U srcu Europe budi se nekad zloglasna tajna služba: Njezini agenti imat će čak i dozvolu za ubojstvo

Kao što europske zemlje moraju radikalno ojačati svoje vojske kako bi stekle veću autonomiju, tako i njemački obavještajni aparat mora postati mnogo sposobniji, tvrde dužnosnici u Berlinu. Njemačka nastoji ojačati svoju vanjsku obavještajnu agenciju novim ovlastima u pripremi za potencijalno zahlađenje odnosa, odnosno sve izgledniji izostanak podrške Sjedinjenih Američkih Država. Plan dolazi u trenutku kada njemački i drugi europski čelnici postaju sve zabrinutiji da bi američki predsjednik Donald Trump mogao zaustaviti dijeljenje američkih obavještajnih podataka na koje se Europa uvelike oslanja, ili iskoristiti tu ovisnost za jačanje utjecaja u Europi.

“Želimo nastaviti blisku suradnju s Amerikancima. Ali ako američki predsjednik, tko god to bio, u budućnosti odluči ići sam, bez Europljana, onda moramo biti sposobni stajati na vlastitim nogama”, rekao je za ugledni list Politico Marc Henrichmann, predsjednik posebnog odbora u njemačkom Bundestagu koji nadzire obavještajne službe. Njemački čelnici vjeruju da je ta potreba posebno hitna u njihovoj zemlji, gdje je obavještajna služba, ili BND, mnogo više pravno ograničena od obavještajnih agencija drugdje.

Ta ograničenja uvedena su kao zaštita nakon Drugog svjetskog rata, kako se ne bi ponovilo zlostavljanje koje je provodio nacistički špijunski aparat. No imala su nuspojavu, Njemačka je postala ovisna o SAD-u u prikupljanju obavještajnih podataka, naročito o potencijalnim sigurnosnim prijetnjama za državu koje nastaju izvan Njemačke, poput radikalnih i terorističkih ćelija. U kontekstu nove realpolitike i nikad lošijih odnosa Europe i Trumpove Amerike, to se sada smatra potencijalnom opasnošću. “U obavještajnom poslu uvijek se postavlja pitanje: Što vi nudite meni, što ja nudim vama? I naravno, ako je Njemačka samo primatelj, rizik je prevelik”, rekao je Henrichmann.

Dugo zanemarivanje

Njemački kancelar Friedrich Merz sada želi ojačati stabilnost i smanjiti kontrolu nad vanjskom obavještajnom službom svoje zemlje, dajući joj mnogo šire ovlasti za izvođenje sabotaža, provođenje protuofenzivnih kibernetičkih operacija i agresivnije provođenje špijunaže. Thorsten Frei, dužnosnik koji nadzire reformu obavještajnih službi, ovog je tjedna usporedio planove sa “Zeitenwendeom”, odnosno “povijesnom prekretnicom”, koju je objavio bivši njemački kancelar Olaf Scholz nakon početka potpune ruske invazije na Ukrajinu. U to je vrijeme Berlin najavio velika ulaganja u jačanje svojih dugo zanemarivanih oružanih snaga. Slična promjena, rekao je Frei, “sada se mora primijeniti i na naše obavještajne službe”.

Njemački BND osnovan je 1956. s pravnim ograničenjima kako bi se spriječila zlostavljanja koja su počinili nacistički Gestapo i SS, iako su u to vrijeme mnogi njegovi agenti bili bivši nacisti. Kako bi se BND strogo odvojio od policije i kako bi se spriječilo miješanje u unutarnje poslove, agencija je stavljena pod nadzor kancelarskog ureda i podvrgnuta strogom mehanizmu parlamentarne kontrole. Njezine su ovlasti bile ograničene na prikupljanje i analizu obavještajnih podataka. Agenti nisu imali zakonsku sposobnost intervenirati kako bi spriječili uočene prijetnje. Takva ograničenja traju do danas, piše Politico. Njemački špijuni, na primjer, mogli bi nadzorom saznati za planove nadolazećeg kibernetičkog napada, ali su praktički nemoćni da ga sami zaustave.

