Američki prijedlog za preuzimanje upravljanja predloženim Zangezurskim koridorom – prometnom vezom dugom 43 kilometra kroz armensku pokrajinu Syunik – uveo je još jednog globalnog aktera u raspravu o potencijalno unosnom, ali politički spornom projektu.
Kada američki predsjednik Donald Trump sutra u Bijeloj kući dočeka čelnike Armenije i Azerbajdžana, sastanak će kulminirati potpisivanjem mirovnog okvira koji uključuje ekskluzivna američka prava na razvoj strateškog tranzitnog koridora kroz Južni Kavkaz, rekli su danas dužnosnici za Reuters.
Prema pažljivo dogovorenom dijelu dokumenata koje će čelnici potpisati u petak, Armenija planira dodijeliti Sjedinjenim Državama ekskluzivna posebna prava na razvoj na dulje razdoblje na tranzitnom koridoru koji će se zvati Trumpova ruta za međunarodni mir i prosperitet, a poznat je pod akronimom TRIPP (Trump Route for International Peace and Prosperity), rekli su dužnosnici. Ruta će se upravljati u skladu s armenskim zakonom, a Sjedinjene Države će zemljište dati u podzakup konzorciju za infrastrukturu i upravljanje, rekli su dužnosnici. “Komercijalnim putem, ovaj će korak otključati regiju i spriječiti daljnja neprijateljstva”, rekao je jedan od američkih dužnosnika. Armenski i azerbajdžanski čelnici također će potpisati dokumente kojima se traži raspuštanje Minske skupine, kojom su od njezina osnutka 1992. godine supredsjedavaju Francuska, Rusija i Sjedinjene Države radi posredovanja u sukobu, rekli su dužnosnici danas.
Zangezurski koridor je namijenjen je povezivanju glavnog teritorija Azerbajdžana s njegovom enklavom Nahčivan, a zatim bi se povezao sa širim prometnim mrežama u Azerbajdžanu i Turskoj. Skraćivanjem kopnene rute iz Azije u Europu, Zanzegurski koridor smanjit će vrijeme putovanja Srednjim koridorom, ključnom kopnenom rutom preko Euroazije otkako je rat u Ukrajini poremetio tranzit na sjevernim rutama. To bi koristilo gotovo cijeloj Srednjoj Aziji i Južnom Kavkazu. Međutim, tome se žestoko protive i Armenija i susjedni Iran.
Koridor dug 43 km prelazio bi armenski teritorij između Horadiza u Azerbajdžanu i Nahčivana, integrirajući se s autocestom i željezničkim sustavom Horadiz-Agbend na azerbajdžanskoj strani. S turske strane spajao bi se sa željezničkom prugom i autocestom Nahčivan-Igdir-Kars.
Tijekom sovjetskog doba, Azerbajdžan se oslanjao na ovu željezničku i cestovnu rutu kako bi se povezao s Nahčivanom. Međutim, Prvi karabaški rat početkom 1990-ih prekinuo je tu vezu, izolirajući eksklavu. Od tada, Azerbajdžanci su mogli pristupiti Nahčivanu samo zrakom ili putujući na jug kroz Iran.
Njegova obnova stvorila bi neprekinuti kopneni put koji bi olakšao protok tereta i putnika između Azerbajdžana, Turske i u konačnici Europe i Azije.
Azerbajdžanski predsjednik Ilham Aliyev istaknuo je gospodarski potencijal koridora, predviđajući obujam teretnog prijevoza od 15 milijuna tona godišnje tijekom početne faze. Govoreći na 3. Globalnom medijskom forumu u Šuši 19. srpnja, Aliyev je opisao koridor kao ključan za povezivanje glavnog dijela zemlje s Autonomnom Republikom Nahčivan i kao dio šire tranzitne rute sjever-jug koja povezuje Srednju Aziju s Iranom i Turskom, kako izvještava bne IntelliNews. Osim toga, koridor je opisao kao rutu “od međunarodnog značaja” koja će “povezati mnoge zemlje”.
