Uskrsna nedjelja je dan kada se i najsiromašnija Crkva oblači u svoje najljepše ukrase; to je vrhunac liturgijske godine. Godišnjica je Kristove pobjede. To je sretan završetak drame muke i neizmjerna radost koja slijedi nakon boli. I bol i radost koje se spajaju jer se u povijesti odnose na najvažniji događaj u čovječanstvu: otkupljenje i oslobođenje čovječanstva od grijeha od strane Sina Božjega.
Sveti Pavao nam govori: “Onaj koji je uskrisio Isusa Krista od mrtvih, oživjet će i naša smrtna tijela.” Veličina kršćanskog Uskrsa ne može se razumjeti ni objasniti bez osvrta na židovsku Pashu, koju je Izrael slavio, a koju Židovi i danas slave, kao što su je slavili Hebreji prije tri tisuće godina, uoči svog odlaska iz Egipta, po Mojsijevoj naredbi. Sam Isus slavio je Pashu svake godine tijekom svog zemaljskog života, prema obredu koji je bio na snazi u Božjem narodu, sve do posljednje godine svog života, tijekom koje je Pasha bila večera i ustanovljenje euharistije.
Slavljenjem Pashe na Posljednjoj večeri Krist je tradicionalnom obilježavanju oslobođenja židovskog naroda dao novo i mnogo šire značenje. On ne oslobađa narod, izolirani narod, nego cijeli svijet, koji priprema za Kraljevstvo nebesko.
Neporeciva povijesna činjenica
Kršćanski Uskrsi — puni duboke simbolike — slave zaštitu koju Krist nije prestao i neće prestati pružati Crkvi sve dok ne otvori vrata nebeskog Jeruzalema. Blagdan Uskrsa je, prije svega, prikaz ključnog događaja za čovječanstvo, Isusova uskrsnuća nakon njegove smrti, koju je On odobrio za spas i rehabilitaciju posrnulog čovječanstva.
Ovaj događaj je neporeciva povijesna činjenica. Uz to što su se svi evanđelisti na to pozivali, sveti Pavao ga potvrđuje kao povjesničar koji se ne oslanja samo na dokaze nego i na svjedočanstva.
Radost, nada, pobjeda
Uskrs je pobjeda, to je čovjek pozvan na svoje najveće dostojanstvo. Kako se ne radovati pobjedi Onoga koji je tako nepravedno osuđen na najstrašniju muku i smrt na križu? U pobjedi Onoga koji je prethodno bio bičevan, šamaran, pljuvan, s takvom neljudskom okrutnošću?
Ovo je dan sveopće nade, dan kada se oko uskrsloga Krista sjedinjuju i povezuju sve ljudske patnje, razočaranja, poniženja, križevi, pogaženo ljudsko dostojanstvo i nepoštivani ljudski životi.
Uskrsnuće nam otkriva naš kršćanski poziv i naše poslanje: donijeti ga svim ljudima. Čovjek nikada ne može izgubiti nadu u pobjedu dobra nad zlom. Vjerujem li u uskrsnuće? Proglašavam li to? Vjerujem li u svoj kršćanski poziv i poslanje? Živim li to? Vjerujem li u buduće uskrsnuće? Ohrabruje li me to u ovom životu? Ovo su pitanja koja vrijedi postaviti.
Otkupiteljska poruka Uskrsa nije ništa drugo nego potpuno pročišćenje čovjeka, oslobođenje od njegovih egoizama, od njegove putenosti, od njegovih kompleksa; Očišćenje koje, iako uključuje fazu unutarnjeg čišćenja i ozdravljenja, ipak se provodi na pozitivan način s darovima obilja, kao što je prosvjetljenje Duha, oživotvorenje bića kroz novi život, koji preplavljuje radost i mir – zbroj svih mesijanskih dobara – jednom riječju, prisutnost uskrslog Gospodina. Sveti Pavao je to izrazio s neukrotivim emocijama u ovom tekstu: “Ako ste s Kristom uskrsnuli, s njim ćete se i pojaviti u slavi” (Kol 3,1-4).
Kad je Isus jurišao na vrata pakla: Zaboravljeni događaj Velike subote