Mogu prisluškivati ​​razgovor uz strogi pravni nadzor, ali ne mogu izvesti sabotaže kako bi potkopali otkrivenu prijetnju. Strogi njemački zakoni o zaštiti podataka, koji su uvelike reakcija na nasljeđe istočnonjemačke tajne policije ili Stasija, dodatno ograničavaju BND. Agencija, na primjer, mora redigirati osobne podatke u dokumentima prije nego što ih proslijedi drugim obavještajnim službama. Takva ograničenja više nisu opravdana, posebno s obzirom na rastuću prijetnju ruske sabotaže, kažu njemački dužnosnici. “Ako dođe do napada na Njemačku, onda po mom mišljenju nije dovoljno da samo promatramo, moramo se moći i braniti. Sve ostale zemlje u svijetu koje imaju odgovarajuće službe odgovarajuće veličine čine to”, rekao je Frei. Kao posljedica slabosti njemačkih obavještajnih službi, zemlja se uvelike oslanjala na američke tajne aktivnosti kako bi zaustavila planirane napade. SAD je, na primjer, izdao upozorenja o ruskoj uroti za atentat na izvršnog direktora Rheinmetalla i uroti čečenskog državljanina za napad na izraelsko veleposlanstvo u Berlinu.

Video: Njemačka obavještajna služba bila je ograničena zbog zločina koje je počinio Gestapo

Trumpova volja

Samo oko dva posto upozorenja o terorističkoj prijetnji dolazi od samog BND-a, prema izvješću njemačkog Bilda koji se poziva na povjerljivi dokument agencije. Zbog velike ovisnosti o SAD-u, neki njemački čelnici upozoravaju da se savez s Washingtonom mora očuvati u najvećoj mogućoj mjeri, čak i dok Berlin postupno nastoji smanjiti svoju ovisnost o njemu. Njemačke vlasti vrlo su otvorene kada govore o svojoj ovisnosti o Trumpovoj volji da podijeli obavještajne podatke s njima.

“Bez dijeljenja obavještajnih podataka sa SAD-om nezaštićeni smo. To je čista stvarnost od koje trenutačno ne možemo pobjeći”, rekao je ministar vanjskih poslova Johann Wadephul u nedavnom radijskom intervjuu. Njemački dužnosnici bili su ozbiljno zabrinuti kada je Washington privremeno zaustavio razmjenu obavještajnih podataka s Ukrajinom u ožujku prošle godine kako bi izvršio pritisak na Kijev tijekom mirovnih pregovora s Rusijom. Bio je to potez koji je zaslijepio ukrajinsku vojsku usred krvavog rata. Tada se pokazalo da je Trumpova administracija spremna iskoristiti američku dominaciju u prikupljanju obavještajnih podataka kako bi izvršila utjecaj na saveznike. Nekoliko mjeseci poslije, Merz se zavjetovao da će značajno povećati sposobnosti BND-a.

“Stare sigurnosti su devalvirane, provjerena pravila više ne vrijede. S obzirom na odgovornost koju nosimo u Europi, a naročito s obzirom na našu veličinu i ekonomsku snagu, naša je težnja da BND djeluje na najvišoj razini u smislu obavještajnih podataka”, rekao je Merz u govoru dužnosnicima agencije koji je dospio u medije. Njegova vlada povećala je proračun BND-a za oko 26 posto, na 1,51 milijardu eura ove godine. Ministar financija također poduzima korake za ublažavanje propisa o zaštiti podataka kojima podliježe BND, dopuštajući korištenje umjetne inteligencije i prepoznavanja lica. Ministarstvo financija nada se da će do jeseni u parlamentu glasati o cijelom paketu predloženih reformi. Ipak, znatna ograničenja za BND vjerojatno će ostati na snazi.

Čeka se većina

Proširene ovlasti agencije ovisit će o tome hoće li Vijeće za nacionalnu sigurnost proglasiti “posebnu obavještajnu situaciju”, što također moraju odobriti dvije trećine zastupnika u parlamentarnom odboru koji nadzire BND, prema njemačkim medijima koji se pozivaju na nacrt prijedloga kancelara. Unatoč tomu, mnogi zastupnici koji pripadaju njemačkoj koalicijskoj vladi i dalje vjeruju da će predložene promjene zemlju dovesti u puno bolji položaj za obranu.

“Oni koji rade protiv nas, prije svega ruski državni akteri i ruske tvornice kibernetičkog oružja, rade na isti način kao što su tada činile nacističke obavještajne službe. U igri bez pravila ne možemo stajati po strani i nametati si umjetna ograničenja”, rekao je Henrichmann, konzervativni zastupnik koji vodi parlamentarni odbor. Da bi se razumjela težina najavljenih reformi, potrebno je precizno sagledati pravni položaj Bundesnachrichtendienst (BND) u njemačkom ustavnom poretku. Temeljni pravni okvir čini Zakon o BND-u, koji je posljednji put temeljito izmijenjen 2016., a potom dodatno korigiran nakon presude njemačkog Saveznog ustavnog suda 2020. U toj presudi sud je prvi put jasno utvrdio da temeljna prava iz njemačkog Ustava u određenoj mjeri štite i strance izvan teritorija Njemačke kada ih nadzire BND. Time je sud postavio standard koji je stroži od većine europskih pravnih sustava.