Mirovni pregovori
Ranije ove godine, predloženi koridor postao je jedna od glavnih točaka spoticanja između Azerbajdžana i Armenije, čak i kada su u ožujku najavili završetak pregovora o mirovnom sporazumu, postavljajući temelje za formalni kraj više od tri desetljeća neprijateljstava.
Ipak, kako izvještava bne IntelliNews , iako su obje strane javno podržale sporazum, ostale su dublje strukturne i političke prepreke, a jedna od njih je predloženi koridor Zangezur, kao i pitanja vezana uz razgraničenje i enklave iz sovjetskog doba.
Prije objave, Alijev je u siječnju ponovio zahtjeve da Armenija otvori kopneni koridor. “Armenija mora ispuniti svoje obveze i osigurati nesmetan prolaz iz Azerbajdžana u Azerbajdžan”, rekao je Alijev, misleći na odredbu sporazuma o prekidu vatre iz 2020. godine, postignutog uz posredovanje Rusije, kojim je okončan rat u Nagorno-Karabahu.
Opet je to tražio na konferenciji u srpnju u Šuši – politički značajnoj lokaciji jer se grad nalazi u Nagorno-Karabahu, regiji ponovno osvojenoj od azerskih snaga – zahtijevajući da teret i putnici koji koriste koridor prolaze kroz armenski teritorij bez armenskih carinskih ili graničnih provjera . “Naši građani ne bi smjeli vidjeti lica armenskih graničara”, rekao je, upozoravajući na moguću “političku izolaciju” Armenije ako postavi prepreke koridoru.
Kaspijski centar za politiku, američki think-tank, pisao je 2024. o “ogromnim uštedama vremena i novca” za prijevoz robe koje bi koristile ne samo Azerbajdžanu i Turskoj, već bi bile “prenosive za sve zemlje koje sudjeluju u logističkom lancu Europa-Kina-Europa”.
Čelnik Azerbajdžanskog udruženja međunarodnih cestovnih prijevoznika (ABADA), Kenan Gurbanov, također je nedavno komentirao potencijal koridora za smanjenje troškova prijevoza tereta i povećanje atraktivnosti rute. “Svi s nestrpljenjem očekujemo njegovo otvaranje. Trenutno naše teretne pošiljke za Europu moraju prolaziti kroz Gruziju ili Iran, što povećava i vrijeme prijevoza i troškove. Nakon što se Zangezurski koridor otvori, ruta će postati kraća, a tranzit će se u potpunosti odvijati preko azerbajdžanskog teritorija”, rekao je, kako izvještava Azernews .
Visoki ekonomski ulozi
Koridor je ključan za viziju Azerbajdžana o diverzifikaciji gospodarstva izvan samo izvoza energije. Konkretno, veza bi Azerbajdžanu omogućila izravnu kopnenu vezu s turskim gospodarstvom vrijednim 1,2 bilijuna dolara preko Armenije i Nahčivana. Poboljšana povezanost s Turskom, a i dalje s Europom, obećava poboljšanje učinkovitosti trgovine, niže troškove prijevoza i smanjenje ovisnosti o skupom zračnom prometu između Bakua i Nahčivana. Ojačao bi sektore poput poljoprivrede, proizvodnje i logistike, pomažući pozicioniranju Azerbajdžana kao regionalnog tranzitnog čvorišta.
Znatan razvoj infrastrukture već je postignut na azerbajdžanskoj strani, s modernim autocestama i željeznicama koje dosežu armensku granicu, dok Baku nastoji Nahčivan bliže integrirati u nacionalno gospodarstvo. Komentirajući dosadašnji napredak, Alijev je na konferenciji u Šuši rekao da je Azerbajdžan gotovo dovršio svoju željezničku dionicu do armenske granice te procjenjuje početni teretni potencijal rute na 15 milijuna tona.
