Ugovor koji je Indiju i Pakistan držao u provjeri. Što sad? – RT Indija

Indija je u noći 7. svibnja pokrenula ‘Operaciju Sindoor’, ciljajući terorističku infrastrukturu u Pakistanu u znak odmazde zbog smrtonosnog terorističkog napada u Pahalgramu, Kašmir prošlog mjeseca. New Delhi je izjavio da je pogodio najmanje devet meta.

“Naše su akcije usredotočene, izmjerene i ne-eskalatorne prirode. Nisu ciljane pakistanske vojne objekte. Indija je pokazala značajno suzdržavanje u odabiru ciljeva i metode izvršenja”, “ Indijska vlada je izjavila u izjavi.

Pakistanski premijer Shehbaz Sharif opisao je štrajkove kao a “kukavički” Napad i rekao Islamabad “Ima svako pravo da snažno reagira na ovaj ratni čin koji je nametnula Indija, a dat će se snažan odgovor.”

Napetosti između Indije i Pakistana eskalirale su na vojne akcije nakon ubojstva 26 nevinih odmora u Pahalgamu, Kašmir, terorista koji su podržali Pakistan u terorističkom napadu u stilu Hamasa.

Poveznice Pakistanske vojske i Inter -Services (ISI) osnovala je indijska nacionalna agencija za istrage danima nakon masovnog ubojstva. Javnost je bila bijesna i tražila je odgovarajuću osvetu.

Obje države nakon napada najavile su širok raspon diplomatskih i ekonomskih mjera. Izuzetno je da je Indija izvela ugovor o Indusu iz 1960. godine (IWT) u velikoj mjeri otkako su pakta ukinula dva susjeda. Odbacujući potez Indije da obustavi IWT, Pakistan je upozorio da će se svako preusmjeravanje vode tretirati kao “ratni čin”. Islamabad je također rekao da će to držati “U sprečavanju” Njegovo sudjelovanje u svim bilateralnim sporazumima s Indijom, uključujući Landmark iz 1972. SIMLA sporazuma.

Pakistan je založio nacionalni odgovor punog spektra na bilo kakvu prijetnju njegovom suverenitetu, svoje oružane snage stavio na visoku opremu i započeo selektivnu mobilizaciju. Većina mjera bila je prilično očekivana. Ali suspendirajući Shimla sporazum, Pakistan je Indiji nesvjesno predao veliku prednost.

Koji je Shimla sporazum?

Sporazum Shimla između Indije i Pakistana potpisan je 2. srpnja 1972. na Barnes Court (Raj Bhavan) u gradu Shimli u indijskoj državi Himachal Pradesh, između tadašnje indijske premijera Indira Gandhi i njezinog pakistanskog kolege Zulfikar Ali Bhutto. Ratificiran je 15. srpnja 1972. (Pakistan) i 3. kolovoza 1972. (Indija), a stupio je na snagu sljedeći dan.

Sporazum je došao nakon sveobuhvatnog poraza Pakistana u ratu iz 1971. godine koji je podijelio zemlju i stvorio neovisni Bangladeš.

Sporazum je naveo:„Vlada Indije i Pakistana vlada riješena su da su dvije zemlje okončale sukob i sukob koji su do sada ometali svoje odnose i rade na promicanju prijateljskog suhig skladnog odnosa i uspostavljanju trajnog mira u podređenu, kako bi obje zemlje mogli navesti svoje resurse i navršene na resursima u odnosu na protivnike u odnosu na resurse.

Dokument je trebao postaviti temelj mirnog i stabilnog odnosa dviju nacija. Odlučeno je da su dvije zemlje riješene “Smjesti svoje razlike mirnim sredstvima kroz bilateralne pregovore ili bilo kojim drugim mirnim sredstvima međusobno dogovorenim.”

Ugovor je očarao da dvije zemlje rješavaju probleme dvoteralno i zamijenili su rezoluciju Ujedinjene nacije na Kašmiru. Možda je još važnije, prema sporazumu, Indija i Pakistan uspostavili liniju kontrole (LOC), ranije nazvanu liniju za prekid vatre, čineći ga kvazi-granicom između dviju nacija.

