Autor u analizi obrađuje vanjsku politiku Republike Poljske u kojoj je svojevremeno živio i radio na projektima EU-a. U radu se konzultira sa znanstvenom i stručnom literaturom te državnim nacionalnim i strateškim dokumentima na engleskom, hrvatskom, poljskom i ruskom jeziku za kvalitetnije razumijevanje Poljske uloge u suvremenoj Europi.
Etape razvoja vanjske politike Poljske
Nakon završetka Drugog svjetskog rata, Poljska nije bila značajni politički akter u bipolarnim međunarodnim odnosima. Međutim, mogu se navesti i tri autentične aktivnosti vanjske politike Poljske:
1) 1956. – u odnosima sa SSSR-om i u glasovanju u UN-u, odvojeno od ostalih zemalja komunističkog bloka, po pitanju sovjetske intervencije u Mađarsku;
2) 1965. – poznati govor poljskih biskupa njemačkim biskupima, u kojem se poziva na međusobni oprost i pomirenje u Kristu (ovaj događaj pokazuje da ne samo službene državne strukture mogu napraviti važne poteze u vanjskoj politici i učinkovito predstavljati poljsku naciju na međunarodnim forumima);
3) Ugovor između Poljske Narodne Republike i Savezne Republike od 7. prosinca 1970. Iako mu je prethodio ugovor iz kolovoza između Savezne Republike Njemačke i SSSR-a te je kao takav navodno ostao unutar glavnog toka sovjetske politike, u stvarnosti je sklopljen usprkos prigovorima Kremlja, kao rezultat Gomulkine zabrinutosti izazvane sporazumom Moskva-Bonn. „Osim ove tri iznimke, Poljska nije postojala kao politički akter na europskoj pozornici gotovo pola stoljeća“ (vel Grajewski, 2009).
Nakon hladnog rata može se inicijalno identificirati 5 faza vanjske politike Poljske:
- Razdoblje sistemske i političke transformacije (1989.-1991.) tijekom kojeg je Poljska nastojala razumjeti novi međunarodni položaj izbjegavajući potencijalne sukobe s bivšom dominantnom silom, SSSR-om, te održavajući neutralnost u određenim strateškim pitanjima. Ciljevi su bili održavanje dobrih odnosa sa susjedima, obnova gospodarskih veza i uspostavljanje suradnje sa zemljama na drugim kontinentima.
- Faza pristupanja euroatlantskim integracijama (1991./1992.-2004.) kad se Poljska usredotočila na intenzivne napore za pridruživanje NATO-u i Europskoj uniji. Ciljevi su bili jačanje sigurnosti članstvom u NATO-u te gospodarski i politički razvoj integracijom s EU isu-kreiranje europskog sigurnosnog sustava.
- Faza definiranja i izgradnja partnerstva unutar euroatlantskim institucija (EU i NATO) (2004.–2015.) kad je Poljska postala aktivni sudionik u oblikovanju europske i transatlantske politike.
- Prusifikacija Poljske (2015.-2025.) koja se odnosi na veća izdvajanja za vojsku, odnosno militarizaciju Poljske, kritike (dijela političke elite) prema progresivno-liberalnim centrima Europske unije, sigurnosno i političko veće povezivanje sa SAD-om i fokus na euro-atlantizaciju svog istočnog susjedstva (zagovaratelj širenja euroatlantskih integracija na Ukrajinu)i sjevernog susjedstva (među prvima pružila potporu i podršku ulaska Finske i Švedske u NATO savez 2022. godine), ali i južnog (daljeg) susjedstva, prvenstveno podupirući i podržavajući države jugoistočne Europe na putu u euroatlantske integracije.
