Od travnja do listopada 1980. godine, u selu Cuapa u Nikaragvi, Blažena Djevica Marija ukazala se skromnom sakristanu Bernardu Martinezu.
Poruke koje je donijela pozivaju na svakodnevnu molitvu krunice, mir, obraćenje i vjernost evanđeoskim vrijednostima. Crkva je 1982. službeno priznala ukazanja kao vjerodostojna i dostojna vjere.
Bernardo Martinez bio je skroman, pobožan čovjek iz doline Cuapa u Nikaragvi. Rođen 20. kolovoza 1931., život je proveo kao pastir, siromašan ali vjeran svojoj vjeri. Od djetinjstva je dragovoljno brinuo o crkvenoj sakristiji, a upravo ga je ta služba uvela u mističnu prisutnost koja će mu zauvijek promijeniti život.
Prva ukazanja i neobična svjetla
U ožujku i travnju 1980., Bernardo je dvaput primijetio da su svjetla u sakristiji ostavljena upaljena. S obzirom na siromaštvo župe, bio je ljutit i odlučan da ukori žene koje su pomagale u crkvi. No 15. travnja, kada je ponovno ušao kako bi ugasio svjetla, nije zatekao uobičajeno svjetlo – već je kip Gospe bio obasjan nadnaravnom svjetlošću.
Pomislio je da možda svjetlost dolazi kroz napuknuti krov ili da se radi o fosforescentnoj krunici. No ubrzo je shvatio da svjetlost dolazi izravno iz kipa. Pogođen i ponizan, pomislio je da mu Gospa predbacuje što je optužio žene, pa se iste večeri javno ispričao svojoj molitvenoj skupini.
Unatoč molbi da ne šire vijest, priča se brzo proširila i izazvala podsmijeh. No njegov župnik savjetovao mu je da moli Gospu i upita je što želi.
Prvo ukazanje: 8. svibnja 1980.
Toga dana, Bernardo se vraćao iz ribolova i pripremao za zajedničku molitvu krunice u kapelici. U trenutku kada je ugledao bljesak munje, podigao je pogled – nebo je bilo čisto. Kod drugog bljeska, pred njim se ukazala Blažena Djevica Marija.
„Nisam osjećao strah, bio sam iznenađen. Pomislio sam: što to vidim?“, rekao je kasnije. „Kad sam maknuo ruke s lica, vidio sam da ima ljudsku kožu, da joj se oči miču, da trepće…“
Marija mu se obratila „najnježnijim glasom koji sam ikada čuo“ i rekla: „Ja sam Marija… Majka Isusova. Dolazim s Neba.“ Na Bernardovo pitanje što želi, odgovorila je:
„Želim da se krunica moli svakoga dana. Ne samo u svibnju. Unutar obitelji, s djecom koja su dovoljno stara da razumiju. U određeno vrijeme kada nema kućanskih obaveza. Gospodinu se ne sviđaju žurne i mehaničke molitve.“ Dodala je da se krunica moli uz čitanje Biblije i stavljanje Riječi Božje u praksu:
„Ljubite jedni druge. Ispunjavajte svoje dužnosti. Stvarajte mir. Ne molite Gospodina za mir ako ga ne stvarate sami. Obnovite pobožnost Pet prvih subota. Primili ste mnogo milosti kad ste to činili.“ Marija je upozorila i na stanje svijeta:
„Nikaragva je mnogo patila od potresa. Bit će još više patnje ako se ne obratite. Moli, sine, krunicu za cijeli svijet. Svijet je u velikoj opasnosti. Molim Gospodina da ublaži svoju pravdu, ali ako se ne promijenite, dolazak Trećeg svjetskog rata će se ubrzati.“
Gospa: ‘Reci svima za pobožnost koja spašava duše od pakla’
Posljednje ukazanje: 13. listopada 1980.
Posljednje ukazanje dogodilo se 13. listopada – istog datuma kao i posljednje Gospino ukazanje u Fatimi 1917. Bernardo i pedesetak ljudi molili su krunicu i pjevali „Kraljice neba“. Tada su svi vidjeli svjetlosni krug koji je isijavao razne boje iz središta neba, kao da dolaze s mjesta gdje sunce stoji u podne.
Bernardo ponovno vidi Gospu. Suze su mu potekle kad je i ona zaplakala zbog tvrdokornosti ljudi. Poručila mu je:
„Moli krunicu. Razmatraj otajstva. Slušaj Riječ Božju u njima. Ljubite se. Oprostite jedni drugima. Stvarajte mir. Ne tražite mir, ako ga ne stvarate. Ne okrećite se nasilju. Nikada ne pribjegavajte nasilju.“ Pozvala je na služenje bližnjemu i nošenje vlastitog križa s vjerom i strpljenjem:
„Život je takav – ima problema s mužem, ženom, djecom, braćom. Razgovarajte. Rješavajte ih u miru. Tražite vjeru da imate strpljenja.“
Na kraju joj je Bernardo, moleći kroz suze, rekao: „Ne ostavljaj nas, Majko moja!“ Gospa mu je odgovorila:
„Ne žalosti se. Ja sam sa svima vama, iako me ne vidite. Ja sam Majka svih vas grešnika. Ljubite se. Oprostite si. Stvarajte mir. Ako ga ne stvarate, neće ga ni biti.“
S tim riječima, ukazanja su završila.
Progon i kraj života
Kako se vijest o ukazanjima širila, Bernardova jednostavna vjera bila je stavljena na kušnju. Bio je ismijavan, prijetili su mu, pokušavali ga podmititi da kaže kako mu se Gospa ukazala kao Sandinistica. Kad je to odbio, progon se pojačao – čak su ga žene pokušavale zavesti kako bi ga diskreditirale. Radi vlastite sigurnosti, napustio je selo i preselio se u sjemenište, gdje je zaređen za svećenika 1995. u dobi od 64 godine. Umro je pet godina kasnije, 2000.
Povijesna potvrda
Zanimljivo je napomenuti da je još 1880. godine isusovac o. Andres Rongier prorekao da će Cuapa biti mjesto Gospinog ukazanja. Ukazanja iz 1980. godine priznala je Katolička Crkva 1982., a danas su poznata kao Ukazanja Gospe od Cuape ili Gospe iz Nikaragve.
Marijine poruke iz Cuape ostaju aktualne: poziv na molitvu, osobno obraćenje, mir i ljubav među ljudima. Kao što je rekla sama Gospa: „Sveti Djevice, Ti si moja Majka, Majka svih nas grešnika.“
Gospine poruke o molitvi: ‘Ne treba vam sto Očenaša, dovoljno je ovo’