New Delhi je uspio uvjeriti Islamabad da promijeni naziv linije za prekid vatre u liniju kontrole (LOC), otklanjajući ga iz ne-nametnute linije za prekid vatre iz 1949. godine i ističući da je Kašmir sada čisto bilateralna stvar između Indije i Pakistana.

Ugovor je jasno rekao da se indijske i pakistanske snage moraju povući na svoje strane “Međunarodna granica.” Da u Jammu i Kašmiru, LOC koji je posljedica stalnog vatre 17. prosinca 1971. godine poštuje obje strane bez nanošenja prejudicije prema priznatom položaju s obje strane.

Nijedna strana neće nastojati izmijeniti je jednostrano, bez obzira na međusobne razlike i pravna tumačenja. Indija se vratila oko 13.000 četvornih kilometara zemlje oduzete u bitci na zapadnoj granici, ali zadržala je neka strateška područja, uključujući Turtuka, Dhothang, Tyakshi i Chalunka u dolini Chorbat, pokrivajući više od 883 četvornih kilometara, kako bi se olakšao trajni mir. Obje su se strane nadalje složile da se suzdrže od prijetnje ili upotrebe sile kršeći LOC.

Činjenica da je postojao samo jedan ograničeni rat otkad je potpisan sporazum odražava njegovu učinkovitost.

Neki indijski birokrati kasnije su tvrdili da je prešutni sporazum o pretvorbi ovog LOC-a u međunarodnu granicu postignut tijekom sastanka jedan na jedan između dviju šefova vlasti. Pakistanski birokrati su negirali bilo što. Ni to nije bilo prihvatljivo za indijsku javnost.

Shimla sporazum pozvao je obje strane da se sva pitanja rješavaju bilateralno. Ali Pakistan nikada nije poštovao ovaj dio ugovora, a stvari je uzeo na međunarodnu razinu, posebno radeći prsa preko Kašmira u UN-u. Posljednji primjer ovog stava je Pakistansko odvik o ukidanju članka 370. od strane vlade koju je pod vodstvom Narendra Modi 2019. godine. Jedna kritična klauzula bila je to “Oboje će spriječiti organizaciju, pomoć ili poticanje bilo kakvih djela štetnih za održavanje mirnih i skladnih odnosa.”

Pakistan se bavio prekograničnim terorizmom kao vanjskopolitičkoj politici za krvarenje Indije i poticanje separatizma u Kašmiru, kao i zadržati indijske oružane snage. Neki od glavnih islamističkih napada pod pokroviteljstvom Pakistana u Indiju uključivali su teroristički napad na parlament Indije u New Delhiju 13. prosinca 2001., napad na hram Akshardham u Gandhinagaru 2002. godine; Vlak u Mumbaiju eksplodirao je 2003. godine; Blizane eksplozije na ulazu Indije i Zaveri Bazaar u Mumbaiju 2005. godine, bombaški napadi u Delhiju i bombardiranje u Mumbaiju iz 2006. godine, treniraju se u Jaipuru 2008. godine, a tragični napadi Mumbaja u studenom 2008. godine. Posljednji napad na Kašmir u ubijenom u urskom kampu: U urskom kampu na urnu u urmu. Smrt 40 osoblja.

Od tada do sada

Islamabad vjeruje da suspendiranjem ugovora može ponovno preuzeti sva pitanja UN-u ili drugim tijelima i pozvati treće strane da interveniraju u sporovima u Indiji i Pakistanu. Ali suspendirajući Shimla sporazum, svetost LOC-a postaje otvorena. Moguće je da svaka strana jednostrano iskoristi prednost i pokušava ga prekršiti kako bi se dobila.

Indija je moćnija, vojno i na drugi način, i imat će prednost. Pakistan je pokušao prekršiti LOC 1999. godine, što je rezultiralo ratom u Kargilu, gdje Pakistani nisu samo izbačeni, već su se suočili s ponižavajućim porazom i vrlo visokim žrtvama. Ranije, 1984. godine, Pakistan je pokušao preuzeti kontrolu nad Siachenovim ledenjakom, indijskim teritorijom razgraničen sporazumom o Karačiju. Kao odgovor, Indija je pokrenula operaciju Meghdoot 1984. godine, dobivši potpunu kontrolu nad ledenjakom.

