Njeno bogatstvo procijenjeno je na pola milijarde dolara, a godišnji obrtaj njezinog carstva iznosio je 40 milijardi dolara. Dama se oblačila po ultima modi, pušila crack.. Priča se o 200 žrtava te narko-kraljice, a činjenica da je ubila trojicu svojih muževa donijela joj je i nadimak „Crna udovica“
Nakon što je ubrzo poslije preuzimanja vlasti u SAD-u 20. siječnja američki predsjednik Donald Trump uveo carine od 25 posto za Meksiko i Kanadu zbog, kako je rekao, njihovog nesudjelovanja u sprječavanju ulaska ilegalnih migranata na teritorij SAD-a, kao i nedostatka borbe protiv krijumčara droge (ovo posljednje se odnosilo samo na Meksiko) nakon par dana ih je zamrznuo tj. odgodio na mjesec dana. Time je dao posljednju priliku vladama dviju država da u spomenutom smislu postanu kooperativnije sa SAD-om. Taj rok bi trebao isteći, odnosno carine stupiti na snagu već u četvrtak, 4. ožujka.
Međutim, čini se da je Trumpov oštar potez imao snažan učinak (u konkretnom slučaju na južnog susjeda SAD-a), barem ako je suditi prema danas objavljenoj vijesti prema kojoj su meksičke vlasti izručile Sjedinjenim Državama 29 narkobosova osuđenih ili optuženih za vođenje narkokartela, ubojstva i druge zločine. O tome su izvijestili CNN i Reuters.
Meksiko je u četvrtak američkim vlastima izručio glavne osobe u kriminalnom podzemlju zemlje, dio iznenadne ekstradicije gotovo 30 zatvorenih osuđenika ili drugih optuženih za veze s nasilnim narko-kartelima.
Neki su ostarjeli vođe bandi koji su prije nekoliko desetljeća vladali međunarodnim švercerskim lancima usredotočenim na kokain i heroin. Drugi su puno mlađi čelnici koji su nedavno angažirani na premještanju velikih količina smrtonosnog fentanila u SAD – piše Reuters.
Meksičke vlasti potvrdile su da su dužnosnici SAD-u predali 29 osoba iz kartela. Reuters je izvijestio o neobičnoj primopredaji, najvećoj u Meksiku u posljednjih nekoliko godina, prije nego su to objavile američka i meksička vlada.
Nova američka državna tužiteljica Pamela Bondi i Trumpova bliska suradnica od koje on puno očekuje, u pisanoj je izjavi potvrdila da je SAD priveo 29 optuženika.
Najmanje dvojica optuženika – uključujući Rafaela Cara Quintera, koji je navodno jedan od odgovornih za ubojstvo američkog agenta za borbu protiv narkotika 1985. – bit će izvedeni u petak pred saveznim sudom u Brooklynu, rekla je osoba upoznata s tim pitanjem. On je jedan od osnivača kartela Guadalajara, koji je 1970-ih i 1980-ih bio umiješan u trgovinu drogom u SAD-u, a za kojim se tragalo od 1985. godine, kada je navodno ubio agenta DEA-e.
Predani su i noviji narkosi kao što je Antonio Oseguera Cervantes – brat najtraženijeg meksičkog narkobosa, Nemesia Oseguera Cervantesa, koji vodi moćni kartel nove generacije Jalisco. Američke vlasti ponudile su nagradu od 15 milijuna dolara za bilo kakvu informaciju koja bi dovela do uhićenja Nemesia, poznatog kao “El Mencho”.
Američke vlasti kažu da je CJNG jedna od dvije glavne meksičke narko-bande, uz ozloglašeni kartel Sinaloa, odgovorne za guranje fentanila na američke ulice u posljednjih nekoliko godina.
Visoka figura u krilu kartela Sinaloa koju vode sinovi Joaquina “El Chapa” Guzmana Loere, Jose Angel “El Guerito” Canobbio, također je među predanima.
