U prvoj godini ruske invazije Ukrajinci su se oslanjali na improvizaciju i inicijativu ljudi na terenu, i često su uspijevali nadmudriti tromog neprijatelja. Danas se vojska sve više vraća hijerarhijskom, sovjetskom stilu zapovijedanja, što izaziva sve veće frustracije zbog nepotrebnih žrtava te urušava moral civila i novačenje.
Ukrajinski vojnici žale se na centraliziranu kulturu zapovijedanja koja često kažnjava inicijativu i rasipa ljudske živote. Generali naređuju frontalne juriše s malo izgleda za uspjeh i odbijaju zahtjeve iznurenih postrojbi za taktičkim povlačenjima i spas ljudstva. Gubici se gomilaju u operacijama s malom strateškom vrijednošću, piše The Wall Street Journal.
“Naša se vojska održava ponajviše zahvaljujući inicijativi ljudi do razine zapovjednika bojne”, rekao je bojnik Oleksij Pasternak. Ali ne održava se svugdje. Posljednjih su dana male skupine ruskih vojnika probile ukrajinske linije u Doneckoj regiji. Kijev pokušava zaustaviti njihovo napredovanje.
‘Oni su brojniji, mi moramo biti bolji’
Ruska vojska pati od još većih problema željezne hijerarhije koja ljude tretira kao potrošnu robu. Njezina neučinkovitost pomaže objasniti zašto Rusija dosad nije iskoristila brojčanu prednost za odlučujući prodor. No ukrajinski je problem kritičniji, jer ne može tako lako nadoknaditi gubitke kao Rusija.
Kapetan Oleksandr Širšin otvoreno je kritizirao vrh vojske, govoreći o “glupim zapovijedima” i strahu od generala “sposobnih samo za ukore i izricanje kazni”. Smatra da Ukrajina ne može pobijediti Rusiju kvantitetom: “Moramo promijeniti svoje metode iz kvantitete u kvalitetu. Ne možemo pobijediti Rusiju našim resursima. Oni su brojniji, mi moramo biti bolji”, rekao je Širšin, koji je potom ukoren zbog nediscipline. No mnogi su suborci poduprli njegove kritike.
Prijelomni trenutak, kaže Širšin za The Wall Street Journal, bila je zapovijed da se njegovi ljudi vrate u Kursk, rusku regiju koju su ukrajinske snage djelomično zauzele prije godinu dana, ali su se naposljetku morale povući. Smjer napada bio je predvidljiv i Rusi su bili spremni. Mnogi ljudi su poginuli, uključujući svježe i dobro obučene ročnike.
Ukraine was successful the first year of the war because its army fought differently. Once Zelensky replaced Zaluzhny with Syrsky last year, it has turned into a war of a small Soviet army against a big Soviet army, with predictable consequences. https://t.co/HDKdUW3uHI
— Yaroslav Trofimov (@yarotrof) August 13, 2025
Rasipnički odnos prema ljudskim životima
Duž tisuću kilometara bojišnice, mnogi ukrajinski vojnici iznose priče slične Širšinovoj: zapovjednici su u više navrata odbili odobriti taktičko povlačenje, ostavljajući ljude u opasnosti od okruženja i uništenja. Časnici na prvoj crti kažu da takva odbijanja pokazuju rasipnički odnos prema ljudskim životima.
Krajem prošle godine, potpukovnik Serhij Kostišin želio je povući svoju bojnu s izloženog položaja u južnom dijelu Donecke regije. Stožer mu nije dopustio povlačenje. Stoga je Kostišin preuzeo inicijativu i krišom proveo je borbeno povlačenje. Većina bojne izvukla se iz klopke, ali je vod koji je ostao pokrivati povlačenje gotovo u potpunosti uništen.
Mjesecima nakon toga, Kostišina su ispitivali vojna policija i protuobavještajna služba. Na kraju su odustali. “Ako si glup i poslušan, ostavit će te na miru. To je sovjetska tradicija”, rekao je Kostišin, koji je kasnije promaknut u zamjenika zapovjednika brigade.
U ranoj fazi rata Ukrajinci su improvizacijom, mješavinom oružja i inovativnom uporabom dronova postigli niz pobjeda i vratili polovicu okupiranog teritorija. No ubrzo se vratio zastarjeli, stožerni način zapovijedanja. Kontroverzna devetomjesečna obrana Bahmuta iscrpila je iskusne brigade i trajala i nakon što je bilo jasno da će grad pasti.
Žrtava je previše
General Oleksandr Sirski, sadašnji vrhovni zapovjednik, među vojnicima je nepopularan zbog mikroupravljanja i zapovijedi koje uzrokuju velike gubitke za ciljeve male strateške vrijednosti. Problemi, međutim, nadilaze njega, jer stožeri su puni časnika školovanih u sovjetskom sustavu, često nesnalažljivih u modernom ratovanju dronovima.
Ukrajinske su snage pretrpjele oko 400.000 ukupnih žrtava, uključujući do 100.000 poginulih, prema nedavnoj procjeni Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS) u Washingtonu. Ruske ukupne žrtve približavaju se milijunu, od čega do 250.000 poginulih, prema procjeni CSIS-a. No ukupno stanovništvo Rusije gotovo je četiri puta veće.
U zemlji u kojoj svatko ima prijatelja ili rođaka koji se bori, priče o ročnicima gurnutima u vatru nakon jedva manjkave obuke koče ukrajinske napore novačenja. Nakon početnog vala domoljubnog entuzijazma 2022. godine, dobrovoljci su postali rijetki.
Jedan 50-godišnji muškarac iz Kijeva rekao je da se početkom ove godine dobrovoljno prijavio u vojsku i ubrzo zažalio zbog toga. Obuka se sastojala od skupljanja drva za ogrjev: “Nisam ni vidio pušku. Rado ću služiti domovini, ali neću na front bez ikakve obuke.”
Iscrpljujuće bitke
Za mnoge je vojnike ukrajinski napad na Kursk bio simboličan primjer kako zaostale sovjetske navike odnose živote. Prodor je počeo dobro. Najbolje ukrajinske postrojbe iznenadile su Ruse i zauzele su značajan teritorij. Ukrajinska vlada nadala se da bi ovaj teritorij mogao poslužiti kao pregovarački ulog u mirovnim pregovorima.
No Kursk se ubrzo pretvorio u još jednu bitku iscrpljivanja. Rusija je dovela pojačanja, uključujući svoje najbolje dron-jedinice i oko 10.000 sjevernokorejskih vojnika. “Počeli su nam presijecati logistiku”, rekao je Širšin: “Do zime nismo mogli učinkovito nastaviti operaciju. Morali smo promijeniti situaciju na bojištu ili se povući. Ali samo smo čekali, dok se sve nije počelo raspadati.”
Kad su se Ukrajinci napokon povukli iz Kurska, to je često bilo očajnički i kaotično. Postrojbe su napuštale svoja vozila, vojnici su se povlačili pješice. Glavna cesta natrag prema Ukrajini, tada već pod snažnom ruskom vatrom, bila je posuta tijelima ukrajinskih vojnika i onesposobljenim vozilima.
Zelenski stigao u Berlin, slijedi sastanak s EU čelnicima i Trumpom
Neki su zapovjednici vodova koji su se povukli bez dopuštenja kako bi spasili živote svojih ljudi bili predmet istraga. Drugi su se ljudi zatekli napušteni u Kursku bez ikakvih zapovijedi. “Ljudi su umirali ne shvaćajući zašto. Zapovjednicima nije bilo stalo do ljudstva”, rekao je jedan ukrajinski vojnik.
