U hrvatskom bankarskom sektoru udio aktive pod kontrolom stranih vlasnika već dva desetljeća varira oko 90 posto. Danas je nešto manji od toga (krajem prošle godine 87%), ali svojedobno je premašivao i 91 posto. Taj smjer inicijalno je trasiran i potaknut valom stečajeva banaka potkraj 1990-ih godina. Inozemnim bankarskim grupacijama tada su više-manje širom otvorena vrata. Ipak, neke su imale i drukčija iskustva.
Među njima je i Nova ljubljanska banka, ali najveća slovenska financijska grupacija u lani se napokon vratila u Hrvatsku. Zasad joj je to uspjelo samo na tržištu leasinga, ali u vodstvu banke vjeruju da je to samo prvi korak i da do onog većeg, u bankarstvo, neće proći dugo vremena.
Zbog pravnih repova vezanih uz problem tzv. stare devizne štednje, NLB je više puta u proteklih četvrt stoljeća nailazio na spuštenu rampu Hrvatske narodne banke.
Nekadašnja Glavna filijala Zagreb Ljubljanske banke d.d. po prikupljenoj je deviznoj štednji bila jača od svih banaka u tadašnjoj državi, a zbog neisplate neslovenskih štediša po raspadu bivše Jugoslavije NLB-u su kao njezinu sljedniku zadugo zalupljena vrata HNB-a. Počevši od 2000. krenuli su pokušaji povratka na hrvatsko tržište kojima se ispriječio regulatorni zid (od onih za otvaranje podružnice do pokušaja ulaska u utrku za Splitsku banku). S globalnom financijskom krizom i pratećom recesijom uslijedio je niz godina u kojima nije ni bilo konkretnih akcija u smjeru Hrvatske, jer je banka bila zaokupljena sobom. Prvo zbog potrebe za dokapitalizacijom (2013.), a potom zbog pravila o državnim potporama i obvezom privatizacije. Njezina provedba zaokružena je tek prije šest godina, pri čemu je državni udjel sveden na 25 posto. U strukturi dioničara NLB-a značajno participiraju i hrvatski mirovinski fondovi – zajedno drže više od 10 posto.
Ponovni pokušaj osiguranja ulaznice na bankarsko tržište u RH odigrao se prije nepunih godinu dana kad je NLB izašao s dobrovoljnom ponudom za kupnju dionica austrijske Addiko Bank AG, u čijem vlasništvu je i istoimena hrvatska banka. No, ta je operacija nekoliko mjeseci kasnije zapela na nemogućnosti dosezanja uvjetovanog kontrolnog paketa. Umjesto ciljanih barem 75 posto ispostavilo se da joj je dohvatljiv upola manji udjel pa je u kolovozu obustavljena.
Tako nije ni došla u fazu testiranja, što u kontekstu regulatornih suglasnosti znači niz promijenjenih okolnosti u odnosu na prethodne povratničke inicijative. U međuvremenu je, naime, Hrvatska postala dijelom i EU i eurozone (time i Europskog sustava središnjih banaka), a dogodilo se i više presuda po pravnim sporovima vezanim uz bivšu Ljubljansku banku. Među njima je bio i pravorijek Europskog suda za ljudska prava vezan uz obeštećenja neslovenskih štediša prema kojima se nedugo poslije i krenulo s isplatama. Još, doduše, nisu zaključeni baš svi pravni sporovi koji su bili pokrenuti (još traju na relaciji dviju velikih hrvatskih banaka i NLB-a).
Iako prošla godina za NLB na kraju nije ispala godina velikog povratka u Hrvatsku – s bankarskim biznisom i punim kapacitetom financijskih usluga grupe NLB – ulaskom na leasing tržište povratnička misija barem je djelomično uspjela. Kupnjom grupe Summit Leasing banka je neizravno stekla i stopostotni udjel u Mobil Leasingu, društvu s oko tri posto tržišnog udjela u RH, za što su ishođena potrebna odobrenja i od Europske središnje banke (ESB) i od Hanfe kao hrvatskog regulatora nebankovnog financijskog tržišta.
