SIX mjeseci u izraelskom vojnom zatvoru i markirao izdajnika prijatelja; Bila je teška godina za Itamar Greenberg.
19-godišnji izraelski Židov donio je rijetku odluku da odbije regrutaciju IDF-a prošlog kolovoza, jer je vodio svoj razorni rat u Gazi. Umjesto toga, Itamar je prihvatio pola godine iza rešetaka zajedno s vojnim kriminalcima.
“Izgubio sam prijatelje, nažalost”, kaže on Nezavisni. “Imam puno prijatelja koji su vojnici, neki od njih odlučili su prekinuti našu vezu. Zapravo misle da sam izdajnik. Razumijem što osjećaju, ali očito se ne slažem.”
Od svog puštanja na slobodu prije četiri mjeseca, Itamar je nastavio podržavati kolege mladih odbacača koji su voljni riskirati ostracizaciju izraelskog društva prkoseći obveznom nalogu za sve židovske, druze ili cirkuske građane Izraela da služe godinama s IDF -om.
Muškarci moraju služiti najmanje 32 mjeseca u vojsci, dok žene moraju služiti najmanje 24 mjeseca. Izraelski Arapi, vjerske žene, udane pojedince i one koji se smatraju medicinski ili mentalno nepodobnim izuzeti su od obveznog vojnog službe, kaže IDF na svojoj web stranici.
Prošlog utorka, skupina mladih odbacača izgorjela je pisma o vojsci tijekom skupa u Tel Avivu. Drugi prosvjed dogodio se i u Jeruzalemu u utorak ovog tjedna, kada su ultra -pravoslavni Židovi blokirali autocestu za prosvjed protiv vojnog regruta – iako je njihov prigovor usredotočen na zaštitu njihovog snažnog religioznog identiteta, za razliku od savjesnih prigovora na postupke IDF -a u Gazi.
Pokret odbijanja, kažu aktivisti, raste. Ali Itamar kaže da ostaju na rubu, koje su neki prezirali, mnogima ih nije svidjelo.
Strah od zatvora i da se nakon njihovog puštanja odbaci u periferiju izraelskog društva, pokreće mnoge mlade odrasle osobe koji se ne slažu s postupcima IDF -a da se ipak pridruže vojsci.
“Imam prijatelje koji se boje otići u zatvor, a neki od njih su u vojsci”, objašnjava Itamar. “Neki ne žele biti u vojsci. Oni misle da je to nemoralno. Oni se pridružuju jer se boje izraelskog društva i posljedica na njihov društveni život.”
Itamar se sjeća jednog od svojih dobrih prijatelja koji su se približili odbijanju usluge. Kad mu je obitelj rekla da će biti izbačen iz kuće ako nije služio, prijatelj se predao – i sada je s IDF -om.
Obiteljski život je kompliciran i za Itamar. Sin vojnog časnika, izbjegava se baviti raspravama oko politike i aktivizma dok je kod kuće, odlučujući umjesto tišine dok njegov otac raspravlja o svom radu.
“Ponosan je na to, sva obitelj je ponosna na to”, kaže Itamar, objašnjavajući da bi dovođenje njegovih aktivističkih pogleda u obiteljsku kuću samo bez uspjeha naštetilo njihovoj vezi.
Prošlog tjedna miting, u kojem je desetak izlazio na ulice u znak podrške nekolicini mladih Izraelaca koji su zapalili svoje nacrte, došao je u vrijeme sve većeg međunarodnog pritiska na Izrael.
Gladovanje je provukao devastiranu enklavu, ubijajući desetke djece, kažu palestinski zdravstveni dužnosnici. Posljednjih tjedana katastrofalna razina gladi vidjela je prvu spiralnu smrtnu smrtnu smrt – nešto što stručnjaci i dužnosnici UN -a kažu da je rezultat izraelske blokade za pomoć u unošenju Gaze gurnula traku do ruba gladi. Izrael kaže da je kriza gladi zbog “nedostatka čovjeka” hrane koju je “konstruirao Hamas”,
Palestinski zdravstveni dužnosnici kažu da je IDF ubio više od 62.000 Palestinaca otkako je njegovo bombardiranje počelo 7. listopada 2023., ubrzo nakon što su napadi pod vodstvom Hamasa ubili oko 1.200 Izraelaca i vidjeli da je 250 uzeo taoca, prema izraelskim podacima.
Za nekolicina na izraelskom lijevom koji su odbili službu na ideološkim osnovama, u tijeku uništenje u Gazi dodalo je jedinstvenu složenost njihovom svakodnevnom životu.
“Vrlo je komplicirano živjeti u društvu, hodati ulicom i znate da je većina ljudi oko vas ratni kriminalci ili sudjeluju u genocidu”, kaže Itamar. Većina Izraelaca koji žele da se rat završi, dodaje, nije briga za život Palestinaca, već oni “žele vojnike kući; boje se za svoj život”.
Yona Roseman, 19, bila je među onima koji su prošli tjedan spalili nacrt pisma. Očekuje da će biti u zatvoru kada njezin datum regrutacije prođe za 24 dana.
“To je zastrašujuće”, kaže ona o gorućim u zatvoru. Yonani roditelji, iako su shvatili njezin izbor, u početku nisu baš podržavali njezinu odluku. “Ali nemam druge misli o tome. Vrlo je ono što treba učiniti.”
Kao i Itamar, Yona kaže da ju je odluka u Izraelu učinila “odmetnikom”.
“To je odluka koja vas izvlači iz mainstream društva. Imam prijatelje iz svoje razrede koji su prekinuli veze sa mnom zbog moje odluke. Moj društveni krug ovih dana čine ljudi koji su sa mnom u takvoj vrsti aktivizma, tako da imam zajednicu, ali to je odspojeno od ostatka društva.”
Yona i Itamar su uvjerljivi u nadi da će bilo kakve značajne promjene u javnom raspoloženju u Izraelu. Oboje napominju da zanimanje za pokret odbijanja raste, ali Yona vjeruje da bi to već već svi koji su mogli odbiti. “Ne znam što bi se moglo promijeniti da se prestanu pojavljivati i boriti”, kaže ona.
Umjesto toga, mladi aktivisti se nadaju da će oni koji već služe u vojsci okrenuti leđa na nju.
Itamar govori o prijatelju koji služi u IDF -u i “nije ljevičar”. Kaže da se prijatelj nedavno poslao u grupnom chatu: “Ne znam kako to reći, ali počelo je izgledati kao da radimo genocid.”
Yona također ima prijatelje u IDF -u koji joj kažu da im nedostaje hrabrost da budu odbijač. “Osjećam se prema njima, ali stvarno, oni bi se trebali samo izvući iz toga. To nije lak proces, ali to nije komplicirana odluka.”
No iako je dio ostracizirane skupine u izraelskom društvu, izgubivši brojne prijatelje i proveo šestomjesečni boravak u zatvoru, Itamar bi želio da može učiniti više.
On kaže: “Jednostavno osjećam da ne radim dovoljno, iako je gotovo cijeli život bio za zaustavljanje [occupation]. Jednostavno ne znam kako. “
