Nživa, samosabotirajuća i opterećena moskovskim agentima, Ukrajina se odrekla svog nuklearnog oružja i industrije oružja koja je proizvodila trećinu zaliha Sovjetskog Saveza, povjerovala je Zapadu i Kremlju da će je zaštititi i ostala u borbi za vlastiti život.
Sada, 30 godina kasnije, nova nacija koja redefinira način na koji se vodi rat prisiljena je ući u svijet proizvodnje oružja, spajajući staru tehnologiju s informatičkim znanjem i iskustvom kako bi razbila veze koje su njezini saveznici vezali kako bi se Kijev borio jednom rukom.
Najnovija inovacija je krstareća raketa s dometom od 3000 km, maksimalnom brzinom od 900 km/h i nosivošću od preko jedne tone, koja je korištena u udarima duboko u ruski teritorij.
Projektil FP-5 “Flamingo” pokreće raketa i turboventilatorski mlazni motor iz sovjetske ere pričvršćen na vrhu. Neki od tih motora iskopani su na odlagalištima otpada.
Ima dvostruko veći domet od američkog Tomahawka, nosi dvostruko više eksploziva i košta otprilike isto.
Ali njegova glavna prednost je što je u potpunosti pod kontrolom ukrajinskih snaga. Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska ograničile su upotrebu englesko-francuskih krstarećih projektila Storm Shadow na ruske ciljeve unutar Ukrajine na mnogo mjeseci.
SAD je smanjio mogućnost Ukrajine da koristi američke rakete ATACM protiv ruskih ciljeva u Rusiji i još nije odlučio hoće li dopustiti pristup tomahawcima, koje bi platili europski saveznici.
Nasuprot tome, Kijev može pucati iz Flaminga na bilo koju metu koju želi. Nije ograničeno onim što ukrajinski “saveznici” kažu da može i ne može učiniti kada se bori protiv ruskih invazijskih snaga.
Prototipovi su obojani u ružičasto kako bi ih se lakše izvadili iz testnih letova. Oni udaraju duboko u Rusiju i osmišljeni su da unište sposobnost Moskve da vodi rat u Ukrajini.
Ciljanje na rafinerije nafte imalo je mjerljiv učinak. Rusija je povremeno gubila oko 20 posto svojih kapaciteta goriva, a cijene crpki skočile su za 10 posto.
Ukrajinski fokus bio je na pogonima za fluidno katalitičko krekiranje unutar rafinerija – oni se uglavnom uvoze sa Zapada, a Rusiji je zabranjeno više kupovati.
S obzirom da su opskrbe oružjem sa Zapada tako neizvjesne, Volodymyr Zelensky je rekao da Ukrajina sada proizvodi oko 60 posto vlastitog oružja.
“Kada vam je pištolj uperen prema glavi, ne razmišljate o standardima, mislite da bi ‘ovo trebalo funkcionirati'”, kaže Iyna Terekh, glavni tehnološki direktor tvrtke Fire Point, koja među ostalim streljivom proizvodi Flamingos.
“A veliko postignuće ukrajinske vlade je smanjenje pritiska birokracije što je više moguće kako bi tehnologija mogla napredovati.
“I to je ono što se dogodilo našoj tvrtki. Nije nas bilo briga što ispunjavamo NATO standarde.
“Bilo nam je samo stalo do toga da naše oružje bude učinkovito na prvoj crti bojišnice, a ne zbog neke papirologije. Kao rezultat toga, mogli smo napraviti vrlo učinkovito oružje.”
Osim Flamingosa, Fire Point također proizvodi dronove kraćeg dometa u stilu Shahed FP1 i FP2. Prvi su često korišteni za napad na Rusiju sve do Moskve.
Potonji, koji nose teret od 150 kg, pogrešno su smatrani američkim projektilima dugog dometa zbog njihove eksplozivne moći.
Njihova vrijednost leži u tome što su jeftini i brzi za izradu. Za izradu krila potrebno je nekoliko sati, a za izradu trupa od mješavine plastike i ugljika 30 minuta.
Lagani strojevi zalijepljeni su karbonskim pisačima, koriste motore kosilica i oslanjaju se na navigacijske sustave otvorenog koda.
Ne štedi se novac, inzistira Terekh, na elektronici oružja jer je dizajnirano da izbjegne ruske sustave za ometanje.
Ukrajina obara oko 90 posto ruskih bespilotnih letjelica tipa Shahed. Stoga se mora pretpostaviti slična “stopa ubijanja” ukrajinskih dronova. Moraju biti pametni i jeftini za izradu ako žele proći.