‘Nikad nećemo zaboraviti’
Caro Quintero poslan je u New York, gdje je optužen za trgovinu drogom. Ovaj 72-godišnjak suosnivač je kartela Guadalajara, nekada jedne od najmoćnijih narko-grupa u Latinskoj Americi. Proveo je 28 godina u zatvoru zbog brutalnog ubojstva i mučenja bivšeg agenta DEA-e Enriquea “Kikija” Camarene, jednog od najozloglašenijih ubojstava u meksičkim krvavim narko-ratovima.
Optuženi krijumčari poslani su na osam odredišta diljem SAD-a, uključujući Phoenix, Chicago, Houston i Washington.
Izručenje Caro Quintero znači “poruka ide dalje – nikada nećemo zaboraviti ako ozlijedite ili ubijete nekog od naših agenata”, rekao je bivši američki dužnosnik koji je bio upoznat s operacijom.
Caro Quintero je ranije negirao umiješanost u Camarenino ubojstvo. Pustio ga je 2013. meksički sudac zbog tehničkih razloga i vratio se u trgovinu prije nego što su ga meksičke vlasti ponovno uhitile 2022.
Deset najmoćnijih narkobosova svijeta kroz povijest
Geopolitika news se potrudila pa vam uz navedenu vijest donosim i prikaz najmoćnijih i najbogatijih šefova narko podzemlja u povijesti. Informacije o njima su šokantne i nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim. Krenut ću obrnutim redoslijedom u odnosu na najveću moć i bogatstvo koje su narko kraljevi ikada stekli. Dakle od onih “najmanjih”:
Nakon smrti najpoznatijeg svjetskog teroriste Osame bin Ladena, meksički kralj droge Joaquin Guzman zv. „El Chapo“ bio je najmoćniji i najtraženiji svjetski kriminalac. Njegovo bogatstvo procijenjeno je na najmanje 1 milijardu dolara. Pritom treba napomenuti kako je vrlo teško odrediti točan prihod od operacija narkoticima. Vjeruje se da je Guzmán odgovoran za smrt više od 34.000 ljudi, i smatran je najmoćnijim trgovcem drogom na svijetu sve dok ga Meksiko 2017.g. nije izručio SAD-u gdje je 2019. proglašen krivim i osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu.
Međutim, što se tiče navedene povijesne liste, Guzman je gotovo pa pravi amater.
Meksiko: Uhićen sin narkobosa “El Chapa” Guzmana
Ricky „Freeway“ Ross
Ross je najbogatiji diler cracka (kokaina namijenjenog za pušenje) tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća. Njegov biznis temeljio se na kupovini 400 kilograma kokaina tjedno i prodaju cracka za iznos od 3 milijuna dolara svaki dan. Njega neki pojedinci smatraju jedinom odgovornom osobom za kokainsku epidemiju u SAD-u. Američko Ministarstvo pravosuđa je 1999. godine opovrgnulo tu informaciju, priznavši pritom ogromni razmjer Rossovih operacija, ali da ipak ni on ni bilo koji drugi čovjek samostalno ne mogu biti odgovorni za kokainsku pošast u društvu. Rossova karijera završila se 1996. g. nakon što ga je izdao vlastiti partner, predloživši mu prodati 100 kg kokaina prikrivenom federalnom agentu DEA-e. Ross još uvijek služi zatvorsku kaznu bez ikakvih šansi za pomilovanje i izlazak na slobodu.
Paul Lir Alexander – “Kokainski barun”
Brazilac kompleksne osobnosti koji je oko sebe sazdao auru zagonetnosti i svemogućnosti. Jedno je vrijeme bio dostavljač br. 1 kokaina u Brazilu, pri čemu je postao toliko samouvjeren da je otvoreno davao i svoje posjetnice. Međutim, bio je primoran na bijeg u SAD gdje je postao informator DEA-e tj. federalnih vlasti, te izdao veliki broj konkurenata, usput ozbiljno proširivši vlastiti biznis. Dospio je iza rešetaka upavši u dvojnu igru. O njemu postoji puno priča. Jedna od njih je i da je završio obuku u izraelskom Mossadu. Trenutačno „stanuje“ u brazilskom zatvoru.