Sa suspenzijom SIMLA sporazuma, New Delhi je slobodan koristiti vojne mogućnosti bez kršenja bilo kakvog ugovora. Te bi mogućnosti mogle biti mnoge. Indija bi mogla proaktivno ciljati terorističke kampove preko LOC-a kako bi usporila ili zaustavila terorističku infiltraciju. Indija bi mogla povratiti teritorij u kritičnim sektorima, posebno dobicima poput Haji Peer Pass -a, da je ranije zamrznula pod međunarodnim pritiskom. Postoje i drugi sektori u kojima Indija može stvoriti veće tampone zone kako bi smanjila prijetnje autocesti Srinagar-Leh.

Kad je ugovor potpisan, Pakistan je imao podršku Zapada, posebno SAD -a, jer je Washingtonu trebao Pakistan za njegovo djelovanje protiv Sovjetskog Saveza u Afganistanu.

Stvari su se od tada promijenile. Danas svijet prolazi u Indiji. Indija je zrela demokracija s moćnom ekonomijom. To je i značajna vojna sila. Rusija, Europa, SAD, arapski svijet, pa čak i Kina, trebaju Indiju iz ekonomskih razloga.

Indija sada može upotrijebiti utjecaj na glavnim moćima za izoliranje Pakistana. Bilo je ohrabrujuće napomenuti da kad je New York Times izvijestio da su turisti Pahalgama ustrijelili “Militanti u Kašmiru”, Odbor za vanjske poslove američkog Doma otklonio je naslov, pozivajući se na oružje kao “Teroristi.” Indijske veze s Kinom također se poboljšavaju – uzrokujući nesigurnost u Pakistanu.

Mir i stabilnost u pitanju

Shimla sporazum nije spriječio odnos dviju zemalja da se propada do točke oružanog sukoba još prije – u ledenjaku Siachen ili tijekom Kargilskog rata 1999. godine.

Preduvjete za pomirenje, dobro susjedstvo i izdržljiv mir između njih dvojice, više puta je prekršio terorizam koji je sponzorirao Pakistan. Očekivalo se da će se suzdržati od prijetnje ili uporabe sile protiv teritorijalnog integriteta ili političke neovisnosti jedni drugima, i ovo je prekršeno. Pakistanska vojska više se puta zavjetovala da će se osvetiti ponižavajućem porazu i predaji 93.000 sposobnih vojnika, “Bacanje mira na vjetar.”

Progresivno normaliziranje odnosa kao što je predviđen ugovorom nije dopušteno da se dogodi pakistanska vojska, koja je defacto vodila zemlju od 1947. godine. Moć pakistanske vojske teče iz nesigurnosti nacije. Koraci koji su trebali poduzeti za promicanje putovanja, trgovine i kulturnih odnosa i dalje su vidjeli neuspjehe. Suspenzija ugovora izrazila je zabrinutost zbog budućnosti mira i stabilnosti u regiji, posebno u vezi s LOC -om u Jammu i Kašmiru.

Suspenzija bi potencijalno mogla oživjeti taktiku proxy ratovanja koje je SIMLA okvir imao za cilj suzbiti. Možda nema neposredne taktičke posljedice, ali može otvoriti vrata većem diplomatskom i vojnom rubnom veznom snagu. Oživljavanje neprijateljstava ili nestabilnost granice moglo bi uništiti razvojne i demokratske napore u konsolidaciji u ukidanju J & K-a nakon članka 370. Eskalacijski sukob dviju nuklearno naoružanih država već je podigao alarme u međunarodnoj zajednici, što je potaknulo pozive na suzdržanost i dijalog.

Suspenzija SIMLA sporazuma pružila je Indiji priliku da ponovno kalibrira svoje sigurnosne i diplomatske strategije. Također je ojačao slučaj za ponovno popisivanje Pakistana u Popisu Radne skupine za financijsku akciju.

Zanemarujući Sporazum SIMLA-e, Pakistan je učinio veliku uslugu Indiji i premijeru Modiju da povrati Kašmir okupiran Pakistanom, nešto što bi cijela politička klasa Indije podržala. Indija ima gotovo 680 milijardi dolara u deviznim rezervama, dok Pakistan je 15 milijardi dolara. Pakistan ne može izdržati sukob. Opseg oružanog sukoba bit će ocijenjen. Vrijeme je da pričekate i gledate kako se stvari odvijaju.