Ukrajina se sprema za tešku zimu. Rusija im je onesposobila više od polovice proizvodnje električne energije, zbog čega će kućanstva u nadolazećim mjesecima moći imati struju svega šest-sedam sati dnevno. Glavni saveznici, poput Njemačke, najavljuju obustavu dosadašnjeg toka pomoći, a isto bi mogla napraviti i Bijela kuća, ukoliko u nju zasjedne Donald Trump. Uz to, Fitch je Kijevu snizio kreditni rejting s CC na C, što znači da je bankrot već nastupio ili je neizbježan. A Rusi i dalje nezaustavljivo nadiru…
Suočen s navedenim, činilo se da Volodimir Zelenski pomalo počinje mijenjati dosadašnju nepokolebljivu retoriku o odbijanju ikakve diplomacije. “Ako drugi mirovni summit bude imao plan za okončanje rata i budemo (na njemu) imali više zemalja, mi ćemo ga organizirati i ruski predstavnici moraju biti prisutni”, procijedio je kroz zube početkom srpnja.
Zatim se dogodila invazija Kurska. Probijajući se kilometrima slabo branjenih i rijetko naseljenih ruskih graničnih područja, ukrajinske su snage penetrirale desetak kilometara u ruski teritorij. Preuzeli su kontrolu nad 28 naselja – barem prema Moskvi (mnogo više po Kijevu) – i prisilili više od 121.000 stanovnika na evakuaciju. Navodno je među glavnim motivima za operaciju bilo otimanje zemlje s kojom bi se Ukrajinci mogli cjenkati u eventualnim mirovnim pregovorima i nadati se da će Moskva povući snage s prve crte. Ipak, ni jedno ni drugo do sada nije uspjelo.
Nema više pregovora
Upravo suprotno: ruske postrojbe osvajaju teren na istoku najbržom dinamikom od početka “specijalne vojne operacije”, a napad na Kursk je odagnao Putinu sve ideje o mirovnim pregovorima, koje je zagovarao… Pa, godinama. “O kakvim pregovorima možemo razgovarati s ljudima koji neselektivno napadaju civilno stanovništvo, civilnu infrastrukturu ili pokušavaju stvoriti prijetnje nuklearnim postrojenjima? O čemu uopće možemo razgovarati s njima?” zapitao se Putin.
U stvari, upad u Kursk je razorio upravo djelomične pregovore o prekidu vatre koji su se tajno vodili u Kataru, a koji bi okončali napade na infrastrukturu obiju zemalja. U novom scenariju, kojeg je svojom “ofenzivom” predstavio režim iz Kijeva, je Moskva obećala uzvratiti “značajnim odgovorom”. Ovo obećanje će Kremlj bez sumnje i provesti, budući da je svaki prethodni, toliko slavljeni ukrajinski napad na ruski teritorij bio popraćen žestokim protunapadom, uključujući početak i kasniju eskalaciju napada na ukrajinsku infrastrukturu.
Međutim, pravo pitanje – kao i uvijek u ovom sukobu – jest: Tko je odobrio ove nove stranice tekućeg scenarija? “Ukrajinski čelnik predložio je okupaciju ruskih sela kako bi stekao utjecaj na Moskvu, bombardiranje naftovoda koji prenosi rusku naftu u Mađarsku, članicu NATO-a i privatno lobirao za projektilima dugog dometa koji bi pogodili ciljeve unutar Rusije”, prenio je Washington Times procurjele dokumente Pentagona u svibnju prošle godine. Također, “Zelenski je predložio Ukrajini da ‘provede udare u Rusiji’, pritom premještajući ukrajinske kopnene trupe na neprijateljski teritorij da ‘zauzmu neodređene ruske pogranične gradove’. Cilj bi bio “dati Kijevu prednost u pregovorima s Moskvom”.
Oružje Zapada napada Rusiju
Ukratko, Bijela kuća je bila dobro upoznata s ovim planovima. A nakon nešto više od godinu dana je odlučila vojno, logistički i ljudstvom pomoći Kijevu. “Uzorci malog oružja koje su proizvele Sjedinjene Države i Švedska zaplijenjeni su na mjestu likvidacije ukrajinske diverzantske skupine u blizini sela Kremjanoe u regiji Kursk”, citirala je RIA izjavu ruskog sigurnosnog dužnosnika. Također, akciji su se priključile i američke privatne vojne firme poput Forward Observation Groupa, koja je objavila na Instagramu fotografiju svojih pripadnika koji su sudjelovali u napadu na Rusiju.
🇺🇸🇷🇺‼️🚨 AMERICAN SOLDIERS IN KURSK REGION. pic.twitter.com/eNGszLQMHO
— Lord Bebo (@MyLordBebo) August 22, 2024
Što se tiče teškog naoružanja, nekoliko britanskih vojnih izvora je izričito izvijestilo da je invazija na Kursk prvi put u povijesti da su londonski tenkovi “korišteni u borbi na ruskom teritoriju”. Štoviše, The Times je čak otkrio da je su takve vijesti bile namjerna strategija propagande i lobiranja, koju je predvodio britanski premijer Keir Starmer.