Atraktivnost koridora za njegove zagovornike proteže se dalje od tranzita cestama i željeznicom, na energetski sektor, s planovima za stvaranje energetskog koridora duž iste rute. “Projektom u konačnici želimo izgraditi energetski koridor od Kaspijskog jezera do Turske, uključujući Zangezurski koridor”, rekao je azerbajdžanski ministar energetike Parviz Shahbazov turskoj državnoj novinskoj agenciji Anadolu u rujnu 2024.
Energija proizvedena iz vjetra i sunca bit će glavni fokus koridora obnovljivih izvora energije, rekao je Shahbazov, dodajući da dvije zemlje također žele uključiti vodik u projekt.
U međuvremenu, Turska smatra koridor ključnom karikom u svojim ambicijama da postane glavno energetsko i trgovinsko središte. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan komentirao je važnost koridora novinarima ranije u srpnju. “Ovu rutu smatramo odlučujućim pitanjem zbog njezinih geoekonomskih dimenzija. Ovaj koridor će povezati našu regiju s teritorijima izvan nje i revitalizirati trgovinu. Naše glavno očekivanje je da ova cesta postane simbol konsenzusa, a ne izvor sukoba”, rekao je turski predsjednik, kako prenose Report.az i drugi lokalni mediji.
Opozicija iz Erevana
S druge strane, Armenija se žestoko protivi projektu koridora. Armenski čelnici smatraju uspostavu ekstrateritorijalne rute kroz Syunik kršenjem nacionalnog suvereniteta i prijetnjom regionalnoj sigurnosti. I dalje postoji zabrinutost da bi Azerbajdžan mogao iskoristiti koridor kao polugu za politički ili vojni pritisak. Armenski dužnosnici brinu se da bi azerbajdžanska kontrola nad koridorom mogla ograničiti pristup Armenije vitalnim trgovačkim rutama prema Iranu, pogoršavajući ekonomsku izolaciju.
Dok se razgovori između Alijeva i Pašinjana nastavljaju nakon nacrta sporazuma postignutog u ožujku, koridor Zangezur ostao je jedna od ključnih tema na njihovom posljednjem sastanku u Abu Dhabiju 10. srpnja, što se smatralo značajnim korakom naprijed u bilateralnim mirovnim pregovorima.
Erevan podržava alternativne prijedloge poput inicijative “Raskržje mira”, koju je 2023. godine predstavio premijer Nikola Pašinjan, a koja potiče ponovno otvaranje prometnih veza iz sovjetskog doba. Cilj joj je povezati Armeniju sa susjedima, Azerbajdžanom, Gruzijom, Iranom i Turskom, ali za razliku od Zangezurskog koridora ne bi ugrozio armenski suverenitet.
Pašinjanova glasnogovornica Nazeli Bagdasarjan spomenula je ovo kao odgovor na Alijevljeve komentare u Šuši , rekavši lokalnim medijima 21. srpnja da Armenija “nikada nije raspravljala, ne raspravlja i neće raspravljati” o zahtjevima koji potkopavaju suverenitet, kako je izvijestio Azatutyun. Dodala je da “sva roba, uključujući tranzitni teret, i građani koji ulaze u Armeniju moraju proći obveznu carinsku i graničnu kontrolu”.
Šira borba za utjecaj
Konačna odluka o tome hoće li se graditi Zangezurski koridor relevantna je ne samo za dvije neposredno uključene zemlje – Armeniju i Azerbajdžan – već i za širu regiju, od bliskih susjeda Irana, Rusije i posebno Turske, kao i Kine, a sada i SAD-a.
Iran se snažno protivi projektu, bojeći se da bi mu to poremetilo pristup Armeniji i smanjilo utjecaj na Južnom Kavkazu. Teheran je također zabrinut zbog rastućeg turskog nacionalizma, koji bi mogao potaknuti separatističke osjećaje među njegovom azerbajdžanskom manjinom. Azerbajdžan ima jake povjesne, etničke, jezične i kulturne veze s Turskom. Kao rezultat toga, Iran traži alternativne tranzitne koridore kako bi održao svoj regionalni utjecaj.
