U okviru nedavne druge procjene vrijednosti realnog dohotka u poljoprivredi državni statističari naveli su kako očekuju da će vrijednost poljoprivredne proizvodnje 2024. ipak zabilježiti porast, za 8,6 posto. No, to ne mijenja bitnije već dugo nepovoljnu širu sliku stanja u domaćeg sektoru hrane. Poljoprivredna proizvodnja nam je slaba i nekonkurentna, a razinu samodostatnosti, koja posljednjih godina samo dodatno dobiva na značenju, u mnogim segmentima stručnjaci nerijetko opisuju kao alarmantnu. Kod mlijeka, svinjetine ili voća smo ispod 50 posto samodostatnosti, kod povrća na 60-ak… “Pa mi smo u 2023. kruha i peciva uvezli za preko 300 milijuna eura”, ugrubo je za jednog javnog istupa zimus rekla Zvjezdana Blažić, konzultantica za sektor hrane, dodajući kako će u 2024. to vjerojatno biti i više. I bilo je tako. Prema detaljnoj statistici robne razmjene, lani smo uvezli 116 milijuna kilograma kruha i raznih peciva u ukupnoj vrijednosti većoj od 345 milijuna eura.
U odnosu na prethodnu godinu (s 308 milijuna eura uvoza) to je 12 posto više. U toj kategoriji proizvoda i evidentirani je izvoz porastao, ali u konačnici je vanjskotrgovinski deficit kod kruha odnosno mlinsko-pekarskih proizvoda povećan za nekih šest milijuna eura, na 137 milijuna.
Blažić je kruh apostrofirala (i) zbog činjenice da tu ne postoji problem vlastite sirovine odnosno proizvodnje, osim u smislu kvalitete domaće pšenice, za razliku od logičnog oslanjanja na uvoz kod npr. banana (83 mil. eura uvoza uz 13 (re)izvoza) ili npr. kave (120 prema 20 milijuna).
I Dragan Kovačević, potpredsjednik HGK za poljoprivredu i turizam, podcrtava kako “nije dobro da s jedne strane gotovo polovicu godišnje proizvodnje pšenice izvozimo, a s druge strane uvozimo velike količine mlinsko-pekarskih proizvoda veće dodane vrijednosti”. Nedavno je s tim u vezi rekao kako se od ulaska u EU do danas fizički obujam proizvodnje hrane i pića u Hrvatskoj povećao za preko 20 posto, a stvoren je i veliki broj prehrambenih brendova. Naša šansa je, kaže, prije svega u većem stupnju prerade i povećanju preradbenih kapaciteta, kao i u potencijalu plasmana hrane i pića kroz turizam. Procjena je, naime da strani turisti za hranu i piće potroše više od četvrtine njihove ukupne potrošnje, što bi značilo oko četiri milijarde eura.
Rijetka iznimka – riba
Kad je riječ o pšenici, ostaje primijetiti da Hrvatska i kod brašna ima deficit – lani ga je izvezeno za šest milijuna, a uvezeno za 20 milijuna. Nesrazmjer je u apsolutnim iznosima i znatno veći npr. kod tjestenine. Prošle godine uvezli smo je za više od 70 milijuna eura, naspram nepuna 33 milijuna izvoza. I kod povrća razina samodostatnosti mogla bi i trebala biti veća nego što jest, reći će eksperti. Ali podaci kažu da smo, mimo vlastite proizvodnje, lani uvezli krumpira za više od 33 milijuna eura, s tim da je u isto vrijeme evidentirano oko 5,7 milijuna izvoza. Isto tako, svježe rajčice smo uvezli za gotovo 32 milijuna i kod nje je vanjskotrgovinski deficit (s obzirom na nepunih devet milijuna eura na strani izvoza) oko 23 milijuna eura. Nadalje, kod crvenog luka i češnjaka lani je zabilježeno manje od dva milijuna eura vrijednosti u izvozu naspram 26 milijuna uvoza, a usporedivo je i kod kupusa i sličnog povrća (izvezenih 2,7 naspram uvezenih 15 milijuna) te npr. zelene salate kod koje je uvoz bio veći od 16 milijuna, uz istodobno izvoz vrijedan 2,9 milijuna.
Govoreći u apsolutnim iznosima, međutim, od povrća i voća znatno veći doprinos vanjskotrgovinskom manjku ima meso, a to je posebice izraženo kod svinjetine. Svinjskog smo mesa (svježeg i/li rashlađenog) uvezli u vrijednosti većoj od 341 milijun eura, a manjak je manji za 38 milijuna istodobno zabilježenog izvoza. Kod goveđeg mesa lani smo imali 186 milijuna uvoza naspram 31 izvoza, a nešto bolja slika je kod mesa peradi s s 26 milijuna na strani izvoza i nepunih 95 milijuna uvezene piletine i drugog mesa peradi.
Svježa (i rashlađena) riba jedna je od rijetkih kategorija u kojoj imamo pozitivnu bilancu – 153 milijuna eura od izvoza prema 35 milijuna uvoza, ali zato se zamrznute ribe više uvozi nego izvozi (nepunih 40 naspram 27 milijuna). I proizvodnja jaja ne namiruje u cijelosti domaću potrošnju. Prošle godine s drugih tržišta ih je došlo u vrijednosti 30 milijuna eura, uz upola manji iznos izvoza. Ipak, situacija je daleko lošija s mlijekom i mliječnim proizvodima. Tako smo u 2024. uvezli mlijeka u vrijednosti od 149 milijuna, pri čemu je u izvozu zabilježeno oko 25 milijuna. Sira je s drugih tržišta došlo za 218 milijuna, a na druga tržišta iz Hrvatske ga je otišlo za 42 milijuna.
Male parcele, administracija…
Općenito govoreći, na razini prerađivačkog sektora u prehrambenom segmentu situacija u pogledu konkurentnosti i ukupnih trendova bolja nego u primarnoj proizvodnji. Tako se, primjerice, čokolade lani uvezlo tek nešto više od vrijednosti izvoza – kod izvoza je dosegnula 318, a u uvozu 321 milijun. Pritom ostaje primijetiti da je u uvjetima rasta cijena te slastice (posebice zbog cijena kakaa) uvoz rastao jače – godinu prije, naime, iznosio je 250 milijuna.
Kad je posrijedi poljoprivredna proizvodnja, mnogi će ekonomisti istaknuti kako je u nju od ulaska u EU do danas isplaćeno čak 8,3 milijardi eura potpora. U svakom slučaju ishodi u smislu proizvodnje daleko su od zadovoljavajućih. “Nastave li se višegodišnji trendovi, Hrvatska uskoro neće imati kontrolu nad vlastitom prehrambenom sigurnošću”, upozoravaju u Udruzi prehrambene industrije i poljoprivrede pri HUP-u. U redovima poslodavaca ključ za povećanje proizvodnje ponajprije vide u rješavanju problema malih parcela, neiskorištenog državnog zemljišta i administrativnih prepreka u zakupu i dodjeli zemljišta.
