Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Zdenko Križić predvodio je u subotu, 7. prosinca, svečano misno slavlje pod kojim je posvećena nova crkva Presvetoga Srca Isusova u Koprivnom. U koncelebraciji je bilo dvanaest svećenika predvođenih mjesnim župnikom don Borisom Vidovićem te odgojiteljima Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu. Misno slavlje ministriranjem su animirali bogoslovi CBS-a, a prisustvovali su i predstavnici civilnih vlasti: župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban i načelnik općine Dugopolje Perica Bosančić.
U homiliji nadbiskup je, pojašnjavajući prvo čitanje o tome kako je židovski kralj Salomon sagradio prvi Hram, pokazao kako ni danas u ljudi vjere nisu minule sumnje u to hoće li veliki Bog doista boraviti u kući koju mu je čovjek sagradio, odnosno voli li Bog narod do te mjere. Kako bi otklonio takve sumnje nadbiskup Križić poručio je: „Bog želi da čovjek bude hram, da njegovo srce bude tabernakul“. Salomonu nije bilo jasno da Bog neće biti samo u hramu, nego gdje god se nalazili ljudi vjere, a Bog ne želi biti s nama samo u crkvi, već u svakoj našoj obitelji, u svakom domu. „Kuća u kojoj ima mjesta za Boga, nikada neće imati nestašicu radosti unatoč svim životnim poteškoćama“, dodao je. Mons. Križić spomenuo je često prisutni problem raskoraka u čovjekovu ponašanju u crkvi i izvan nje te dodao da se mnoge od nas u društvu, na poslu pa i u vlastitoj kući često ne može prepoznati kao vjernike. Ukoliko tako živimo, zasigurno Boga nećemo susresti u crkvi jer se on prvo treba roditi u našoj nutrini – mjestu prvoga susreta Boga i čovjeka. Kao primjer osobe koja Boga nije susrela u svojoj nutrini nadbiskup je istaknuo poznatoga ruskoga astronauta Jurija Gagarina koji je, po povratku iz svemira, ironično izjavio kako gore nigdje nije susreo Boga na što mu je netko odgovorio da to uopće nije čudno budući da ga on nije susreo ni na Zemlji na kojoj se Bog po utjelovljenju svoga Sina nastanio. Bog je uzeo lice čovjeka, uzeo je onoliko lica koliko ima ljudi, a to da Marija Magdalena nakon uskrsnuća nije prepoznala lice Učitelja koje je tako dobro poznavala, pokazuje da lice Gospodnje trebamo tražiti u svakome čovjeku koji pati. Nadbiskup je propovijed zaključio izražavanjem radosti zbog posvete ove crkve koja je svjedočanstvo ljubavi i vjere naroda ovoga kraja te zamolio Gospodina da bdije nad njom, a ponajviše nad narodom koji će mu iz nje upravljati molitve.
Po završetku homilije otpjevane su Litanije svetih nakon kojih je uslijedila posvetna molitva kojom se ističe odluka da se crkva zauvijek predaje Gospodinu uz molitvu za njegov blagoslov. Potom je nadbiskup izlio svetu krizmu na sredinu oltara i na njegova četiri ugla te je pomazao oltar, a nakon toga uslijedilo je pomazivanje stijena crkve te kađenje oltara, stijena crkve i naroda. Bogoslovi su zatim prinijeli oltarnik, misal, svijeće i križ. Župnik je upalio svijeće kod urešenoga oltara, a onda je uslijedilo euharistijsko bogoslužje, nakon čega je blagoslovljeno i pokađeno svetohranište.
Prije kraja svečanoga slavlja, u ime župne zajednice nadbiskupu je zahvalila gospođa Anđelka Tokić izrazivši radost zbog konačnoga dovršetka i posvete nove crkve, iznimno potrebne Koprivnom koje se, uslijed doseljavanja brojnih mladih obitelji, sve više širi. Također se sa zahvalnošću prisjetila svećenika koji su djelovali u župi, a posebno pok. don Ivana Bašića te sadašnjega župnika don Borisa koji je uložio veliki trud u dovršetak crkve. Zahvalila se i svim biskupima koji su pastirski brinuli za ovu župu istakavši pok. mons. Petra Šolića. U konačnici je izrazila nadu kako će ovaj dan biti poticaj za zajedništvo i duhovni rast njihovoga mjesta, a zatim je nadbiskupu Križiću prigodni poklon udijelila gospođa Ankica Šamadan.
Prije Božjega blagoslova vjernicima se obratio i župnik don Boris Vidović koji je svima zaželio dobrodošlicu u ovu novu crkvu Presvetoga Srca Isusova te, u svjetlu nove enciklike pape Franje o Srcu Isusovu – božanskoj i ljudskoj ljubavi, poručio da se u svijetu gladnom ljubavi i suosjećajnosti u ovoj crkvi time hrane i onda to šire dalje. Potom je zahvalio nadbiskupu i braći svećenicima na sudjelovanju u slavlju te predstavnicima civilnih vlasti i Splitsko-makarskoj nadbiskupiji na njihovoj pomoći u izgradnji crkve. Posebno je zahvalio načelniku općine Dugopolje Perici Bosančiću koji ga je, prisjeća se župnik, često smirivao riječima: „Smiri se, ne paničari. Ne gradimo mi crkvu, nego Bog!“ Svoju je zahvalnost izrazio i svim svećenicima koji su prije njega, još od 2009. godine kada je blagoslovljen kamen temeljac, nastojali oko izgradnje crkve. U konačnici je poručio kako su mu posebno na srcu svi radnici koji su vrijedno radili na ovom ovom Božjem domu te zaželio da isti svima bude na posvetu te otvaranju naših srca Božjem srcu.
Moja reakcija na članak je…