U lipnju je iranski veleposlanik u Armeniji, Mehdi Sobhani, ponovio Teheranovo protivljenje bilo kakvim pokušajima promjene regionalnih granica. Posebno je odbacio predloženi Zangezurski koridor.
Sjedinjene Države su se sada pojavile na sceni s prijedlogom da se sporni koridor da u zakup američkoj tvrtki na 100 godina, s ciljem posredovanja u sukobu i stabilizacije regije. Tom Barrack, američki veleposlanik u Turskoj, rekao je novinarima na brifingu sredinom srpnja da bi ovaj pristup “preuzeo kontrolu” i omogućio “svim [strankama] da ga dijele”, uspoređujući ga s američkom upravom Panamskog kanala. Inspiriran povijesnim presedanima poput Panamskog kanala i koridora Berlina iz Hladnog rata, ovaj prijedlog mogao bi do 2027. godine osloboditi procijenjenih 50-100 milijardi dolara godišnje u regionalnim trgovinskim tokovima, rekao je američki veleposlanik.
Amrenija nije potpuno jasna oko toga što misli o ovoj američkoj shemi za koridor. U tom kontekstu je važno i da se Armenija udaljila od tradicionalnog saveznika Rusije i okrenula se SAD-u. Armenski premijer Pašinjan je 15. srpnja potvrdio da su SAD predložile plan za upravljanje prometnim koridorom. “Zainteresirani smo za to, ali još nismo postigli dogovor“, rekao je armenskom parlamentu. Međutim, armensko ministarstvo vanjskih poslova zanijekalo je bilo kakvu namjeru predaje kontrole nad teritorijem. Čini se da će sutra Trump uspjet to potpisati.
“Svojim ambicioznim prijedlogom za Zangezurski koridor – strateški prolaz od 43 kilometra kroz armensku pokrajinu Syunik – Washington želi prekinuti desetljećima stare zastoje, diverzificirati europske opskrbe energijom dalje od Rusije i suprotstaviti se rastućem utjecaju Moskve, Pekinga i Teherana u kritičnoj tranzitnoj regiji”, zaključuju u članku Forbesa krajem prošlog mjeseca.
Autor i iskusni analitičar za Tursku Timothy Ash komentirao je da bi američki prijedlog mogao biti prihvatljiv objema stranama. “Barrack je smislio inovativno rješenje (zapravo su to prvi predložili Europljani) da SAD upravlja koridorom Zangezur putem 100-godišnjeg najma. To bi održalo mir i olakšalo trgovinu. Mislim da bi i Armenija i Azerbajdžan to prihvatili, iako je to ustavno komplicirano za Pašinjana, a njegov slab politički položaj unutar vlastite zemlje znači da ne može stvarno nametnuti to rješenje. Doista, čak je i samo pokretanje tog pitanja bio dar oporbi”.
Ruski položaj slabi
U međuvremenu, Rusija vjerojatno neće pozdraviti povećanu američku prisutnost na Južnom Kavkazu, regiji koju Moskva smatra dijelom svoje sfere utjecaja. Međutim, odnosi Rusije i s Armenijom i s Azerbajdžanom nedavno su se pogoršali.
Erevan je bio ogorčen neuspjehom Organizacije ugovora o kolektivnoj sigurnosti (ODKB) pod vodstvom Rusije da podrži Rusiju protiv azerbajdžanskih vojnih upada na njezin teritorij te se do određene mjere distancirao od Rusije istovremeno izražavajući interes za članstvo u Europskoj uniji i ugošćujući američke vojne vježbe na svom teritoriju.
Obaranje azerbajdžanskog zrakoplova AZAL od strane ruske protuzračne obrane ozbiljno je naštetilo odnosima između Bakua i Moskve, koji su se dodatno pogoršali uhićenjima nekoliko Azerbajdžanaca u policijskoj operaciji u Jekaterinburgu.