Naime, prije nego što su se britanski Challengeri 2 probili u Kursk, Starmer i ministar obrane John Healey navodno su “bili u razgovorima o tome koliko daleko treba ići da se potvrdi rastuća britanska upletenost u prodor prema Kursku.” Naposljetku su odlučili “biti otvoreniji u pogledu uloge Britanije u nastojanju da uvjere ključne saveznike da učine više kako bi pomogli – i uvjerili javnost da britansku sigurnost i gospodarski prosperitet utječu događaji na poljima Ukrajine.” “Viši izvor iz Whitehalla” dodao je: “Neće se bježati od ideje da se britansko oružje koristi u Rusiji kao dio obrane Ukrajine. Ne želimo nikakvu neizvjesnost ili nervozu zbog britanske potpore u ovom kritičnom trenutku, a polovičan ili nesiguran odgovor mogao bi to ukazivati.”
Veliki planovi Velike Britanije
Drugim riječima, London je preuzeo vodstvo u označavanju sebe kao formalno zaraćene strane u proxy ratu, u nadi da će druge zapadne zemlje – posebice SAD – slijediti njegov primjer. Štoviše, The Times snažno nagovještava da je Kursk u svakom slučaju britanska invazija, bilježeći: “Britanska oprema, uključujući bespilotne letjelice, koja nije viđena u svijetu, odigrala je središnju ulogu u novoj ukrajinskoj ofenzivi, a britansko osoblje pomno je savjetovalo ukrajinsku vojsku… u razmjerima s kojima nijedna druga zemlja nije usporediva.”
Healey i ministar vanjskih poslova David Lammy su čak “uspostavili zajedničku jedinicu za Ukrajinu”, podijeljenu između svojih resora. Dvojac je ujedno “održao zajednički brifing s dužnosnicima za međustranačku skupinu od 60 zastupnika o Ukrajini”, dok je “Starmer također zatražio od Vijeća za nacionalnu sigurnost da izradi planove za pružanje Ukrajini šireg spektra podrške.” Osim vojne pomoći, istražuje se i “industrijska, gospodarska i diplomatska potpora”.
Times dodaje da će u nadolazećim tjednima “Healey prisustvovati novom sastanku Ukrajinske obrambene koordinacijske skupine”; međunarodnog saveza 57 zemalja koji nadzire zapadnjačko oružje koje preplavljuje Ukrajinu. Tamo će “Britanija vršiti pritisak na europske saveznike da pošalju više opreme i daju Kijevu više prostora da je koristi u Rusiji”. Britansko ministarstvo obrane također je navodno “razgovaralo prošli tjedan s Lloydom Austinom, američkim ministrom obrane, i udvaralo se Borisu Pistoriusu, njegovom njemačkom pandanu”.
🇺🇦🇷🇺 Ukraine takes big losses, the US wants them to hold Kursk. pic.twitter.com/uKEK4oip3K
— Lord Bebo (@MyLordBebo) August 18, 2024
Nacisti marširaju
U Kursk su, osim Anglosaksonaca, prodrli i mnogi drugi zapadnjaci. Tako smo, recimo, na društvenim mrežama mogli – opet! – vidjeti beživotna tijela njemačkih vojnika na ruskom tlu, kao i talijanske novinare koji intervjuiraju – fašista. Naime, nakon što su novinarka RAI-a Stefania Battistini i njen snimatelj ugodno porazgovarali s ukrajinskim nacionalistom koji je nosio šiltericu sa zabranjenim znakovljem, talijanski kanal je svojim zaposlenicima, po hitnom postupku, naredio da se vrate u domovinu.
Francuski news kanal LCI je također, u jednoj svojoj reportaži uživo, prikazao jednog od ukrajinskih napadača na Kursk kako ponosno nosi nacističku SS kacigu. Prisutnima u studiju je očito bilo neugodno zbog toga pa je jedan stručnjak predložio da bi sljedeći put proces provjere trebao “odbaciti” takve slike, a drugi komentirao: “To je upravo način na koji se uništava komunikacijska strategija.” Dakle, nije ih uznemirila činjenica da su ti ukrajinski okupatori očito stvarni nacisti, već ih je naljutilo što je javnost to imala prilike vidjeti.
🇺🇦🇷🇺🇩🇪 Kursk region … 80 years apart https://t.co/0p5nTqgFcZ pic.twitter.com/VJVR68EEGN
— Lord Bebo (@MyLordBebo) August 12, 2024
Zaista, Kursk trenutno vrvi od nacista – baš kao da su tu na ekskurziji! Može ih se vidjeti kako nose prstenje sa svastikom, podižu desnice pozirajući s nacističkim znakovljem ili, jednostavno, ponosno poziraju s oznakama 14. Waffen SS divizije na prsima. Neki čak znaju par riječi njemačkog. Tako su, susrevši na cesti starijeg čovjeka, ga dečki s nacističkim kacigama počeli zadirkivati: “Ruski Ivane! Kako život? … Du bist Russisches Schwein! Ja, ja… Pij vodku! Schnapps… Schnapps gut…”
🇺🇦🇷🇺‼️🚨 Ukrainians imitate Germans and wear their helmets from 1944.