Kontekstualno razumijevanje osnova vanjske politike Poljske
Poljska vanjska politika u posljednjih trideset godina razvija se na temelju tri ključna čimbenika: povijesnog iskustva gubitka suvereniteta i državnosti (1795.-1918. i 1939.-1945. godine), geopolitičkog položaja između (političkog) zapada i istoka te transformacije sigurnosnog okruženja od 1989. godine do danas. Znanstvena i strateška literatura dosljedno ukazuje da su poljski nacionalni interesi višedimenzionalni, ali u svojoj srži ostaju usmjereni na očuvanje suverenosti, sigurnosti i međunarodnog položaja države. Ti interesi nisu statični: oni se prilagođavaju promjenama u međunarodnom sustavu, ali su uvijek prožeti specifičnom kulturom nesigurnosti (kultura niepewności), karakterističnom za srednjoeuropske zemlje s traumatičnim povijesnim iskustvom podjela, sukoba i okupacija.
Zbog navedenog povijesnog konteksta suverenitet i neovisnost imaju duboko ukorijenjeno simboličko i političko značenje. Poljski politolog Stanisław Bieleń u svojim člancima i radovima o vanjskoj politici ističe da suverenitet nije samo institucionalna kategorija nego i sastavni dio nacionalnog identiteta. Stoga Poljska često zauzima rezerviran stav prema nadnacionalnim tendencijama unutar Europske unije – podržavajući integraciju, ali inzistirajući na modelu „Europe suverenih država“ (Europa suwerennych państw). Ova orijentacija stvara napetosti s Bruxellesom u pitanjima vladavine prava i sudske neovisnosti, ali odražava trajnu težnju da se donošenje političkih odluka zadrži unutar nacionalnog okvira na koje poljski građani mogu utjecati, nego, za Poljsku, u dalekim i „lažno transparentnim“ staklenim uredima Bruxellesa (Bieleń, 2025) (Bieleń, 1992). Poljskoj ne treba nova europeizirana inačica SSSR-a ili zapadni liberalno-progresivni SSSR kojeg se riješila (ili oslobodila) prije tri desetljeća.
Ovdje je važno spomenuti jedno od ključnih imena poljske politike, a to je Jarosław Kaczyński (naslovna foto), jedna od najutjecajnijih i najkontroverznijih političkih figura u suvremenoj Poljskoj. Riječ je o bratu blizancu predsjednika Lecha Kaczyńskog koji je poginuo u zrakoplovnoj nesreći 2010. godine u Smolenskoj oblasti kad je putovao u Rusiju na 70. obljetnicu zločina u Katinskoj šumi. Jarosław Kaczyński je s bratom osnovao stranku Pravo i pravda (Prawo i Sprawiedliwość– PiS) te iako formalno nije uvijek bio u izvršnoj vlasti (premijer je bio kratko 2006–2007.), on je de facto politički vođa Poljske iz sjene tijekom vladavine PiS-a (2015.–2023) (Nowicka, 2025).
Kaczyński ima skeptičan, ali ne otvoreni protueuropski stav. Njegov odnos prema EU najbolje se može opisati kao suverenistički euroskepticizam — prihvaća članstvo u Uniji, ali se protivi daljnjoj integraciji i centralizaciji. Poljska treba zadržati punu političku i kulturnu suverenost unutar EU i protivi se stvaranju europske nadnacionalne države. EU vidi kao sekularnu, liberalnu zajednicu koja potkopava tradicionalne vrijednosti i ulogu Crkve. PiS pod njegovim vodstvom često koristi retoriku obrane europske kršćanske civilizacije od liberalnog relativizma, migracija i ideološkog kolonijalizma Bruxellesa.
Sastanak Trump-Putin: Potraga za mirom: Tresla se brda, vratio se ruski medvjed
Poljska inačica tuđmanizma
Iako kritičan prema političkim institucijama EU, Kaczyński je pragmatičan kad se radi o fondovima, tržištu i zajedničkim politikama. Poljska je pod PiS-om ostala najveći neto primatelj EU fondova, a vlada nije nikada dovela u pitanje članstvo u EU (za razliku od, recimo, britanskih konzervativaca prije Brexita, a u Poljskoj postoji posebna politička stranka PolExit Stanisława Żółteka koja zagovara izlazak iz EU).
