Šok, zaprepaštenje, bijes i pomisao da im je država odlučila zabiti posljednji čavao u lijes. Tako su u Lici primili vijest koja se nedavno proširila medijskim prostorom, a prema kojoj bi na području Općine Plitvička Jezera, u bivšem vojnom kompleksu “Klek 505”, poznatom po vojnom aerodromu Željava za bivše države, trebao niknuti centar za ilegalne imigrante. Desetljećima je Lika, uslijed sustavne nebrige i zanemarivanja države, prepuštena sama sebi, službeno je regija s najmanjom gustoćom naseljenosti, staro je pomrlo, a mlado se odselilo zbog nedostatka radnih mjesta.
U nekim je ruralnim područjima tako svega dvoje stanovnika na četvornom kilometru. Paradoksalno, to je ovom bajkovitom dijelu Hrvatske otvorilo mogućnosti za poseban turizam. Blizina Jadrana čini Liku idealnom i za one koji ne žele odsjedati u prenapučenim turističkim središtima, a njezine prirodne ljepote sjajna su prilika za ono što Hrvatskoj kronično nedostaje, turizam koji bi trajao cijele godine, ne samo ljeti. Zato je Lika proteklih godina sve ozbiljnije turističko središte, no ne za masovni turizam, nego za bijeg u lijepo uređene kolibe, apartmane s bazenima i jacuzzijima usred šume, za povratak netaknutoj prirodi i svježem zraku. Zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca koji su iz nule mukotrpno gradili ličku turističku priču, ta regija napokon počinje poprimati obrise samoodržive zajednice, iako sporo, presporo.
A sada bi, jednim potpisom vladajućih, godinama ulagan novac i trud u izgradnju pitoresknih odmarališta i eko-etno sela u Lici mogao nepovratno propasti. Revolt su mještani pokazali na nedavnom prosvjedu u Korenici, kojeg je organizirala Općina Plitvička Jezera na čijem bi području država gradila kamp za više od tisuću migranata, te sa kapacitetima za oko 200 radnika. Iz Korenice je poslano jasno „ne“, mještani su se sarkastično pitali zašto se kamp ne gradi, recimo, u Dubrovniku te ustvrdili da je nedopustivo što o planu države nitko nije obaviješten. Informaciju je među prvima doznao ličko-senjski župan Ernest Petry, ne otkrivajući odakle.
Turistički ekosustav
“Recimo samo da sam doznao”, kratko nam kaže lički župan kojeg je informacija zaprepastila, iako je iz redova HDZ-a čiji ministar unutarnjih poslova Davor Božinović želi migrante u Željavi. Petry je snažno protiv jer, kaže, Županija već godinu dana radi na projektu koji bi ovu financijski siromašnu, a prirodom prebogatu hrvatsku regiju mogao podići iz pepela. Ekskluzivno nam je dao vizual koji prikazuje futuristički kompleks kakav bi Županija u suradnji s domaćim i stranim investitorima, uključujući i suradnju s Europskom komisijom, htjela graditi.
Treba reći kako je ilustracija koju nam je ustupio zasad samo želja, nije izrađeno ni idejno rješenje, ali nazire se što bi županijske vlasti htjele učiniti s kompleksom koji se prostire na golemih 350 hektara. Za Petryja je “Projekt Željava” od strateške važnosti za Liku, a uključuje transformaciju zapuštenog aerodroma u održivi i globalno konkurentan centar. Na tom bi prostoru gradili specijalizirani aerodrom za male i srednje zrakoplove, kojima bi turisti iz cijelog svijeta mogli stizati u Liku, regiju koju, zahvaljujući spektaklu Plitvičkih jezera, znaju “bolje nego neki Hrvati”, kako kažu naši sugovornici. Diljem Like već se sporadično grade smještajni kapaciteti, no nema golemih betonskih i staklenih hotela, samo lijepe kuće za odmor u kojima je podjednako ugodno uživati u zimskoj idili kada je Lika pokrivena debelim slojem snijega, kao i potražiti utočište od paklenih vrućina u ljetnim mjesecima.
Planirani aerodrom stvorio bi logični turistički ekosustav, dovodeći s jedne strane turiste u Liku, ali i omogućujući gostima da u kratkom roku iz šumske divljine odu do Rijeke, Zadra, Splita, Dubrovnika… U sklopu projekta gradnje novog aerodroma dio bi bio iskorišten i za teretni zrakoplovni promet, čime bi Lika iskoristila svoj strateški položaj juga središnje Hrvatske kao svojevrsno logističko čvorište. Drugi važan segment iskoristio bi godinama zapuštene podzemne tunele koji su dio kompleksa “Klek 505″. Ti su tuneli u državnom vlasništvu, a od njih država kao vlasnik i upravitelj puna tri desetljeća nije vidjela nikakve koristi.