Presuda iz svibnja 2020. utvrdila je da je dotadašnji sustav takozvanog strateškog nadzora telekomunikacija bio preširok i nedovoljno kontroliran. Sud je zahtijevao preciznije definiranje ciljeva nadzora, strože mehanizme filtriranja podataka i jaču neovisnu kontrolu. Kao posljedica, 2021. uspostavljeno je dodatno nadzorno tijelo Nezavisno kontrolno vijeće (Unabhängiger Kontrollrat) koje nadzire zakonitost operacija BND-a. To znači da svako proširenje operativnih ovlasti danas mora proći kroz gustu mrežu pravnih filtara.

Sve je dopušteno

Usporedbe radi, britanski je sustav drugačije koncipiran. Vjerojatno jedna od najpoznatijih obavještajnih službi na svijetu, britanski MI6, službeno poznat kao Secret Intelligence Service, djeluje na temelju akta o tajnim službama iz 1994. koji izrijekom dopušta provođenje operacija u inozemstvu, uključujući aktivnosti koje bi inače bile kazneno djelo prema britanskom pravu, uz političko odobrenje ministra. Drugim riječima, politička je odgovornost naglašena, ali operativna fleksibilnost znatno je veća. Slično vrijedi i za Francusku. Njihova tajna služba DGSE (Direction générale de la sécurité extérieure) ima široke ovlasti za ofenzivne operacije, uključujući kibernetičke akcije i prikrivene aktivnosti u inozemstvu, uz nadzor parlamentarnog odbora i posebnog tijela za kontrolu obavještajnih tehnika (CNCTR).

Francuski zakon o obavještajnim službama iz 2015. proširio je mogućnosti masovnog prikupljanja podataka, što je izazvalo polemike, ali nije dovedeno u pitanje na razini kakvu je doživio njemački model. Njemačka je, dakle, jedinstvena po razini ustavne i sudske kontrole nad vanjskom obavještajnom službom. Ta specifičnost proizlazi iz povijesnog iskustva s Gestapom i zloglasnim istočnonjemačkim Stasijem, ali i iz snažne kulture zaštite privatnosti koja je u Njemačkoj gotovo identitetsko pitanje. Njemački Savezni ustavni sud razvio je doktrinu “informacijskog samoopredjeljenja” još 1983., u presudi vezanoj uz popis stanovništva. Ta doktrina i danas oblikuje granice obavještajnog rada. Kada njemački dužnosnici govore o “Zeitenwendeu” u obavještajnom sektoru, oni zapravo najavljuju potencijalni pomak u balansu između sigurnosti i temeljnih prava. To nije samo tehničko pitanje već ustavno-političko.

Za razliku od Francuske ili Ujedinjenog Kraljevstva, gdje parlamentarna većina može relativno brzo redefinirati ovlasti službi, u Njemačkoj je svaka promjena podložna potencijalnoj ustavnoj kontroli, a politička kultura duboko je skeptična prema proširenju tajnih ovlasti. Upravo zato najava da bi BND mogao dobiti mogućnost aktivne sabotaže ili ofenzivnih kibernetičkih operacija predstavlja kvalitativni iskorak. Dosad je BND formalno bio ograničen na prikupljanje i analizu podataka u inozemstvu.

Vanjske operacije

Aktivne protumjere, osobito ako uključuju prekogranične digitalne operacije, zahtijevale bi redefiniciju njegove misije. Drugim riječima, Njemačka ne govori samo o povećanju budžeta ili tehnološkoj modernizaciji, nego o promjeni filozofije. A to je u zemlji s takvom povijesnom traumom uvijek politički eksplozivna tema. Argument koji njemački dužnosnici najčešće navode u prilog reformama jest rastuća prijetnja ruskih operacija sabotaže i kibernetičkog rata. Njemačke vlasti posljednjih su godina javno upozoravale na aktivnosti skupina povezanih s ruskom vojnom obavještajnom službom GRU, osobito skupine poznate kao APT28 (Fancy Bear). Njemačko Savezno tužiteljstvo 2024. izdalo je nalog za uhićenje ruskog državljanina zbog sumnje u kibernetičke napade na Bundestag još 2015., ali i kasnije operacije.