Vanjska politika PiS-a spaja realističnu brigu za sigurnost i ideološko uvjerenje o moralnoj misiji države. Riječ je o svojevrsnom suverenom konzervativizmu koji kombinira: realizam i nacionalni interes u vanjskoj politici; kršćanski moral i tradiciju u društvenoj politici; skepticizam prema liberalnim i nadnacionalnim strukturama u europskoj politici. (Iz perspektive Hrvatske bi se moglo govoriti da je riječ o određenoj poljskoj inačici tuđmanizma s većim naglaskom na konzervativizam, odnosno kršćanstvo/katoličanstvo, prema kojem je Franjo Tuđman imao pragmatičan odnos zbog važne identitetske i institucionalne uloge Katoličke crkve, ali s razumijevanjem da je većina Hrvata više „narodnjački orijentirana“ nego „asketsko vjersko kršćansko-katolički“).
Politički suparnik PiS-u je Građanska platforma (Platforma Obywatelska – PO) liberalno-centristička politička opcija, koja je trenutačno na vlasti kroz širu koaliciju u Poljskoj s premijerom Donaldom Tuskom. Rezultati posljednjih političkih izbora pokazuju da je poljska politika poprilično podijeljena između PO i PiS, što je bilo vidljivo i na ovogodišnjim predsjedničkim izborima na kojima je rezultatom drugog kruga, Karol Nawrocki (PiS) pobijedio s 50.89% glasova naspram Rafała Trzaskowskog (PO) koji je dobio 49.11%. Za one koji nisu detaljnije upoznati s političkom sustavom Poljske, riječ je o polu-predsjedničkom sustavu (Boban, 2011).
Zoran Meter: Evo što Rusija želi dobiti od Trumpa na summitu u Budimpešti; kraj velike igre
Nacionalni interesi i elementi vanjske politike Poljske
U poljskim strateškim dokumentima državna sigurnost (bezpieczeństwo państwa) se definira kao primarni i egzistencijalni interes. Dokument Strategija nacionalne sigurnosti Republike Poljske (Strategia Bezpieczeństwa Narodowego Rzeczypospolitej Polskiej) (2020) naglašava obranu teritorijalne cjelovitosti i suvereniteta te razvoj obrambenih sposobnosti u okviru NATO-a. Poljska se samo-percipira kao država na prvoj crti bojišnice (frontline state) prema istoku Europe, izravno izložena rizicima koji proizlaze iz ruskog revizionizma i nestabilnosti post-sovjetskog prostora. Modernizacija oružanih snaga, povećanje proračuna za obranu (preko 4% BDP-a 2024.) te trajna prisutnost američkih snaga na poljskom teritoriju predstavljaju konkretne manifestacije te samo-percepcije.
Vijeće ministara usvojilo je novi nacrt Strategije nacionalne sigurnosti Republike Poljske, koju je podnio ministar obrane. Strategija će ocrtavati nove nacionalne interese Poljske i ključne sigurnosne ciljeve. Država će se fokusirati na četiri prioriteta: teritorijalni integritet, sigurnost građana, održivi razvoj i povoljan međunarodni sigurnosni sustav iz perspektive Poljske. Međunarodno okruženje Poljske znatno se pogoršalo posljednjih godina. „Ruska agresija protiv Ukrajine u veljači 2022. eskalirala je u najveći oružani sukob u Europi od Drugog svjetskog rata. Akcije Moskve predstavljaju prijetnju međunarodnom poretku i euroatlantskom sigurnosnom sustavu te povećavaju rizik izravne vojne agresije protiv Poljske i drugih članica NATO-a“ (Kancelaria Prezesa Rady Ministrów, 2025).
