Danas se za zakonsku i svaku drugu zaštitu nerođenog djeteta, njegove majke, oca i cijele obitelji, hodalo na jugu Hrvatske, u Imotskom. Ove godine u Hodu sudjeluje ukupno 15 hrvatskih gradova. Od Osijeka i Vinkovaca na istoku, preko Slavonskog Broda, Siska i Zagreba sve do Rijeke. Hodamo se od Varaždina na sjeveru preko Zadra, Knina, Splita sve do Imotskog i Opuzena.
Stipe Čelan, koordinator Hoda za život u Imotskom, naglasio je kako su se na ovogodišnjem Hodu okupili jer je pravo na život – prvo od svih ljudskih prava.
“Ne postoji pravo na prekid života, postoji samo pravo na život. Pobačaj nikad nije rješenje. Niti za majku. Niti za dijete. Niti za oca. Hod za život beskompromisno stoji na poziciji da je svaki ljudski život vrijednost samo po sebi. Želimo zakonom osigurati i zaštiti nerođeno dijete čije srce kuca već 18. dan od začeća. Tražimo zakonski okvir koji se temelji na znanosti, a ne na ideologiji! Kultura smrti ne može biti vizija nekog društva. I znanost i hrvatsko društvo daleko su odmakli od socijalističkog zakona o pobačaju starog 46 godina! Neprihvatljivo je da netko u 21. stoljeću promiče eugeniku – usmrćivanje bolesnih, prekid života nerođenih – pobačaj, rođenih – eutanaziju. Neprihvatljivi su pozivi za kršenjem prava na priziv savjesti i nakana da se ginekologe i zdravstvene djelatnike prisiljava da sudjeluju u usmrćivanju nerođenog djeteta. Prekid života nerođenog dječaka ili djevojčice ranjava i majku i oca djeteta i cijelo društvo. Pobačaj nije zdravstvena skrb za žene – ali zdravstvena skrb jest štititi život svake žene i svakog nerođenog djeteta. Dragi očevi, muževi, ovdje hodamo i za vas koji ste pozvani biti hranitelji vaših obitelji i branitelji vrijednosti koje stoljećima baštinimo od svojih djedova. Naša je dužnost biti glas onih koji glasa nemaju! Nema nerođenog djeteta koje nikome nije važno! Svako je dijete željeno od nekoga”, istaknuo je Čelan.
Josipa Udovičić, čIanica organizacijskog tima Hoda za život u Imotskom, naglasila je kako istraživanja pokazuju da 75% žena koje su imale pobačaj kažu da su to učinile zbog ekonomskih razloga ili pritiska okoline.
“Želim vas podsjetiti i na nedavni slučaj malog Ivana iz Zaprešića. Hvala njegovoj majci što je imala dovoljno hrabrosti da ga nosi devet mjeseci i rodi. Danas mnogi parovi žele Ivana usvojiti i pružiti mu život u ljubavi, život kakav zaslužuje. Nitko danas ne može reći da se Ivan nije trebao roditi! Upravo zato od Sabora, Vlade RH i nadležnih ministara tražimo da se u hitnu proceduru pošalje zakon koji će omogućiti anonimni porod majci koja ne može ili ne želi zadržati dijete te da se u bolnicama i drugim prikladnim institucijama osiguraju tzv. gnijezda za bebe. To će spasiti život mnogim majkama i njihovoj djeci”, izjavila je Udovičić.
Matea Ćorić, mag. phil., istaknula je da indiferentizam (neutralnost, ravnodušnost) u odnosu na etičke vrijednosti, društvenu ili političku angažiranost, suzdržavanje ili lišenost od bilo kakvih stavova u odnosu na opće događaje i stanja, ne bi smjelo biti opcija, pogotovo kada je ljudski život u pitanju.
“Ljudski život je ono najvrjednije što imamo! Hrvatska je postala država u kojoj je potrebno boriti se za život, za ljudsko dostojanstvo, umjesto da bude kolijevka života! Želimo da nam Hrvatska bude zemlja u kojoj se poštuje svaki ljudski život od začeća do prirodne smrti. Trebamo štititi život, ne iz moranja ili obveze, nego po naravi, po dužnosti! Tužna je činjenica da prilikom pobačaja dijete osjeća bol! Ne samo što nedužno dijete osjeća tu bol, nego i majke proživljavaju duboke traume i boli nakon što se odlučile na pobačaj. Zaštitimo nerođeno dijete i njegovo majku! Tu smo za vas. Niste same”, naglasila je Ćorić.
“Naša intencija je u ljubavi, dobronamjerna, s razumijevanjem, a ne s gnjevom. Ljubav je ona koja se ne raduje nepravdi, a raduje se istini. Istina je, barem što se ove teme tiče, vrlo jasna. Život počinje začećem! I to zna svaki medicinski fakultet u Hrvatskoj, to je znanstvena činjenica. Znanost je potvrdila da 18. dan od začeća djetetu kuca srce, od 8. tjedna oblikovani su svi organi djeteta, s 10 tjedana dijete ima jedinstveni otisak prsta, a s 12 tjedana smješka se u majčinoj utrobi. Ne treba se bojati novog života! Prihvatimo ga s velikom ljubavlju i odgovornošću”, zaključili su organizatori na današnjem Hodu za život u Imotskom.
Moja reakcija na članak je…