Sam Bundestag bio je meta velikog kibernetičkog napada 2015., u kojem su kompromitirani računalni sustavi parlamenta. Njemačke vlasti su 2020. službeno pripisale napad ruskoj vojnoj obavještajnoj službi. To je bio presedan jer rijetko koja država tako izravno javno imenuje počinitelja. Njemačko Savezno ministarstvo unutarnjih poslova i druge institucije redovito u godišnjim izvješćima navode Rusiju kao glavnog aktera hibridnih prijetnji, uključujući dezinformacije, sabotaže infrastrukture i regrutiranje agenata utjecaja. U takvom okruženju, tvrdnja da Njemačka mora imati sposobnost aktivne obrane, uključujući digitalne protunapade, dobiva političku težinu. No tu se otvara ključno pitanje tko bi bio nadležan za takve operacije. U Njemačkoj je tradicionalno jasno razdvojeno djelovanje vojske, policije i obavještajnih službi. Bundeswehr ima vlastitu kibernetičku komponentu (Cyber und Informationsraum), dok BND djeluje u inozemstvu. Ako bi BND dobio ofenzivne ovlasti u kibernetičkom prostoru, granice između obavještajnog rada i aktivnog djelovanja postale bi tanje.

U Francuskoj, primjerice, vojna i obavještajna kibernetička komponenta djeluju koordinirano, a politička odluka o ofenzivnoj operaciji donosi se na razini izvršne vlasti. U Ujedinjenom Kraljevstvu Nacionalni centar za kibernetičku sigurnost (NCSC) djeluje u okviru GCHQ-a, a ofenzivne operacije provode se uz političko odobrenje. Njemački model dosad nije predviđao takvu razinu integracije. Upravo zato najava korištenja umjetne inteligencije i prepoznavanja lica izaziva dodatne polemike. Njemačka je već imala žestoke rasprave o primjeni biometrijskog nadzora u javnom prostoru. Ako se takve tehnologije sada institucionaliziraju unutar BND-a, to će neminovno otvoriti novu rundu ustavnih sporova. Treba pritom naglasiti da Njemačka nije jedina zemlja koja preispituje svoje obavještajne kapacitete nakon ruske invazije na Ukrajinu.

Široke ovlasti

No razlika je u početnoj točki. Dok su Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo već imali relativno široke operativne ovlasti, Njemačka kreće s restriktivnije pozicije. Zbog toga su promjene dramatičnije. U europskom kontekstu, Francuska već desetljećima zagovara “stratešku autonomiju” Europe. Predsjednik Emmanuel Macron više je puta isticao potrebu da Europa razvije vlastite obrambene i obavještajne kapacitete. Njemačka je tradicionalno bila opreznija, oslanjajući se na NATO i američki kišobran. Sada se čini da Berlin prihvaća dio francuske argumentacije, ali na njemački način, uz snažan pravni okvir.

Pritom treba izbjeći pojednostavljivanje. Njemačka ne govori o prekidu suradnje sa SAD-om, nego o jačanju pregovaračke pozicije. U obavještajnom svijetu vrijedi načelo reciprociteta te razmjena podataka ovisi o tome koliko svaka strana doprinosi. Ako Njemačka ostane gotovo isključivo primatelj informacija, njezin utjecaj u transatlantskom partnerstvu bit će ograničen. Povećanje proračuna BND-a na 1,51 milijardu eura, što je rast od oko 26 posto, treba promatrati u tom svjetlu. I dalje je to manje od budžeta francuskog DGSE-a ili britanskog MI6 kada se uračunaju povezane agencije, ali signal je jasan. Njemačka želi biti ozbiljan igrač u obavještajnom prikupljanju analitičkih i operativnih saznanja, a ne samo krajnji korisnik. Težina ovih najava stoga nadilazi tehničke izmjene zakona. Riječ je o redefiniciji njemačke uloge u europskoj sigurnosnoj arhitekturi.

Ako reforme prođu u parlamentu i prežive potencijalnu ustavnu kontrolu, Njemačka će prvi put nakon Drugoga svjetskog rata imati vanjsku obavještajnu službu s ovlastima koje su usporedive s drugim velikim europskim silama. Ako se reformski paket doista usvoji u obliku koji se najavljuje, Njemačka neće samo proširiti operativne alate svoje vanjske službe nego će ući u novo, pravno osjetljivo područje u kojem će svaka granica biti predmet političkog i sudskog testiranja. U toj fazi ključnu ulogu imat će mehanizmi demokratskog nadzora, koji su u njemačkom sustavu mnogo razrađeniji nego u većini europskih zemalja.