Posljednja Strategija nacionalne sigurnosti Republike Poljske odobrena je 2020. godine te je zastarjela i trenutačno je u Poljskoj izrađen novi nacrt Strategije nacionalne sigurnosti Poljske koji je Vijeće ministara usvojilo 25. srpnja 2025. godine, a kasnije je dostavljen na odobrenje predsjedniku Republike Poljske. Predsjednik Andrzej Duda, zbog kraja mandata, odlučio je da pitanje odobravanja Strategije treba preuzeti sljedeći predsjednik Republike Poljske, Karol Nawrocki (Biuro Bezpieczeństwa Narodowego, 2025).
Zoran Meter: Tomahawci bi značili strateški prijelaz ukrajinskog rata u neposredni američko-ruski
Energetika i gospodarska diplomacija
Uz sigurnosne aspekte, važan segment Poljske čini energetska i digitalna suverenost (suwerenność energetyczna i cyfrowa). Projekti poput Baltičkog plinovoda (spajanje Poljske s norveškim plinskim poljima) i LNG terminala u Świnoujściu (te planiranog plutajućeg terminala u zaljevu Gdanska) simboliziraju težnju Poljske da smanji ovisnost (i sebe i Europe) o Rusiji, čime se energetska politika pretvara u oruđe geopolitičke autonomije i izolacije Rusije. Time sigurnosni aspekti fokusa vanjske politike Poljske nadilazi uski vojni okvir te prelazi u sferu strateške otpornosti (resilience), uključujući i aspekte poput kibernetičke sigurnosti, dezinformacija i hibridnih prijetnji.
Ekonomski razvoj (rozwój gospodarczy) za Poljsku ima dvostruku funkciju: on je istodobno unutarnji cilj i vanjskopolitičko sredstvo. Stabilna i rastuća ekonomija jača međunarodni položaj Poljske i omogućuje provedbu sigurnosnih politika.
Gospodarska diplomacija nakon 2015. godine intenzivno se veže uz projekte infrastrukture i energetike – osobito kroz Inicijativu tri mora i pozicioniranju Poljske kao ključnog energetskog čvorišta Srednje Europe. Time ekonomski interes postaje oslonac za regionalno liderstvo, ali i instrument smanjenja ruske ekonomske prisutnosti u regiji. Međutim, Poljska se ne postavlja samo kao samostalni akter, nego usko povezuje kako sebe, tako i svoj utjecaj u istočnoj Europi sa SAD-om. Upravo je najstabilniji i najtrajniji element poljske vanjske politike transatlantska orijentacija.
Nakon 1989. godine, Poljska je strateški definirala svoju poziciju kao dio Zapada, čvrsto ukorijenjena u strukturama NATO-a i Europske unije. Dva nerazdvojna stupa poljske vanjske politike Poljske su ekonomski aspekti vezani uz EU (fondove) i sigurnosni aspekti vezani uz NATO (odnosno SAD). Upravo se SAD percipiraju kao glavno sigurnosno jamstvo, dok se članstvo u EU promatra kao okvir za gospodarski razvoj i platformu izgradnje političke relevantnosti u Europi.
Bismarck je znao odgovor: ‘Tajna uspjeha u politici? Dobar dogovor s Rusijom.’
Poljska u regionalnoj dimenziji: sukob s češkom koncepcijom
U regionalnoj dimenziji, Poljska teži svom pozicioniranju kao lidera Srednjoistočne Europe. Sudjeluje u forumima poput Višegradske skupine (V4), Bukureštanske devetorice (B9) i Inicijative tri mora, gdje kombinira političku, ekonomsku i sigurnosnu agendu. Ova orijentacija ima dvostruki učinak: jača regionalnu koheziju i povećava poljski utjecaj, ali istodobno stvara konkurenciju s Berlinom i Parizom u definiranju prioriteta EU politike prema istoku. Međutim, uz Francusku i Njemačku Poljska čini posebni trilateralni okvir Weimarskog trokuta koji se redovito sastaje i promovira trilateralne projekte na liniji Pariz-Berlin-Varšava.