Za sudjelovanja na jednom hrvatsko-slovenskom financijskom forumu predsjednik Uprave NLB-a Blaž Brodnjak je govoreći o zaključenju tog preuzimanja ilustrativno spominjao i “suze ponosa” zbog povratka u Hrvatsku nakon više od tri desetljeća. Tom je akvizicijom NLB ujedno postao i jedina financijska institucija koja nudi barem jedan oblik financiranja na svim tržištima s prostora bivše države, podcrtavaju u banci.
No, daleko je to od apetita Grupe definiranih i lanjskom Strategijom 2030. Njome je kao jedan od ciljeva zacrtano praktično udvostručenje ukupne imovine, na 50 milijardi eura. Pritom je rast prihoda projiciran na dvije milijarde, a neto dobiti na milijardu eura. Dio vizije Grupe NLB kao regionalnog bankarskog lidera do 2030. je i značajno širenje baze klijenata, kao i digitalna transformacija u koju se planira uložiti između 170 i 200 milijuna eura. U liderskim ambicijama naglasak je i na malom i srednjem poduzetništvu te zelenom financiranju, s predviđenih 3,2 milijarde eura plasmana u te projekte do 2030.
Hrvatska se vidi kao ključna karika unutar svog regionalnog ekosustava i svojevrsni most prema drugim tržištima regije, od Srbije i BiH do Crne Gore i Sjeverne Makedonije. U svakom slučaju, želi se jače prisustvo u Hrvatskoj, ali rast se planira i na drugim tržištima. Isto tako, na akvizicijskom radaru su i potencijalne prilike u drugim zemljama regije.
Za koji mjesec moglo bi se pokazati i je li projekt Addiko baš ad acta ili bi se ta priča u nekom trenutku ponovno mogla aktualizirati.
“Pokušali smo. Postavili smo visoke uvjete pa to što nismo uspjeli zapravo i nije neočekivano. Jesmo li i dalje zainteresirani za takvu investiciju? Da, ali moraju biti ispunjeni određeni uvjeti. Nećemo ulaziti u iracionalne kupnje”, poručio je Brodnjak prilikom objave rezultata za 2024. koju je Grupa NLB zaključila s više od 1,2 milijarde neto prihoda i više od pola milijarde dobiti. Tom je prigodom u vezi s potencijalnim novim metama za kupnju rekao kako se analiziraju neke manje prilike, fintech rješenja, ali ako bi se na prodaju ponudila npr. banka u BiH ili Albaniji, sigurno bi i to razmotrili.
Na naš upit o statusu priče o Addiku, iz banke poručuju tek da su “NLB d.d. i Addiko AG javna dionička društva te će, bude li bilo što aktualno u vezi s tom temom, obavijestiti sve dionike u skladu s relevantnom regulativom”. Usput su naglasili da banka ostaje “posvećena daljnjem razvoju poslovanja i provedbi svoje nove strategije, koja nikada nije bila uvjetovana potencijalnim akvizicijama ni ulaskom na nova tržišta”. Nešto ranije prilično uopćeno očitovali su se i o spekulacijama oko nekih drugih mogućih meta vezanih uz hrvatsko tržište (neko vrijeme šuškalo se o Raiffeisen Bank International).
Kad je riječ o Addiku, NLB bi novu ponudu hipotetski mogao dati za koji mjesec, jer austrijski zakonski propisi predviđaju da do nje treba proći godinu dana. Neke okolnosti su se promijenile, ali zasad nije jasno što to znači za izglede za dosezanje ciljanog udjela. Lani se nije najpogodnijom za to pokazala vlasnička struktura u kojoj ni jedan dioničar ne drži više od 10 posto dionica, ali ih je više blizu tog praga – dovoljno da 75-postotni udjel ispadne neuhvatljiv.
Na ishod te ponude nije utjecalo to što je Europska središnja banka dvama takvim dioničarima, srbijanskim tvrtkama Alta Pay i Diplomat Pay, zbog sumnje u zajedničko djelovanje netom prije isteka ponude suspendirala glasačka prava dok se ne razjasni ima li kršenja austrijskog zakona o bankarstvu.
Početkom veljače iz ESB-a su austrijsku banku informirali o prestanku spomenute suspenzije. U objašnjenju je navedeno da od 10. prosinca 2024. ne postoji nikakvo zajedničko djelovanje između spomenutih dioničara Addiko Bank AG, budući da je Diplomat Pay prodao sve svoje dionice (9,99%) tvrtki S-Quad Handels- und Beteiligungs GmbH.