Dawood Ibrahim Kaskar
Indijski kriminalni autoritet čije se bogatstvo procjenjuje na najmanje 6 milijardi dolara, predstavlja jednog od najokrutnijih kriminalaca. On je odgovoran za eksplozije u Mumbaju (bivši Bombaj) 1993. g. tijekom kojih je poginulo više od 250 osoba. Također je održavao bliske odnose s Osamom bin Ladenom i zapovijedao utjecajnom organizacijom koju su nazivali „Goldman Sachs organiziranog kriminala“.
Njegova organizacija, poznata kao D-Company, izvodila je široke operacije prodaje narkotika i sudjelovala u praktički svim oblicima kriminalnih aktivnosti, od iznuda i terorizma do filmske industrije. Ona je i financirala nekoliko popularnih indijskih filmova i dobivala značajne prihode iz središta indijske filmske industrije Bolliwooda (naziv je dobio iz imena grada Bombaja gdje je nastao i američkog Hollywooda kao svjetskog filmskog središta). Kaskar je trenutačno najtraženija indijska osoba. Pretpostavlja se kako se krije u Pakistanu, a što ta zemlja opovrgava.
Felix Mitchell
U narko-miljeu poznatiji kao „The Cat“ (Mačak) i „Gangster 69“, koji je izgradio svoje narko-carstvo i postao miljenik „crnih“ kvartova kalifornijskog Oaklanda zahvaljujući mnogobrojnim humanitarnim akcijama. Plaćao je stipendije i školarine sportašima, sponzorirao škole, djeci dijelio besplatne karte za zabavne parkove. Poslije njegovog uhićenja gradske ulice pretvorene su u pravo bojno polje u vrijeme borbi za utjecajne sfere nakon upražnjenog liderskog mjesta.
Mitchellova loša slava učinila ga je ciljem za službene vlasti, a što je i rezultiralo njegovom doživotnom zatvorskom kaznom. Zaklan je u zatvoru nakon proteka manjeg od dvije godine od dana zatočenja, a sahranjen je uz pravi šou koji se sastojao od mnoštva ljudi, hrpa cvijeća i skupih automobila. Najparadoksalnije je bilo to što su nekoliko godina nakon njegove smrti službena tijela priznala njegovu nedužnost zbog propusta tijekom istrage, a zbog čega je Mitchell postao legenda kriminalnog miljea.
Prekretnica u Italiji: Preko 200 članova mafijaške skupine Ndrangheta sveukupno osuđeno na 2200 godina
José Gonzalo Rodríguez Gacha
Još prije nego je Gacha postao osoba br.2 nakon Pabla Escobara u Medelinskom kartelu, u mladosti je radio kao plaćeni ubojica za razne kriminalce i trgovce drogama, poput Verenice Rivera de Vargas.
Gachin nadimak bio je „El Mexicano“, a bio je jedan od osnivača čuvenog Medelinskog kartela koji je nadzirao prijevoz kokaina iz Kolumbije u SAD kroz Panamu i Meksiko, a usavršio je i kanale dostave droge u Europu i Aziju. Također je imao ključnu ulogu u izgradnji udaljenih laboratorija u kolumbijskim džunglama, gdje su tisuće ljudi živjeli i proizvodili ogromnu količinu kokaina.
Prema informaciji državnih službi, u jednom od tih laboratorija, u roku od svega mjesec i pol dana proizvedeno je 15 tona kokainske paste. Opseg njegovih poslova bio je toliko velik, da je vrlo brzo ušao u krug 100 najbogatijih ljudi svijeta prema verziji Forbesa.
Gacha je bio neumoran, uvijek u pokretu u traženju novih i kreativnih dostavnih smjerova droge iz Meksika u SAD. Također je odgovoran za porast nasilja od strane kartela. Iskorištavao je inozemne najamnike iz specijalnih postrojbi za obuku vlastite vojske u kartelu, prije svega za ubojstva i gerilsko ratovanje. Karakterizirala ga je posebna nasilnost, a po njegovoj naredbi bio je ubijen i kolumbijski ministar pravosuđa i vođe nekoliko lokalnih stranaka. Štoviše, htio je izgraditi profesionalnu vojsku započevši pravi rat s vladom. Ubijen je na svom ranču u vrijeme napada kolumbijskih snaga sigurnosti.
