Posljednjih godina, nakon okončanja koronakrize, pojam umjetne inteligencije (AI) svenazočan je u javnosti. Prema definiciji rječnika Merriam-Webster, umjetna inteligencija je „sposobnost računalnih sustava ili algoritama da oponašaju inteligentno ljudsko ponašanje.“ Novom fenomenu daje se velika pozornost. Zapravo se ne radi o novom pojmu ni pojavi jer se AI krenuo postupno razvijati od 1956. i znanstvene konferencije u Dartmouthu. Otada do danas AI je doživljavao uspone i padove, a najviše se koristio u djelatnostima kao što su vojska, medicina, robotika i obrazovanje. S vremenom, došlo je do znatnog unapređenja umjetne inteligencije. Danas obični građani svijeta mogu koristiti jednostavne pametne računalne modele, ali ne treba sumnjati kako centri moći koji vladaju svijetom (nacionalne vlade, tajne službe, razne organizacije) posjeduju modele koji su deset i više godina napredniji od javno dostupnih alata.
Neizostavni alat današnjice
Mnogi analitičari upozoravaju kako će umjetna inteligencija zamijeniti i podrediti čovjeka. To je vrlo diskutabilna konstatacija jer se ne radi o superiornom „božanskom“ entitetu, već o tehnologiji koju je izumio čovjek od krvi i mesa sa svim svojim nesavršenostima. Slično tako, kada se pojavila Industrijska revolucija u 18. stoljeću mnogi su mislili da će strojevi zamijeniti ljude. To se nije dogodilo. Teško je kako će AI to učiniti. Međutim, sasvim je jasno kako one osobe koje ne budu koristile AI alate neće se moći nositi s onima koji to budu činili. Isto vrijedi i za međunarodnu političku arenu. One države, multilateralne organizacije i pokreti koji budu koristili AI bit će konkurentni u političkoj areni, a oni koji to ne budu činili, stagnirat će i propadati. Prema podacima S&P Globala, između 2013. i 2023. u SAD-u je osnovano 5.509 AI tvrtki, a ukupna privatna ulaganja u AI iznosila su oko 335,2 milijarde dolara. U istom razdoblju u Kini je osnovano 1.446 AI tvrtki, s ukupnim privatnim ulaganjima oko 103,7 milijardi dolara.
Politički lideri prepoznaju novo oružje
Ruski predsjednik Vladimir Putin izjavio je još 2017.: „Umjetna inteligencija je budućnost, ne samo za Rusiju, već i za cijelo čovječanstvo.“ Dodao je kako ona nosi ogromne mogućnosti, ali i prijetnje koje je teško predvidjeti te da će onaj tko postane lider u ovom području postati vladar svijeta. U prosincu 2017. Donald Trump je potpisao novu Nacionalnu strategiju sigurnosti koja naglašava važnost umjetne inteligencije za nacionalnu sigurnost i gospodarski razvoj SAD-a. U strategiji se ističe da je „nastavak američkog vodstva u umjetnoj inteligenciji od najveće važnosti za očuvanje gospodarske i nacionalne sigurnosti Sjedinjenih Država.“ U svom govoru tijekom 20. Nacionalnog kongresa Komunističke partije Kine u listopadu 2022., kineski predsjednik Xi Jinping izjavio da Kina treba ubrzati ostvarenje visoke razine znanstvene i tehnološke samostalnosti i samopoboljšanja, pritom misleći i na AI.
Čimbenik koji mijenja geopolitičku utakmicu
Umjetna inteligencija je alat koji mijenja geopolitiku i to na višedimenzionalnoj razini. Ne radi se o klasičnoj, već o revolucionarnoj promjeni. AI bi mogla uvelike promijeniti način na koji danas razumijemo međunarodne odnose i diplomaciju. Čim prije to policymakeri shvate, tim bolje. Iako se diplomacija kao interdisciplinarna djelatnost ubraja u društvene i humanističke znanosti (spoj povijesti, politike, prava, sociologije, komunikologije…) umjetna inteligencija unosi matematičke modele u diplomaciju. Moglo bi se konstatirati kako se radi o „tehnologizaciji diplomacije“. U geopolitičkom smislu, uporaba AI je najvažnija u dva odvojena, a istovremeno povezana područja: diplomaciji i nacionalnoj sigurnosti. Točnije, AI je važan diplomatski i vojno-sigurnosni alat.
Suvremeni diplomatski alat
Umjetna inteligencija mijenja načine vođenja bilateralnih i multilateralnih odnosa. Nacionalne vlade i vodeće komisije organizacija kao što su UN, EU i BRICS intenzivno koriste „pametnu“ tehnologiju od najobičnijih prijevoda u realnom vremenu do izrade složenih analiza. Diplomati zahvaljujući AI-u mogu lakše komunicirati sa svojim kolegama jer dobivaju trenutni prijevod, ali i sugestije u realnom vremenu od virtualnih asistenata.