Teško je reći i jesu li se u međuvremenu promijenili planovi vlasnika paketa dionica Addika koje je putem svoje ciparske tvrtke Agri Europe držao u studenome preminuli srbijanski biznismen Miodrag Kostić. Tih je 10 posto dionica nedugo prije prebacio s ciparske tvrtke na Gorenjsku i AIK banku.
Znače li sve te promjene vezane uz listu najvećih dioničara Addika veće šanse za uspjeh u eventualnoj drugoj ponudi preuzimanja, zona je nagađanja. Isto tako, ostaje podsjetiti što su u vrijeme prve odgovorili iz HNB-a na medijske upite o tome kako stvari stoje oko regulatorne procedure i nadležnosti. Uz uobičajenu opasku da ne komentiraju status pojedinačnih supervizorskih postupaka, naveli su da “postupak stjecanja kvalificiranog udjela u kreditnoj instituciji koja je već osnovana u RH podliježe prethodnom odobrenju koje za sve države članice eurozone izdaje ESB, s tim da u postupku izdavanja tog odobrenja sudjeluje i HNB”. Napomenuli su usto da je “NLB klasificiran od strane ESB-a kao značajna kreditna institucija, što podrazumijeva da je izravno nadziran od ESB-a, i to u okviru Jedinstvenog nadzornog mehanizma, u suradnji s Bankom Slovenije”. Iz odgovora središnje banke nije posve jednoznačno bi li se u konkretnom slučaju moglo smatrati da je suglasnost gotova stvar. Za to su potrebni dublji pravni uvidi, ali oko tih pitanja uvijek ima i primjesa politike. U tom smislu opći je dojam da su svi pomalo umorni od te sage i da su skloni “široj perspektivi” bilateralnih odnosa, interesa i projekata.
Kako bilo, ako bi uslijedio drugi pokušaj NLB-a da preuzme Addiko Bank AG i ako bi ovaj put bio uspješno okončan, slovenska bi banka u paketu postala i vlasnikom “sedmoplasirane” od ukupno 20 banaka u Hrvatskoj. S aktivom većom od 2,3 milijarde eura Addiko se svrstava među srednje banke, s tržišnim udjelom oko 2,8 posto. Ambicioznijim regionalnim igračima to je sigurno bolji start negoli ulazak na tržište kupnjom male banke.
Trenutačno su glavni igrači na hrvatskom tržištu većinom banke iz zemalja koje su ujedno i glavni vanjskotrgovinski partneri i čije kompanije imaju značajne operacije u u Hrvatskoj. Na relaciji između Slovenije i Hrvatske jake gospodarske veze odavno su duboko ukorijenjene i višeslojne.
Slovenija je Hrvatskoj četvrto izvozno tržište na koje je prošle godine plasirala oko 2,6 milijarde eura vrijednosti roba. Istodobno, slovenski su izvoznici u Hrvatsku izvezli robe za gotovo 5 milijardi eura i RH joj je treće najvažnije izvozno tržište. Više od milijun i pol turista iz Slovenije lani je hrvatskom turističkom sektoru donijelo oko osam milijuna noćenja ili više od 9 posto ukupno ostvarenih od stranih turista, i to računajući samo one u komercijalnom smještaju. Hrvati su pak u slovenskim turističkim brojkama lani participirali s više od 700 tisuća noćenja ili nešto manje od šest posto.
Brojni slovenski građani u Hrvatskoj imaju vlastite nekretnine, kao što brojne slovenske i hrvatske kompanije u susjednoj im zemlji posjeduju tvrtke, kao osnivači ili preuzimatelji. Ukupna vrijednost izravnih inozemnih ulaganja iz Slovenije u Hrvatsku veća je od one u suprotnom smjeru, ali u oba smjera drže se prilično visoka mjesta na listama FDI-a.
Jedno od uporišta ambicija vodeće slovenske financijske grupe svakako je i dobro poznavanje tržišta, a Hrvatska se nameće kao logičan korak u strategiji regionalnog širenja i zato što je jedno od najvećih i najrazvijenijih u regiji. Zbog svega je u kontekstu Strategije 2030. Brodnjak rekao kako smatra da je njome postavljene ciljeve moguće postići i bez ulaska na hrvatsko tržište, ali da neposlovanje NLB-a u Hrvatskoj čini regionalnu prisutnost banke nepotpunom.