Carlos Leder
Napravio je nevjerojatnu karijeru, od nepoznatog vozača automobilskih utrka do jednog od osnivača Medelinskog kartela. U svoje vrijeme znao je izgraditi vrlo efikasan sustav dostave kokaina iz Kolumbije u SAD kroz Jugoistočnu Aziju, a kokain učiniti dostupnim čak i za predstavnike srednje klase. Otok Normance-Key Bahamskog arhipelaga, pretvorio se u prvu baznu postaju kroz koju je svakodnevno prolazilo 300 kilograma droge. Ledera zovu ocem kokainske epidemije u SAD-u 70-ih godina. Postupno je povećao unos jeftinog kokaina na tržište i time povećao njegovu konzumaciju. Leder je postao autor promotivne akcije u stilu „Prva doza besplatno“, bio je bliski prijatelj s Paolom Escobarom te pobornik Hitlera i nacionalsocijalističke partije.
Na Bahamima se osilio do te mjere da je objavio službeni rat tamošnjim vlastima u vrijeme dok je na otok dolazilo 300 kg kokaina u jednom satu. Samo ubijenih novinara bilo je više od stotinu, a policajci su pogibali u tisućama. Za svakog ubijenog policajca, kriminalcima je isplaćivao premiju u visini od 4 tisuće dolara, a to se nikako nije moglo svidjeti vlastima koje su ga na kraju izručile SAD-u gdje su ga i zatvorili na doživotnu robiju, dodavši mu na tu kaznu još 135 godina zatvora.
Griselda Blanco – „Kokainska kraljica Miamia“
Živjevši u SAD-u, uspješno je dilala kokain po čitavoj državi. Dugo vremena smatrali su je nepobjedivom. Tomu je pridonijela njena bezosjećajnost, možebitno svezana s njenom neuravnoteženom psihom. Između svih narkodilera koji su surađivali s Medelinskim kartelom, upravo je Blanco bila jedna od najučinkovitijih. Svoj narkomanski put započela je 60-ih godina kada ju je suprug Carlos Truhillo upoznao s Albertom Bravom, trgovcem iz Medelina.
Već 1971. g. ona je organizirala vlastitu dilersku mrežu. Pojedini izvori procjenjivali su njeno bogatstvo na pola milijarde dolara, a godišnji obrtaj njezinog carstva iznosio je 40 milijardi dolara (obratiti pozornost treba na činjenicu da su ti dolarski iznosi u to vrijeme vrijedili puno više nego danas). Dama se oblačila po ultima modi, pušila crack, a legenda kaže kako su njena najbolja zabava bila hladnokrvna ubojstva. Priča se o 200 žrtava te narko-kraljice, a činjenica da je ubila trojicu svojih muževa donijela joj je i nadimak „Crna udovica“.
S vremenom je postala ovisnica o drogi i zabavljala se pucanjem po nevinim ljudima. Seksualne kontakte održavala je s uperenim pištoljem u partnere, a njena nasilnost i ubojstvo njenog dvogodišnjeg djeteta pokrenuli su istragu. Bila je uhićena od strane DEA-e 1985. g. i osuđena na 20 godina zatvora zbog trgovine drogom. Oslobođena je 2004. g. i odmah deportirana u Kolumbiju, u svoju domovinu, gdje je umrla 2012. godine.
Amando Karillo Fuentes
Taj se Meksikanac „proslavio“ svojim poslovima vezanim uz organizaciju trgovine drogom u SAD-u, Argentini, Čileu i Meksiku. Iskustvo u tom poslu stekao je radeći za Kolumbijce u vrijeme kokainskog buma. Njegov prvi uspjeh bio je odbacivanje plaćanja novcem jer je osmislio plaćanje samim kokainom, a što je koristio za izgradnju vlastite dilerske mreže.
Krajem 80-ih utjecaj Kolumbijaca u tom biznisu počeo je opadati, a poduzetni Fuentes je u Meksiku osnovao vlastiti Huareški kartel, koji je postao izuzetno moćan, s dnevnim obrtajem poslova u visini od 30 milijuna dolara. Tome je pogodovala činjenica da je Fuentes odlučio za dilanje kokaina koristiti zračnu flotu što ga je učinilo nedodirljivim.