Novo područje

Parlamentarni nadzor nad obavještajnim službama u Njemačkoj provodi posebno tijelo Bundestaga – Parlamentarni kontrolni odbor (PKGr). Za razliku od nekih drugih država, gdje su nadzorna tijela pretežno savjetodavna ili imaju ograničen pristup operativnim detaljima, njemački model predviđa široko pravo uvida u dokumente i saslušanja dužnosnika. Uz to, postoji i “G10 komisija” koja odobrava mjere zadiranja u tajnost komunikacija, nazvana prema 10. članku Ustava koji štiti privatnost dopisivanja i telekomunikacija. U praksi to znači da svaka ozbiljnija operativna inovacija, osobito ona koja uključuje kibernetičke protunapade ili prošireni digitalni nadzor, bez obzira na reforme, neće moći zaobići višeslojni sustav suglasnosti i kontrole.

Ako reforme predvide aktivnije djelovanje BND-a, gotovo je sigurno da će ih netko osporiti pred njemačkim Saveznim ustavnim sudom u Karlsruheu. Dosadašnja praksa tog suda pokazuje da sigurnosni argument sam po sebi nije dovoljan te da mjere moraju biti precizno definirane, razmjerne i podložne neovisnom nadzoru. U tom kontekstu treba promatrati i europski pravni okvir. Njemačka, kao članica Europske unije, vezana je Poveljom EU-a o temeljnim pravima i praksom Suda Europske unije. Taj je sud u više presuda, uključujući slučajeve Digital Rights Ireland i Tele2 Sverige, postavio stroge standarde za masovno zadržavanje podataka. Iako obavještajne službe formalno ostaju u nadležnosti država članica, prekogranični prijenos podataka i suradnja unutar EU-a podliježu europskim pravilima.

Drugim riječima, Berlin ne može jednostrano “odvrnuti pipu” bez rizika da dođe u sukob s europskim pravnim poretkom. Ako se planira liberalizacija korištenja umjetne inteligencije i biometrijskih sustava, to će se morati uklopiti u širi regulatorni okvir, uključujući europsku regulativu o umjetnoj inteligenciji koja klasificira određene oblike biometrijskog nadzora kao visokorizične ili zabranjene u javnom prostoru. Iako obavještajne operacije imaju specifičan status, politički pritisak javnosti i organizacija za zaštitu privatnosti bit će snažan.

Mračne stranice

S druge strane, postoji realna politička kalkulacija. Europska sigurnosna arhitektura prolazi kroz transformaciju. Ako Njemačka, kao najveća ekonomija Europske unije, ostane tehnološki i operativno ovisna o vanjskom partneru, njezin politički utjecaj bit će ograničen. U tom smislu, reforme BND-a dio su šireg procesa u kojem Berlin pokušava uskladiti gospodarsku težinu sa sigurnosnom odgovornošću.

Treba imati na umu i industrijsku komponentu. Njemačka je snažan tehnološki i industrijski centar, uključujući sektor kibernetičke sigurnosti. Povećanje proračuna i modernizacija obavještajnog aparata vjerojatno će potaknuti razvoj domaćih tehnoloških rješenja, od analitičkih sustava do naprednih obrambenih platformi. To nije samo sigurnosna nego i ekonomska odluka. Na kraju, pitanje nije hoće li Njemačka ojačati svoje obavještajne kapacitete, jer taj je proces već započeo, nego kako će definirati granice nove moći. Hoće li reforme ostati unutar strogo kontroliranog okvira ili će postupno dovesti do erozije dosadašnjih ograničenja, ovisit će o političkoj kulturi, sudskoj praksi i javnoj raspravi koja tek slijedi.

Jedno je, međutim, jasno: ako se najave ostvare, Njemačka će ući u fazu u kojoj više neće moći tvrditi da je samo promatrač u globalnoj igri obavještajnih službi. Postat će aktivniji akter s većom odgovornošću, većim rizikom i, neminovno, većim političkim posljedicama. U vremenu u kojem se sigurnost i sloboda sve češće postavljaju kao suprotstavljene vrijednosti, Berlin će morati pokazati da je moguće imati oboje bez povratka na mračne stranice vlastite povijesti.