Inače, u novije vrijeme u hrvatskom bankarskom sektoru zapravo nije bilo većih vlasničkih preslagivanja. Posljednje se odigralo prije tri godine, i to kao rezultat krizno-upravljačke akcije u slučaju Sberbanka. Uslijed potresa izazvanih uvođenjem sankcija Rusiji zbog agresije na Ukrajinu organizirana je njezina ekspresna prodaja koja je bila neuobičajena i po tome što je inozemno vlasništvo (rusko) zamijenjeno domaćim (Hrvatska poštanska banka).
Promatra li se malo dulje razdoblje, u hrvatskom bankarstvu dogodila su se unazad dvadesetak godina brojna preuzimanja (izravna i/li posredna), spajanja, pripajanja… Broj banaka je prepolovljen, a ukupna imovina tog sektora je više nego utrostručena, na više od 84 milijarde eura. Pritom je dobit na razini sektora uvećana četiri puta, na 1,5 milijardi eura iskazanih za 2024.
Proces okrupnjavanja u tom razdoblju sporadično su pratile i “leteće izmjene” uslijed strateških repozicioniranja međunarodnih bankarskih grupa. Tako je na hrvatskoj bankarskoj sceni dosad prodefiliralo znatno više stranih banaka od njih deset koje danas u Hrvatskoj imaju podružnice.
Istodobno, NLB je u proteklih pet godina u okviru regionalnog širenja preuzeo Komercijalnu banku u Srbiji. Tom akvizicijom u paketu su preuzete istoimene banke u Crnoj Gori i Republici Srpskoj, s tim da je banjolučka Komercijalna banka prodana. Usto, prije tri godine pod okriljem NLB-a je završila slovenska podružnica Sberbanka, na sličan način kao što je ona u Hrvatskoj prodana HPB-u. Ponuda za preuzimanje Addika je, pak, osim povratka na hrvatsko tržište bila i prilika za dodatno jačanje udjela na ostalim tržištima regije. Kao bankarska grupa nastala nakon stečaja nekadašnje Hypo Alpe-Adria-Bank, Addiko ima podružnice u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH, Srbiji i Crnoj Gori.
No, i bez te akvizicije Grupa NLB u regiji s oko 17 milijuna stanovnika ima oko tri milijuna klijenata, što se smatra značajnom sistemskom pozicijom. Iz banke su više puta isticali kako čitava regija ima značajan potencijal i za organski rast, čime su “u opuštenoj poziciji” u smislu akvizicija. Neće kupovati samo da bi kupili, iako se s obzirom na kapitalne rezerve računa da ima kapacitet za akvizicije banaka ili druge imovine s približno četiri milijarde eura rizikom ponderirane aktive.
Tako su i u vezi s Hrvatskom iz Uprave banke višekratno ponovili da je krajnji cilj da na tom tržištu NLB djeluje kao banka i pruži li se prilika za direktnu kupovinu, bit će jako zainteresirani. No, Brodnjak kaže kako za to zapravo i nije nužno preuzimanje banke: “Možemo poslovati i prekogranično”. Veliku priliku u tom pogledu vidi nakon referenduma o drugom bloku Nuklearne elektrane Krško. Jer, u tom projektu sudjeluju obje zemlje, a trebat će i veliko financiranje.
Neke od najvećih banka u Hrvatskoj unutar svoje grupacije danas već imaju i ulogu regionalnog huba, i to u raznim područjima. Od tržišta duga i sindiciranog ili prekograničnog korporativnog kreditiranja pa do investicijskih fondova, razvoja digitalnih rješenja ili ekonomskih istraživanja.
Pita li se financijaše, tržišta regije prirodni su saveznici upućeni na poslovnu suradnju i povezivanja. “Pojedinačno smo i kao nacije i kao gospodarstva premali da bismo se ograničavali”, izjavio je čelnik NLB-a povodom ulaska na hrvatsko leasing tržište. Onaj važniji, na bankarsko tržište, još se čeka. Ostaje vidjeti hoće li novi korak u tom smjeru slovenska banka napraviti već ove godine ponavljanjem ponude za osvajanje 75+ posto dionica Addika.
