Ne znamo što će biti s krizom na Bliskom istoku i kakva nas zbog toga mogu poskupljenja i kriza očekivati. Ne bih se kladio samo na financijsku omotnicu kao okidač za izbore.”
Pucarić podsjeća da novac sam po sebi nije dovoljan. Oporba možda proizvodi buku, ali ona nije relevantna izvan svojih lokalnih baza. Pola tih stranaka u stvarnosti praktično ne postoji, a njihova nacionalna težina mjerljiva je samo u statistici anketa. Tu bi HDZ mogao ponuditi još jednom svoju famoznu stabilnost, iskoristiti novu krizu da prikaže narodu kako jedino HDZ spašava i može voditi Hrvatsku u teškim vremenima. Pucarić ironizira: “Oni inače ‘spašavaju neuke Hrvate od svega i svačega’. Nismo svjesni kako nas spašavaju. Kad vidim Grlića Radmana kako skrbi o nama… Još kad dodamo Šuicu koja ‘vlada’ Mediteranom, što nam se može dogoditi?”
HDZ, međutim, planira. Svaki lokalni odbor priprema se za trenutak kada europski fondovi dođu, kada novac stigne i kada se pokrene nova faza političkog nadmetanja. Svaka investicija, svaki potpis, svaka subvencija – sve su to poruke: ovo je teritorij HDZ‑a, ovo je teren na kojem oni vladaju, a oporba se mora prilagoditi.
Insajder nam dodaje: “Naši dobri stari drugovi sindikati najavili su opet neki prosvjed za polovicu travnja. Pa eto, kao da su i oni nešto nanjušili… Bilo bi dobro to sve presjeci prije nego sindikalci izađu na ulice… Ili ćemo u još jedne pregovore s njima, neka dobiju nešto zadovoljavajuće iako im je naša vlada dala daleko najviše ikada. I onda možemo na izbore. Oporba se stalno nešto busa u prsa i proizvaja premijera da izađe na izbore. A istina je da nitko od njih zapravo ne želi izbore jer znaju da je stanje u zemlji takvo da građanima nije do eksperimenata i promjena u ovim nestabilnim vremenima i da je trenutno samo HDZ dominantan i spreman za izbore.”
HDZ spin maher
Pucarić dodaje dimenziju neizvjesnosti: “Uglavnom, nisam siguran da će omotnica baš odlučiti o tome hoćemo li na izbore. Bit će važno niz drugih stvari. No famozna omotnica može biti plus HDZ‑u svakako.” Dok se Plenković kreće od Siska do Dubrovnika, obilazi gradove gdje HDZ dominira i one gdje osjeća slabost. Svaka stanka, svaki sastanak, svaka konferencija – dio je strateške igre. Oporba, fragmentirana i ograničena, ne može parirati.
Politički inženjering unutar HDZ‑a postaje umjetnost: balansiranje između partnera, pritisaka i očekivanja. Svaka odluka ima višestruki učinak – stabilnost vlade, signal biračima, kontrola nad koalicijskim partnerima. Gradovi poput Zagreba, Splita, Osijeka, ali i manjih mjesta, postaju laboratoriji političkog planiranja. Tamo gdje Možemo ili lokalni lideri imaju snažnu prisutnost ili vladaju, HDZ intervenira s projektima, ulaganjima i direktnom komunikacijom s građanima.
Svaki cent iz omotnice postaje politička poruka. Svaka subvencija potvrđuje moć i sposobnost stranke da djeluje tamo gdje oporba ne može. I dok se sve ovo odvija, HDZ planira svoj nacionalni manevar: sam protiv svih, mobiliziran, spreman za svaku eventualnost. Uz dobri stari moto “mi ili oni”, “stabilnost protiv kaosa”, “razum protiv naleta ljevičarske ideologije”… Pucarić zaključuje ironično, ali precizno: “Omotnica nije jedini okidač. No ona će svakako biti simbolički plus HDZ‑u. Sve ostalo ovisi o krizama, cijenama, međunarodnoj situaciji i sposobnosti oporbe da reagira. A za sada, HDZ je jedini spreman.”
Omotnica iz Bruxellesa, stabilnost, kontrola nad koalicijom, mobilizacija lokalnih odbora i sindikata – sve se stapaju u jednu jedinstvenu političku strategiju. Plenković nastavlja obilazak, šalje poruke, cementira pozicije i pokazuje da je spreman. Hrvatska ulazi u mjesec travanj s 18 milijardi eura, planovima, pritiscima i strategijom, a oporba promatra i laje na mjesec, nesvjesna što je čeka. HDZ je spreman, a Plenković zna: sada nije vrijeme za improvizacije, već za demonstraciju moći i politiku koja ne dopušta praznine.