AI može pomoći odvijanje diplomatskih pregovora dviju ili više država kroz analizu povijesnih odnosa, prijedloge novih strategija za unapređenje odnosa i upute o stilu vođenja pregovora. Diplomati kao i političari su često nemaštoviti i ne mogu shvatiti nove ideje. Međutim, svi politički sporovi koji su danas aktualni bili su aktualni nekoć u povijesti. AI kao alat može usporediti povijest sa sadašnjošću i dati konstruktivne prijedloge. Osim vođenja pregovora, o ishodu odlučuje i stil. Ako je stil pogrešan (asertivan ili bojažljiv) ishod može biti negativan iako je ideja možda dobra.
Računalni programi prema dostupnim informacijama (javno mnijenje, razmještaj vojnih postrojbi, ponašanje lidera) mogu predvidjeti izbijanje kriza i ratova u najranijem začetku. Umjetna inteligencija može preporučiti u koje države treba poslati mirovne misije prije izbijanja krize ili u kojim državama mirovnjake treba povući. Na sličan način, vlade mogu koristiti računalne modele kako bi diplomatske pregovore i sporazume javnosti prezentirali na prihvatljiv način da bi ih ljudi prihvatili. Politika je stvar dojma i često se politički rezultati mogu tumačiti i pobjedom i porazom.
Vojno-sigurnosni alat
Umjetna inteligencija postaje ključan vojni alat za mnoge moćne države i organizacije. Sjedinjene Države koriste AI za izradu autonomnih dronova, obranu od kibernetičkih napada i analizu vojno-obavještajnih podataka. Kina upotrebljava AI u sustavima masovnog nadzora, prepoznavanja lica i bespilotnoj tehnologiji. Rusija koristi AI u zaštiti od cyber napada, automatizaciji vojnih sustava poput dronova, analizi satelitskih i obavještajnih podataka kao i elektroničkom ratovanju. Izrael koristi umjetnu inteligenciju u nekoliko ključnih vojnih sustava, a najpoznatiji primjer je „Željezna kupola“. AI služi za brzo prepoznavanje i presretanje prijetnji: raketa i minobacačkih granata.
NATO rabi AI-a za predviđanje sukoba, obranu mreža komunikacija, logistiku i optimizaciju vojnih operacija. Sve spomenute države koriste AI za cyber ratovanje (ciljanje infrastrukture drugih država i propagandu (širenje poluinformacija ili dezinformacija) i zaštitu od tuđih cyber napada. Organizacije poput američke DARPA-e i kineskog AI-instituta razvijaju napredne vojne sustave. Uporaba AI-a može donijeti prednost na bojnom polju, ali i povećati rizik od eskalacije sukoba. Zbog toga raste potreba za međunarodnim pravilima i nadzorom umjetne inteligencije u vojnom sektoru.
Utrka u razvoju AI za geopolitičke svrhe
Sve iole važne države su shvatile kako traje utrka u razvoju umjetne inteligencije u političke svrhe. Američke kompanije poput Googlea, Amazona i Microsofta razvijaju računalne modele kako bi Amerika zadržala položaj najmoćnije države svijeta i kako bi očuvale organizacije kao što su NATO, G7, OAS, MMF i Svjetsku banku. Kinezi koriste AI kako bi unaprijedili svoju inicijativu Novi put svile. Digitalni put svile prati inicijativu i fokusira se na razvoj digitalne infrastrukture, tehnologije i internetskih mreža svuda gdje prolazi Novi put svile (Azija, Afrika, Europa). Kina se tako želi nametnuti kao novi tehnološki gospodar svijeta. Rusi razvijaju AI alate ponajviše u promidžbene svrhe kako bi suptilno promijenili narativ koji je u nekim dijelovima svijeta (EU i SAD) za njih vrlo nepovoljan. Europska unija želi se nametnuti u etičkom korištenju AI-a. Nastoji promovirati globalni okvir (standarde) za njegovo moralno korištenje. Države BRICS-a poput Indije, Brazila i Južne Afrike ne stavljaju naglasak na etiku, već koriste umjetnu inteligenciju ponajviše kako bi razvili svoje gospodarstvo i redefinirali globalne strukture moći koje ograničavaju njihov razvoj.
Zaključak
Zahvaljujući razvoju naprednih analitičkih alata i algoritama za predviđanje, umjetna inteligencija se naveliko koristi u međunarodnim odnosima i diplomaciji od 2010-ih. Zbog svojih prednosti kao što su precizna obrada podataka i donošenje brzih prijedloga rješenja, AI je postao neizostavan alat u modernoj diplomaciji. Međutim, kada, koliko i na koji način će se upotrebljavati ovisi o ljudima – donositeljima odluka. Radi se o matematičkom modelu koji ima manjkavosti i zahtjeva vješte eksperte kako bi bio upotrijebljen na odgovarajući način. Rizici su veliki.
Evo kakve rizike predstavljaju napredni AI modeli u krivim rukama