Idilični prostor
Stupanjem na snagu novih zakonskih odredbi Županija ličko-senjska htjela je od Vlade dobiti taj prostor na upravljanje, a za tunele već imaju jasnu svrhu koja bi svima, od lokalne zajednice do državnog proračuna, mogla donijeti korist koja bi se mjerila u desecima milijuna eura, ako ne i više. “U tunele koji desetljećima stoje zapušteni i bez ikakve svrhe htjeli bismo smjestiti podzemnu bescarinsku zonu. Tuneli bi mogli služiti kao objekti, kakvi postoje drugdje u Europi, za čuvanje zlata, dijamanata umjetnina, novca i druge vrijedne robe, s pratećim uslužnim djelatnostima izrade, pripreme i finalnog proizvoda u plemenitim kovinama. Također, u projekt koji je još samo lista želja, ali na kojem radimo oko godinu dana, uvrstili smo mogućnost izgradnje logističko-tehnološke zone s mogućnošću podatkovnih centara, servisnih hangara i naprednih sigurnosnih sustava, do ukupno 50 MW IT snage. To je, uostalom, u skladu s prioritetima Europske komisije koja potiče izgradnju ovakvih centara, te bismo sigurno dobili europska sredstva za gradnju jednog takvog centra”, ističe Petry, koji je uvjeren da bi ovaj projekt, kada bi se sve realizirao, bio vrijedan oko milijardu eura.
U sklopu davanja novog života zapuštenom vojnom kompleksu zamišljena je i izgradnja solarnih elektrana te baterijskih sustava, ali i VIP smještajni kapaciteti za goste dubljeg džepa. Doznajemo kako već postoji nekoliko ozbiljnih domaćih investitora koji imaju spremne projekte i novac koji mogu odmah uložiti u revitalizaciju Like. Treba dodati kako je sve zamišljeno tako da se minimalizira bilo kakav utjecaj na okoliš, jer primarni cilj nije zarada, iako bi je itekako bilo, već očuvanje Like kao jedinstvene prirodne cjeline, odnosno, njezino pretvaranje u raj turizma, ali održivog, a ne onog devastirajućeg kakvom desetljećima svjedočimo na jadranskoj obali. Uostalom, protekla sezona pokazala je da će hrvatski turistički sektor teško preživjeti na modelu betonskih zdanja i prenapuhanih cijena na Jadranu. Gosti svoj odmor žele provoditi drugačije.
“Zamislili smo i projekte, za neke smo i dali koncesije, aktivnog turizma, od paintballa do automobilskih utrka. Želja nam je staviti taj jedinstveni, netaknuti prostor u Hrvatskoj u funkciju turističkog raja”, kaže župan Petry pa dodaje kako su Ličani “popadali sa stolica” kada su čuli da država ima malo drugačiji plan za ovaj idilični prostor. Goran Smokrović već četiri godine u Srbu, jednom od sela udaljenom dvadesetak minuta vožnje od aerodroma Željava, gradi svoju turističku oazu. Od prirodnih materijala sagradio je pet kućica za odmor koje su izvana klasične drvene ličke kuće kakve su nekada nastanjivali stanovnici ovih područja. Unutrašnjost je, pak, posebna priča, a gostima su na raspolaganju bazeni, sauna i jacuzzi.
Ogorčeni najavom
Novac zarađen u Švicarskoj, gdje je rođen, odlučio je investirati u Liku. Kaže da ga je, kada je vidio vijest o planiranom migrantskom centru, oblio hladan znoj. “To bi bilo to za ovaj kraj, potpuna propast. Dosad sam uložio milijun eura u svoje etno-selo, a sada sam na još jednoj lokaciji planirao podići novo. Posao je tek počeo davati rezultate, polako privlačimo goste, a sada ovo! Ne mogu shvatiti da je nekome takvo što uopće palo na pamet. Dođe li stvarno do izgradnje tog centra, možemo se pozdraviti s turizmom kakav smo ovdje htjeli graditi“, kaže Smokrović koji je svoje selo podigao tik uz izvor kristalno čiste i bistre rijeke Une, koja odvaja Hrvatsku od Bosne i Hercegovine. Iako je rodom iz Švicarske, a porijeklom iz Dalmacije, u Liku se zaljubio iz pragmatičnih razloga.