“Čini se da Rusija također nije previše oduševljena izgledima za američke trupe na terenu u Južnom Kavkazu. Vjerojatne nedavne akcije protiv azerbajdžanskih građana u Rusiji imale su za cilj poslati upozorenje Bakuu da ne prihvati američki plan. Možda nisu planirali bijesnu azerbajdžansku reakciju”, napisao je Ash.
Srednji koridor
Osim bilateralnih sukoba, Zangezurski koridor mogao bi postati vitalni dio Srednjeg koridora, trgovinske arterije koja povezuje Kinu, Srednju Aziju i Europu. S obzirom na to da su sjeverne rute kroz Rusiju i Bjelorusiju poremećene ratom u Ukrajini, potražnja za južnim alternativama naglo je porasla. Države Srednje Azije vide koridor kao vrata prema europskim tržištima, potičući regionalnu integraciju i gospodarsku suradnju među turkim narodima.
Koridor bi nadopunio postojeće rute poput željezničke pruge Baku-Tbilisi-Kars, povećavajući kapacitet i smanjujući vrijeme tranzita do jednog dana, smanjujući troškove za izvoznike iz zemalja poput Uzbekistana. Ova integracija usklađena je s naporima Srednje Azije da poveća učinkovitost trgovine i proširi pristup zapadnim tržištima.
Kina je zainteresirana za povezivanje koridora sa svojom inicijativom “Pojas i put”, iako se smatra da Peking zauzima oprezan stav s obzirom na važnost svojih strateških odnosa s Rusijom i Iranom. Ne čudi da je koridor je bio tema rasprave na međuvladinom sastanku azerbajdžanskih i kineskih dužnosnika u travnju, a istaknut je zbog svog potencijala za poboljšanje regionalne povezanosti.
Nekompatibilne pozicije
Unatoč obećavajućim ekonomskim i strateškim prednostima koridora, Armenija i Azerbajdžan ostaju duboko podijeljeni. Baku, potpomognut vojnim dobicima, zahtijeva nesmetanu kopnenu vezu s Nahčivanom. Erevan inzistira na očuvanju suvereniteta i odbacuje sve jednostrane aranžmane.
Bez postignutog kompromisa, Azerbajdžan bi se mogao okrenuti razvoju koridora Aras, koji podržava Iran, u potpunosti zaobilazeći Armeniju. Ova promjena mogla bi dodatno ekonomski izolirati Armeniju i smanjiti njezin regionalni tranzitni značaj. Dugotrajna pat pozicija riskira produbljivanje nestabilnosti, obeshrabrivanje ulaganja i usporavanje prijeko potrebnih poboljšanja regionalne prometne infrastrukture.
Druga varijabla je da Pašinjanova budućnost izgleda nesigurna, ne samo nakon žestokog sukoba s visokim pravoslavnim svećenicima i moćnim lokalnim poduzetnicima. Njegovi rejtinzi u anketama su u skladu s tim pali.
Ash nagađa da se Baku možda kladi na Pašinjanovu zamjenu na mjestu premijera. “Azerbajdžan… čini se da igra igru kako bi potkopao Pašinjana u nadi da će povratak nacionalističke oporbe na vlast na izborima u Armeniji sljedeće godine stvoriti izgovor za još jednu vojnu kampanju silom zauzimanja koridora Zangezur”, napisao je.
Ako se njime uspješno upravlja, Zangezurski koridor mogao bi osloboditi značajne gospodarske prilike i preoblikovati euroazijske trgovačke rute. No, ako se ne riješi, prijeti produbljivanjem podjele i geopolitičkih trenja u jednoj od strateški najosjetljivijih regija svijeta. Vidjet ćemo hoće li Trump uspjet pomiriti dvije strane po ovom pitanju te, još važnije, čak i ako se dogovor potpiše, hoće li koridor ikada zaživiti s obzirom na česte fluktuacije u regijii vojne sukobe.
Španjolski medij: Armenija spremna dati dio teritorija pod kontrolu SAD-a