Po pitanju vizije Srednje Europe zanimljive su dvije različite koncepcije: poljska i češka – koje se međusobno natječu. Sukob između poljske i češke vizije odnosi se na to koji prostor čini središte Srednje Europe, koju ulogu ta regija ima i tko je njezin glavni nositelj. Poljska tradicija promišljanja Srednje Europe usmjerena je na šire područje Srednjoistočne Europe, jer u nju uključuje zemlje koje su kroz povijest bile pod poljskim kulturnim i političkim utjecajem (dijelovi Ukrajine). Poljsku tradiciju Srednje Europe u tom pogledu razlikuje istočni vektor usmjeren prema Galiciji kao duši Srednje Europe, jer je Galicija istovremeno izvor habsburškog i srednjoeuropskog mita, stvarajući uzoran lik tog područja – čovjeka pograničja – arhetip građanina Srednje Europe. Češka tradicija smješta Češku u samo središte Srednje Europe i smatra da češka kultura predstavlja njezinu jezgru i orijentir, jer u njoj vidi izraz i temelj srednjoeuropske svijesti (Zieliński i Kulec, 2016: 5-6).
Općenito kad se govori o razumijevanju političkih sustava država Srednje Europe njihov razvoj i kontekstualizaciju kvalitetno objašnjava zanimljiva mađarska knjiga Regije europske povijesti autora Bibo, Huszar i Szucs. Knjiga govori kako su se Srednja i Istočna Europa razvijale drukčije od Zapadne zbog kasne modernizacije, slabog građanstva i nerazvijene industrijske klase. Te su države imale autokratske i antidemokratske strukture, jer je političku moć zadržala aristokracija, vojska i birokracija, a demokracija se smatrala prijetnjom u uvjetima stalne nesigurnosti.
Nacionalizam se razvijao kao reakcija na gubitak državnosti i strah od nestanka naroda, pri čemu su elita i akademska inteligencija koristile kulturu, jezik i povijest za izgradnju nacionalnog identiteta. Taj „egzistencijalni strah” proizveo je autoritarne političke oblike, lažne realiste i političke manipulatore koji su opravdavali ograničavanje sloboda i jačanje državnog vođe (od kojih su mnogi u pojedinim povijesnim etapama radili za strane centre moći). U takvim društvima su znanost i kultura često podređene nacionalnom cilju, a stalne teritorijalne pretenzije, manjak tolerancije prema manjinama i potreba za samopotvrđivanjem stvorili su duboku unutarnju nesigurnost. Države Srednje i Istočne Europe u 20. stoljeću često su ulazile u ratove radi teritorijalnog dobitka, pokazujući političku neodgovornost i nesposobnost suradnje u europskom okviru. Međutim, te države ne treba olako osuđivati, nego je nužno razumjeti njihovu povijesnu traumu i pokušati ih uključiti u demokratski i stabilan europski sigurnosni sustav (Bibo, Huszar i Szucs, 1995).
U sklopu navedene vizije pograničja, zanimljivo je izdvojiti kako se sjedište Frontexa (punim nazivom Agencija Europske unije za europsku graničnu i obalnu stražu, engl. European Border and Coast Guard Agency) nalazi u Varšavi što je hipotetski povezano i s izuzetno čvrstom politikom Poljske protiv migracija iz Afrike i s Bliskog istoka u Europu u cilju očuvanja europskog i kršćanskog identiteta. Međutim, 2004. godine, kad se osnivao Frontex, postojao je kontekstualni ponešto drugačiji razlog smještanja Frontexa u Varšavi. Poljska leži na vanjskoj granici Schengenskog prostora prema istoku (Bjelorusija, Ukrajina, Rusija – Kalinjingrad). To je regija u kojoj se isprepliću migracijski, sigurnosni i energetski tokovi. Varšava je zato bila (i do danas ostala) idealno operativno središte između zapadne Europe i istočnih granica EU, iako se pritisak migracija ne osjeća više na samo na istoku, nego ponajviše na europskom jugu.
