Kazne za otmicu nevjesta u Kazahstanu bit će pooštrene. Parlament već radi na zakonskim izmjenama kako bi se iskorijenile zastarjele tradicije.
Gotovo svaka mlada žena u Kazahstanu svjesna je da bi mogla biti oteta radi braka. U takvim situacijama njezini planovi za budućnost budu uništeni. Upravo to se dogodilo i Gulmiri K. Medicinska sestra iz Almatija ispričala je za Deutsche Welle kako su je oteli kada je imala 19 godina.
“To je bilo prije skoro dvadeset godina. Studirala sam u Almatiju i navečer se vraćala kući s fakulteta. Auto se zaustavio, tri muškarca su iskočila, uhvatila me, gurnula na stražnje sjedalo i prekrila dekom. Dvojica su sjedila pored mene i držala me”, prisjeća se.
Bijela marama kao znak
“Nakon dva sata bila sam u kući u jednom selu, gdje su mi žene odmah stavile bijelu maramu, kako tradicija nalaže. Shvatila sam da sam oteta radi udaje. Nisam se mogla osloboditi i ubrzo sam upoznala svog budućeg supruga, kojeg nikad prije nisam vidjela. Još istog dana oduzeo mi je nevinost”, kaže Gulmira, koja ne želi otkriti svoje prezime.
Nakon tjedan dana uspjela je kontaktirati roditelje. No, pomoć koju je očekivala nije došla. “Moj otac je samo rekao da sam sama kriva za sve. Nazvao me sramotom za cijelu obitelj i rekao da me ne želi više vidjeti. Tako sam postala žena muškarca čija obitelj jedva spaja kraj s krajem. Moji roditelji, s druge strane, bili su imućni”, dodaje Gulmira.
Pobjegla iz prisilnog braka
Iz prisilnog braka uspjela je pobjeći tek nakon devet godina. „U to vrijeme već sam imala dvoje djece. Slučajno sam srela školsku prijateljicu u jednoj klinici i ispričala joj svoju priču. Savjetovala mi je da jednostavno odem s djecom u Almatij, što sam i učinila. Kasnije mi je pomogla s razvodom i pronalaskom posla. Moj bivši suprug nije mario ni za što. Da je tada postojalo kazneno gonjenje za otmicu nevjesta, moj bi život bio drukčiji. Nikada nisam uspjela završiti studij.“
O potrebi za kaznenim gonjenjem otmica radi prisilnog braka u Kazahstanu se raspravlja još od sredine 1990-ih. Aktivisti i borci za ljudska prava već gotovo tri desetljeća upozoravaju da počinitelji ovih djela ne odgovaraju.
Kazneni zakon u članku 125. predviđa kaznu zatvora od četiri do sedam godina za otmicu. Međutim, ako otmičar pusti žrtvu, može izbjeći kazneni progon, što je također navedeno u istom članku. Zbog zanemarivanja ove rupe u zakonu, vlasti su godinama omogućavale počiniteljima da izbjegnu kaznu ako bi samo formalno oslobodili otete žene nakon prisilnog braka.
Prva nada u promjene pojavila se u kolovozu 2023. godine, kada je Artur Lastajev, ombudsman za ljudska prava predsjednika Kazahstana, predstavio nacrt zakona kojim bi otmica nevjesta postala kazneno djelo.
“Zatražili smo od glavnog državnog tužitelja da izradi poseban popis kaznenih djela kako bi se ona izdvojila iz članka 125. Prijedlog se temelji na iskustvima susjednih zemalja i preporukama Ujedinjenih naroda”, rekao je Lastajev novinarima u glavnom gradu Astani.
Unatoč obećanju glavnog državnog tužitelja da će podržati ovu inicijativu, ništa se nije dogodilo. Šest mjeseci kasnije morao je intervenirati predsjednik Kazahstana Kasim-Žomart Tokajev.
Odlučujuća bitka, za Ukrajince je ovo ključno: Tri grada izgubili, a sad prijeti i gori scenarij
Kritika sustava
“U našoj zemlji postoje ljudi koji pod krinkom navodnih nacionalnih tradicija pokušavaju opravdati otmicu nevjesta. To se ni na koji način ne može opravdati i protivi se idealima naprednog društva u kojem su dostojanstvo, prava i slobode svakog čovjeka apsolutne vrijednosti”, izjavio je Tokajev.
Bez ove izjave predsjednika, bilo bi gotovo nemoguće ponovno otvoriti ovu temu, tvrdi Murat Abenov, zastupnik donjeg doma vladajuće stranke Amanat.
Također napominje da u današnjem obliku, koji je posebno prisutan na jugu i zapadu zemlje, a povremeno i u Astani i Almatiju, otmica nevjesta nije bila dio kazahstanske tradicije. „U srednjem vijeku otmice su bile dopuštene isključivo u ratnim sukobima, kao ratni plijen. Otmica djevojaka iz obitelji koje nisu sudjelovale u ratu smatrala se teškim zločinom kažnjivim smrću“, objašnjava Abenov.
Lastajev sada predlaže uvođenje dodatnog članka u Kazneni zakon, kojim bi se otmica radi prisilnog braka kažnjavala zatvorom do tri godine. „Ako je žrtva maloljetna, kazna se povećava na pet godina. U slučaju teških posljedica za žrtvu, kazna može iznositi do deset godina“, pojasnio je zastupnik Abenov, dodajući da bi se silovanja trebala kažnjavati odvojeno.
Zastupnici vladajuće stranke uvjereni su da će se nakon izmjene zakona broj prijava otmica znatno povećati. „U posljednje tri godine službeno su zabilježena 214 slučaja, iako znamo da je bilo mnogo više pokušaja prijavljivanja. Samo deset slučajeva stiglo je do suda, dok je 93 posto odbačeno zbog nedostatka dokaza“, navodi jedan od zastupnika.
Odvjetnica i aktivistica za ljudska prava Halida Ašigulova ističe da država nije uspjela educirati građane o pravnim pitanjima, posebno u regijama gdje se otmica nevjesta još uvijek prakticira.
“Naša mladež ne dobiva dovoljno informacija o ljudskim pravima ni u školama niti na sveučilištima. Malo znaju o bračnom i obiteljskom zakonu, prema kojem brak može biti sklopljen samo uz slobodan i nesmetan pristanak oba partnera”, ističe Ašigulova. Ona također polaže nade u kazahstansku mladež, koja se sve više distancira od starih tradicija.