U parku njegovog kartela nalazilo se više od 700 zrakoplova koji su letjeli u Peru, Boliviju i Kolumbiju. U vrijeme procvata njegovog biznisa, na Fuentesovoj platnoj listi nalazili su se i visoki službenici meksičkog državnog tijela za borbu protiv droga. Njegovo bogatstvo cijenilo se na 25 milijardi dolara. Takav način života i toliko bogatstvo nije moglo biti skriveno od državnih vlasti Meksika te je on uskoro postao jedan od najtraženijih ljudi svijeta. Upravo zato je 1997. g. Fuentes i pristupio plastičnoj operaciji kako bi promijenio izgled. Ali kirurzi su učinili kobnu pogrešku koja je dovela do njegove smrti, a odmah potom i njihove. Kirurge su našli zavarene u bačvama za držanje nafte. Fuentesov posao nastavili su njegov brat i sin ali je vlast kartela u borbama s konkurentima prilično oslabila.
‘Stršljenovo gnijezdo’: Meloni raskrinkava mafijaške imigrantske sheme i centre za pranje novca
Khun Sa – „Opijumski kralj“
Sredinom 60-ih godina jedan od vojnih načelnika burmanske vojske nestao je u džungli zajedno s jedinicom od 800 vojnika i počeo uzgajati opijum. Tom poslu posvetio se čitavi jedan grad i na vrhuncu svoje „slave“ Khun Sa je bio najveći trgovac heroinom na svijetu, proizvodivši ¾ ukupne svjetske proizvodnje te droge. „Krasio“ ga je i nadimak „Princ Smrti“. On nije bio obični trgovac drogom već i šef burmanske političke oporbe, koji se usudio osnovati i vlastitu državu na granici Myanmara (bivša Burma), Laosa i Tajlanda.
Iako je živio u Burmi, temeljni dio njegovog biznisa s opijumom i heroinom oslanjao se na tržište SAD-a. Nakon nekoliko sukoba s vlastima, bio je uhićen 1969. g. ali i oslobođen u zamjenu za taoce 1973. g. Godine 1985. savez trgovaca drogom i ustanika doveo je do toga da regija Shan postane praktički posve autonomna od središnje burmanske vlasti. Jedno vrijeme nadzirao je 75 posto svjetskog tržišta heroinom, vodio je duge gerilske ratove sa službenom vojskom, a za njegovu izdaju američke vlasti nudile su 3 milijuna dolara nagrade.
Nevjerojatan je podatak kako je 1989. g. Khun Sa predlagao američkim vlastima kupnju njegovog heroina u iznosu od jedne tisuće tona kako isti ne bi završio na međunarodnom tržištu. U SAD- su ga i prozvali „Princom Smrti“ ali ga nikako nisu uspijevali uhititi. On se sam 1996. g. dragovoljno predao burmanskim vlastima, bojeći se da bi ga u protivnom one izručile Americi. Ostatak svog života proveo je u izvrsnim uvjetima pod uvjetnim kućnim pritvorom u Rangunu, gdje je i umro 2007. godine.
PABLO ESCOBAR
Nisam ga slučajno napisao velikim slovima. Bio je i ostao najveći od najvećih. Utemeljitelj je najpoznatijeg i dugo vremena daleko najmoćnijeg narko kartela, onog Medelinskog. Upravljao je njime mnoge godine čeličnom šakom. Nije on bio najpametniji trgovac drogom, niti najveći inovator u tom poslu. On je jednostavno bio najbeskrupulozniji i najbezosjećajniji, a to ga je činilo drukčijim od drugih, neovisno što niti oni nisu bili osobito „nježni“, a kako smo i gore vidjeli.
Rastao je u siromašnoj obitelji i sredini, upijao romantične priče o „banditosima“ koji su pljačkali bogataše i novce davali sirotinji. Nešto kao južnoamerička verzija Robina Hooda. Život u bijedi doveo je do toga da bude izbačen iz škole. Na početku je počeo krasti nadgrobne spomenike, a potom je organizirao i vlastitu bandu koja se bavila auto-utrkama i reketarenjem. 1972. g. kada je imao svega 23 godine, postao je jedan od najpoznatijih kriminalnih autoriteta Medelina.