FP1 i 2 koštaju oko 50.000 USD svaki. Ukrajinski dužnosnici procjenjuju da moderni Shahedi mogu koštati čak 250.000 dolara svaki. Nezavisne procjene govore da ruske bespilotne letjelice koštaju blizu 80.000 dolara.
Za Ukrajinu je važna cjenovna konkurencija. Europska unija, najveći podupiratelj Kijeva, gospodarski je blok najmanje devet puta veći od ruskog gospodarstva s četiri puta većom potrošačkom moći.
Ukrajinski saveznici mogu nadmašiti Rusiju, ako žele, ali za sada nisu.
Rat je sada uglavnom teška pat-pozicija. Uravnotežuje ruske nadmoćne ljudske resurse s motivacijom i inovativnošću Ukrajine, iako ta potonja prednost prijeti smanjenju budući da je Moskva brzo učila iz ranijih krvavih pogrešaka na bojnom polju.
Rusija je imala godine da se pripremi za svoju invaziju na Ukrajinu. Gledajući unazad, tome je pomogao kolaps ukrajinske industrije oružja nakon njezine neovisnosti od Sovjetskog Saveza 1991.
Tada je Ukrajina imala treću najveću zalihu nuklearnog oružja. Proizvela je 30 posto oružja Sovjetskog Saveza.
Ukrajina je proizvela neka od najstrašnijih oružja Kremlja – interkontinentalne balističke rakete (ICBM) poput SS-18 “Sotona”.
Kijev još uvijek ima tvornicu u kojoj je tvrtka Antonov napravila mnoge svoje zrakoplove, a glavni grad je bio i središte proizvodnje protutenkovskih i protuzračnih projektila.
Kharkiv u istočnoj Ukrajini proizvodio je tenkove i hvalio se 40 sveučilišta i obrazovnih institucija, koje su izbacivale znanstvenike koji su pravili rakete za prodaju diljem svijeta.
Ali 1994. Ukrajina je bila uvjerena da odustane od svojih nuklearnih oružja u zamjenu za sporazum od SAD-a, UK-a i Rusije da jamče njezinu sigurnost.
Kasnije su se pridružile Kina i Francuska, ali samo je Ukrajina vjerovala da su memorandumi vrijedni tinte utrošene na njihovo postavljanje.
Deset godina kasnije, dopustio je da se njezina industrija oružja uruši s one koja je zapošljavala tri milijuna na manje od trećine toga.
Plijesniva vojska suočila se s prvom invazijom Rusije 2014., a zemlju su uglavnom spasile privatne dobrovoljačke milicije.
Sada se oslanja na novonastale tvrtke kao što su Fire Point i General Cherry – potonji proizvodi tisuće bespilotnih letjelica presretača tjedno kako bi se suprotstavili ruskim šahidima i zaštitili trupe na prvim linijama, gdje se borba pretvorila iz rovovskog rata u uzburkani užas za pješaštvo koje pojedinačno love sićušni smrtonosni bespilotni letjelice.
U proizvodnji, 3-D pisači bruje dan i noć na tajnim lokacijama diljem Ukrajine. U kabinama diljem zemlje, bušilice vrište i lemljenje gori, a sklopovi se postavljaju za poluautonomne kvadrokoptere koji će svake noći letjeti u nadolazeće projektile.
Ukrajinska industrija oružja sada vrijedi samo milijardu dolara, ali raste vrlo brzo. Uzlijeće poput jednog od ukrajinskih GC-jevih dronova s mecima, koji izbijaju iz zemlje i mogu dostići više od 200 km/h u okomitom usponu kako bi se suprotstavili ruskim Shahedima.
Usred dugog rata osjeća se sve veće povjerenje u ukrajinsku industriju oružja.
Nastala je zahvaljujući brzom rastu i uspjehu na bojnom polju.
Ali također i spoznaja da Ukrajina već ima najmoćniju vojsku u zapadnoj Europi i da će lekcije naučene od bojišta do radionice značiti da bi Kijev mogao biti dominantna sila u budućnosti Europe.
“Svi moramo odrasti i izgraditi vlastitu sigurnost vlastitim rukama”, kaže Terekh.
To znači prekinuti oslanjanje na Ameriku.
“Ono što smo naučili radeći u Ukrajini je da se morate diverzificirati i da se morate osloniti na sebe. Morate računati na vlastite resurse, a to je ono što Europa mora učiniti.”