Poljska istočna politika (polityka wschodnia) ima poseban strateški značaj, proizašao iz geografskog položaja i povijesnog sjećanja. Nakon 2014. godine, a posebno nakon 2022., Poljska je postala ključni europski zagovornik Ukrajine – vojno, humanitarno i diplomatski. U znanstvenoj literaturi to se tumači kao spoj realističke percepcije prijetnje i normativne misije: obrane međunarodnog poretka temeljenog na međunarodnom pravu.
Bivši najviši britanski časnik: Ukrajina ne može dobiti ovaj rat koji za nas nije ‘egistencijalan’
Ruska percepcija poljske vanjske politike
S druge strane, ruska akademska literatura (npr. radovi MGIMO analitičara objavljeni u Международная жизнь i Вестник МГИМО-Университета) interpretiraju poljsku aktivnost kao „antirusku“ i „provokativnu“, ističući njezinu ulogu u američkoj strategiji pritiskanja i izoliranja Rusije. Ove su percepcije dio šireg diskurzivnog sukoba ruskih i poljskih dužnosnika oko razumijevanja post-hladnoratovskih odnosa. Dok Poljska naglašava post-hladnoratovsku liberalnu (američku) poziciju oko slobodnog odabira država gdje i kojim savezima žele pripadati, Rusija fokus stavlja na realpolitičku perspektivu ekspanzije NATO saveza koja je po ruskoj percepciji egzistencijalna prijetnja, slično kao što je prisutnost sovjetskih vojnih kapaciteta na Kubi predstavljeno kao egzistencijalna prijetnja SAD-u prije 63 godine.
Zašto se pozicija SAD-a razumije kad objašnjava i djeluje protiv svojih percepcija egzistencijalnih prijetnji (Kuba), a poziciju Rusije se odbija razumjeti kad su u pitanju njene percepcije egzistencijalnih prijetnji (Ukrajina, Gruzija)? Ako je priznanje američkih sigurnosnih interesa na Kubi dovelo do detanta i početka otpuštanja odnosa za vrijeme hladnog rata, može li se možda trenutačna geopolitička kriza u Europi riješiti s priznavanjem ruskih sigurnosnih interesa u Ukrajini kako bi započeo novi reapprochement (poboljšavanje i međusobnih odnosa i pronalaženje zajedničkog jezika u što je moguće više spornih pitanja, a kako bi spriječilo potencijalno izbijanje novog, svjetskog sukoba)?
Naravno, na Kubi je, iz današnje liberalne pozicije, manje toga bilo na kocki, nego što je danas u Europi, budući da se cjelokupni post-hladnoratovski liberalni poredak sa svim svojim principima stavlja pod upitnik ako se kubanski scenarij dopusti Rusiji. Koja je alternativa? Daljnji konvencionalni rat protiv nuklearne sile i (dosadašnja neuspjela) potraga za načinima da se ta nuklearna sila porazi na bojnom polju, a da itko (ili malo tko) promišlja o reakcijama nuklearne sile u takvom scenariju?
Tjedna analiza Zorana Metera: Događaji se odvijaju kao da je dana zapovijed da se ide u kataklizmu
U sklopu ovog liberalnog poretka (koji je danas u krizi) vanjska politika Poljske ima pragmatično usmjerenje na zaštitu nacionalnih interesa, ali u okvirima američkog post-hladnoratovskog liberalizma što pojedini politolozi opisuju kao realistični idealizam ili principijelni realizam, kojeg je svojevremeno spominjao i američki predsjednik Donald Trump (Popović, 2018).
Nastavlja se.-
Literatura
Agičić, Damir (2004) Podijeljena Poljska. Zagreb: Srednja Europa.
Bibo, Istvan, Huszar, Tibor i Szucs, Jeno (1995) Regije Evropske povijesti. Zagreb: Naprijed.
Bieleń, Stanisław (2025) Suwerenizm.Myśl Polska.Dostupno https://myslpolska.info/2025/06/09/stanislaw-bielen-suwerenizm/
Bieleń,Stanisław (1992) Polityka zagraniczna a racja stanu. W: Polityka zagraniczna państwa / red. nauk. Józef Kukułka, Ryszard Zięba; Uniwersytet Warszawski. Instytut Stosunków Międzynarodowych. Warszawa: Wydawnictwo Uniwersytetu Warszawskiego, s. 173-190.