They talk in fake German to a local in Kursk region. pic.twitter.com/bPdv9lxhNv
— Lord Bebo (@MyLordBebo) August 15, 2024
Ubijanje civila, rušenje, krađa…
Iako je “Ivan” nestao na par dana, kasnije je pronađen. On je pak, za razliku od desetaka drugih, imao sreće. Naime, snimke otkrivaju trupla civila, rasuta po ulicama Kurska, dok se na jednom videu može vidjeti i ozlijeđeni ruski vojnik, koji pokuđeno diže ruke u znak predaje. Ukrajinci mu se nisu smilovali, već su poslali na njega dron koji mu je eksplodirao pod nogama. Također, Ukrajinci su iz kuća izvlačili lokalno stanovništvo i agresivno trpali ljude u kamione.
🇺🇦🇷🇺 Abuse of POWs and some villagers in Kursk by the Ukranian army.
They’re getting hit and kicked in the truck. pic.twitter.com/rkcv2tN4q6
— Lord Bebo (@MyLordBebo) August 17, 2024
No, okupatori se nisu zaustavili samo na maltretiranju živih, već su srušili i Lenjinov kip u ruskoj Sudži. Što je, u stvari, malo čudno s obzirom na to da – s iznimkom kratkotrajne kozačke Zaporoške Republike iz sredine 17. stoljeća i još kratkotrajnije Ukrajinske Narodne Republike – je Ukrajina stoljećima bila plijen moćnijih sila sve do Lenjina koji je 1922. formirao Ukrajinsku Sovjetsku Socijalističku Republiku (iz koje će 1991. nastati samostalna i nezavisna Ukrajina). Dodatno, osvajači su opljačkali crkve, čije svete ikone sada prodaju na internetu po cijeni od 90 do 200 dolara po komadu. A snimali su se i kako pustoše lokalne trgovine.
🇷🇺🇺🇦 KURSK FAFO pic.twitter.com/9PdvMtAJHt
— Lord Bebo (@MyLordBebo) August 17, 2024
U svakom slučaju, američki dužnosnici su se od početka čvrsto distancirali od upada u Kursk, niječući bilo kakvu upletenost u njegovo planiranje ili izvršenje, ili čak da ih je Kijev unaprijed upozorio. Štoviše, Bidenova administracija navodno nije samo iznimno nezadovoljna “što je držana u neznanju”, nego je i “skeptična prema vojnoj logici” koja stoji iza “protuinvazije”; pogotovo jer je značajna prisutnost zapadnog oružja i vozila na ruskom tlu dovela Washington “u krajnje neugodan položaj”. U drugu ruku, kako je jednom izvijestio BBC, britanski dužnosnici su zabrinuti zbog “urođenog opreza” Bijele kuće te su “učvrstili odlučnost SAD-a na svim razinama” putem “pritiska”.
Scott Ritter: NATO invaded Russia
This is going to bring about a terrible russian response It’s the end of Zelensky’s regime. It will not be allowed to exist. It’s the end of Ukraine. pic.twitter.com/6Q6kUvmwz8
— Ignorance, the root and stem of all evil (@ivan_8848) August 18, 2024
Zaboravljen strah od nuklearnog rata
Doduše, možda ne bi bilo zgorega da američki i europski čelnici razmisle o tome kako bi njihova vlastita društva reagirala na čak daleko manje ozbiljne provokacije suparnika. Zamislite samo da su Rusija ili Kina naoružale, opskrbile i financirale stranu silu koja se probila kroz američku granicu, zauzela Teksas i prisilila na evakuaciju stotine tisuća ljudi.
Premda će mnogi istaknuti da je protunapad uslijed sukoba “poštena igra”, ali se ne može zanemariti da, u ovom slučaju, Sjedinjene Države i NATO ne samo da stvaraju hipermilitariziranog, nepovratno neprijateljskog i potencijalno osvetoljubivog protivnika u Rusiji, već su napadom na Kursk poduzeli izniman eskalacijski korak, kakav bi se tijekom Hladnog rata smatrao nezamislivo nepromišljenim.
U tih nekoliko desetljeća je doktrina da se moraju izbjegavati izravna neprijateljstva između SAD-a i SSSR-a bila toliko eksplicitna da je Dwight Eisenhower čak odbio poslati vojnu pomoć Mađarskoj dok su Sovjeti gušili njen reformistički ustanak, iz straha da ne uvuče Sjedinjene Države u sukob rat koji bi mogao postati nuklearni. Sada, očito, taj strah više ne postoji. Blago nama.
Ruske snage uništile američki Abrams u Kursku