“Po povratku sam s obitelji najprije živio u Zagrebu, ali ondje je prevelika gužva i nema kvalitete života. Preselili smo se u Dalmaciju, no ondje nisam mogao spavati od vrućine. Igrom slučaja obitelj i ja odsjeli smo jedne noći u Lici. Napokon sam se naspavao, noć hladna, zrak svjež, a danju je i usred najtoplijeg razdoblja ljeta ovdje ugodno. Tada sam donio odluku da ćemo se preseliti, a malo-pomalo počeli smo graditi i turističku priču. Sada se pitam zar je moguće da će mi država sve to oduzeti i da će me uništiti izgradnjom nečega što apsolutno nema razloga biti ovdje“, kaže Smokrović.
On je ujedno i jedan od hrabrijih Ličana, drugi privatni iznajmljivači također su, najblaže rečeno, ogorčeni najavom gradnje migrantskog kampa, no ne žele istupati u javnost. Država, kaže, nađe načina da im se osveti “ako išta zucnu”. Jedan od njih vlasnik je kuće za odmor u Plaškom, a u tom je poslu dvadesetak godina, skromno i nenametljivo, bez ambicija da razvija megalomanske turističke komplekse. Kaže, migrantski centar pokopat će sve nade da bi ovaj kraj mogao procvjetati.
Održivi turizam
“Od Plaškog do Saborskog, kroz Plitvička jezera, zelena je magistrala, koridor koji bi se logično mogao spojiti s turizmom Gorskog kotara, sve do Delnica. Ljudi nas polako otkrivaju, privlače ih mir i priroda koje ovaj kraj pruža. Uostalom, većina turista na Jadranu želi vidjeti Plitvička jezera. Znamo da je područje oko Plitvica preizgrađeno, previše je smještajnih kapaciteta i to nije način na koji mi zamišljamo turizam u ovom kraju, želimo održivi turizam u kojem bi gosti uživali na vrhunskom nivou, a da se pritom očuva naša Lika”, kaže naš sugovornik. Pitamo ga vjeruje li da je država Željavu izabrala zbog blizine s propusnom bosanskohercegovačkom granicom, jer u medijima i policijskim izvješćima često čitamo da baš kroz te krajeve u Hrvatsku, a time i u EU, uđe velik broj ilegalnih migranata.
“To nije točno. Migrante hvataju i po Gorskom kotaru, podjednako kod Bajakova, kao i u Hrvacama kod Sinja. Dakle, nema nikakvog argumenta da bi takav centar morao biti baš ovdje, točno na dijelu Hrvatske koji je godinama zapušten i koji mladi ljudi napuštaju jer nemaju posla. Sada kada smo konačno pronašli način da živimo ovdje, sada i to žele uništiti. Najveći je problem što mi nemamo nikakvu informaciju što država uopće želi graditi ovdje, no što god da je vezano s migrantima, smrt je za turističku priču. Ako je riječ o centru otvorenog tipa, gdje će migranti iz tko zna kojih zemalja svijeta bauljati ovuda, a ne znaš tko je od njih opasan, tko agresivan… Pa tko će nam htjeti doći? Nemam ništa ni protiv koga, zapošljavaju se i ovdje stranci kao drugdje u Hrvatskoj, ali većina ilegalnih migranata mladi su muškarci, ne znaš ni odakle dolaze ni na što su spremni”, izražava bojazan stanovnika Like naš sugovornik. Kaže da ne zna što je gore, centar otvorenog tipa ili zatvoreno prihvatilište za tražitelje azila. Na potonju mogućnost kaže kako bi i to otjeralo “svakog normalnog turista, jer tko želi ljetovati pored logora za strance”.
Unatoč prosvjedima, čini se kako MUP ne namjerava odustati od Željave. Kažu da su lokaciju već dva puta obišli, a 21. veljače i s općinskim vlastima održali sastanak o „Centru za graničnu proceduru“, kako nazivaju projekt. „Sukladno odredbama Pakta o migracijama i azilu, čiji obveznik je i RH, postoji potreba uspostave Centra za graničnu proceduru. Upravo za tu namjenu, MUP razmatra područje bivše vojarne Željava kao jednu od opcija s potencijalom. U obzir smo uzeli više faktora: neposredna blizina granice s BiH, pozicija na najopterećenijoj migrantskoj ruti, državno vlasništvo te postojanje određene infrastrukture na samoj lokaciji. Napominjemo da odluka o uspostavi centra nije donijeta. Radi se tek o fazi analiziranja i razmatranja postoje li osnovni preduvjeti na navedenoj lokaciji za možebitnu uspostavu Centra za graničnu kontrolu“, rekli su nam u MUP-u.