Nekako u to vrijeme započeo je i kokainski bum u SAD-u i Escobar se spremno prihvatio novog unosnog posla. Tijekom 1977. g. on i još trojica velikih trgovaca kokainom osnovali su čuveni Medelinski kartel. Šef je upravljao kartelom tj. svojim carstvom u Kolumbiji s vidljivom sigurnošću i nedodirljivošću te je izvodio akcije odmazde protiv bilo koga tko se usudio baciti mu rukavicu izazova. Kao rezultat tih odmazda bilo je 30 ubijenih sudaca, više od 400 ubijenih policajaca, srušen zrakoplov Aviance – let 203 (greškom je Escobar mislio da će istim letjeti kolumbijski predsjednik ali ovoga u zrakoplovu nije bilo), te je poginulo 107 običnih putnika. Pretpostavlja se kako je po nalogu Escobara bilo ubijeno više od 3 tisuće osoba.
U trenutcima svoje najveće moći Escobarov kartel nadzirao je 4/5 ukupnog svjetskog tržišta kokaina, a što se procjenjivalo na nezamislivih 30 milijardi dolara godišnje. Sam Escobar je krajem 90-ih „težio“ 9 milijardi dolara i ušao u spisak najbogatijih ljudi svijeta po Forbesovoj verziji.
Da je djetinjstvo odigralo glavnu ulogu na životnom putu tog čovjeka, svjedoči i činjenica da je Escobar, želeći pridobiti simpatije stanovništva, gradio kuće za sirotinju, probijao ceste, gradio stadione. 80-ih godina započeo je i svoju političku karijeru, ali je, shvativši kako je izvan Medelina on još uvijek bio samo „sumnjiva osoba“, izazvao novi val terora. Za njim je otpočeo lov.
Strahujući od ekstradicije u SAD, sklopio je s kolumbijskim vlastima nagodbu prema kojoj se 1991. g. dragovoljno predao, a izvršenje kazne odsluživao je u maksimalno komfornim zatvorskim uvjetima. Ali to nije ništa promijenilo: Escobar je odlazio u noćne klubove i na nogometne stadione i nastavio voditi vlastite poslove. Zbog toga su ga vlasti konačno odlučile smjestiti u pravi zatvor. Ali Pablo je, gle čuda, uskoro odatle pobjegao.
U Kolubmiji je u međuvremenu iznikla posebna skupina građana koji su stradali od Escobara. Oni su počeli pratiti i uništavati sve one koji su na ovaj ili onaj način bili u svezi s Escobarom. Njegova imanja i kuće bili su zapaljeni, vlast je sve odobravala, a sam Medelinski kartel se raspao 1993. godine.
Na Escobara je organiziran pravi pravcati lov koji je rezultirao njegovim smrtnim ranjavanjem 2. prosinca 1993. godine, nakon zajedničke akcije kolumbijskih i američkih specijalnih postrojbi.
O Pablu Escobaru pričaju se brojne legende. U samom Medelinu on je ostao cijenjen čovjek. Govori se kako je ubijen njegov dvojnik, a ne on. Druga priča govori o tome kako je, našavši se u planinama zajedno s djecom, zapalio oko 2 milijuna dolara kako bi se djeca ugrijala.
Upozorenje
Čitava ova priča o narko kraljevima, iako nedovoljno zreloj mladeži u pojedinim svojim segmentima može izgledati romantično i uzbudljivo, ne bi smjela dovesti do negativne identifikacije s istima, jer je riječ o istinskim zlotvorima.
Ta priča ima jednu sasvim drugu pozadinu i poruku. Ona jasno kaže kako život opisanih kriminalaca, iako često na vrlo „visokoj nozi“, nije niti najmanje ugodan već se odvija u stalnom strahu, permanentnoj borbi i s drugim kriminalcima i sa zakonom. Vidimo također da takvi životi nikada nemaju sretan kraj i da su vrlo daleko od bajki.
Nasilje narko kartela: Fenomen koji uništava Meksiko
Iza tog lažnog sjaja u pravilu se krije bezobzirno i sadističko nasilje te krici nebrojenih posrednih i neposrednih žrtava, vidljivih u osobama ovisnim o raznim narkoticima, koje, na žalost, susrećemo i oko nas.