BiuroBezpieczeństwaNarodowego, (2025) Działania Biura Bezpieczeństwa Narodowego w latach 2015-2025. Dostupo: https://www.bbn.gov.pl/download/1/32139/BiuroBezpieczenstwaNarodowego2015-2025.pdf
Boban, Davor (2011) Polupredsjednički sustavi Rusije i Poljske. Zagreb: Političke analize.
Brzezinski, Zbigniew (1999) Velika šahovska ploča. Varaždin: Interland.
Bornio, Jakub (2023) Poland’s New Government Looks to Adapt Foreign Policy Approach. The Jamestown Foundation. Dostupno: https://jamestown.org/program/polands-new-government-looks-to-adapt-foreign-policy-approach/
Bystrický, Valerián (2011) Slovakia from the Munich Conference to the declaration of independence. U: Teich, Mikuláš i dr. (ur) Slovakia in History (str. 157-174). Cambridge: Cambridge University Press.
Дынкин, Александр Александрович i Барановский, Владимир Георгиевич (2021) Россия и мир: 2022 экономика и внешняя политика. Москва: ИМЭМО РАН.
Фененко, Алексей (2017) Современная история международных отношений: 1991-2016. Mосква: Аспект-Пресс.
Фененко, Алексей (2023) Современная история международных отношений: 1991-2022. Mосква: Аспект-Пресс.
Franjković, Romana (2025) Ideologija radikalne desnice u Trećoj Poljskoj Republici. Diplomski rad – Fakultet političkih znanosti, Sveučilište u Zagrebu. Dostupno: https://repozitorij.fpzg.unizg.hr/islandora/object/fpzg:1422/datastream/PDF
Freeman, Michael (2021) The Radosław Sikorski Interview: Part I – Poland to Oxford. The Oxford Blue. Dostupno: https://theoxfordblue.co.uk/the-radoslaw-sikorski-interview-part-i-poland-to-oxford/#:~:text=Head%20of%20the%20Standing%20Committee%20at%20the%20Oxford,and%20most%20recently%2C%20MEP%20for%20the%20Kuyavian-Pomeranian%20province
Kancelaria Prezesa Rady Ministrów (2025) Strategia Bezpieczeństwa Narodowego Rzeczypospolitej Polskiej. Dostupno: https://www.gov.pl/web/premier/strategia-bezpieczenstwa-narodowego-rzeczypospolitej-polskiej
Lo Dico, Joy (2014) The Sikorski set: the Polish foreign minister has locked horns with Cameron – but their history goes back to the Bullingdon Club. The Standard. Dostupno: https://www.standard.co.uk/lifestyle/london-life/the-sikorski-set-the-polish-foreign-minister-has-locked-horns-with-cameron-but-their-history-goes-back-to-the-bullingdon-club-9564492.html
Marijanović, Jakov (2024) Sigurnosna politika Njemačke nakon ponovnog ujedinjenja. Završni specijalistički rad, Fakultet političkih znanosti – Sveučilište u Zagrebu.https://repozitorij.fpzg.unizg.hr/islandora/object/fpzg%3A2565
Nowicka, Wanda (2025) Jarosław Kaczyński – kim jest i jakie ma znaczenie w polityce?. Dostupno: https://wandanowicka.pl/jaroslaw-kaczynski-kim-jest-i-jakie-ma-znaczenie-w-polityce
Poland MFA (2025) Deputy Prime Minister Radosław Sikorski’s full speech at the emergency UN Security Council meeting. YouTube. Dostupno: https://www.youtube.com/watch?v=rpwHKpyQ8go
Popović, Petar (2018) The Trump Doctrine and the Realist Tradition. Političke perspektive: časopis za istraživanje politike 8(3): 41-67.
РБК (2025) Нарышкин предложил историкам обсудить права на украинские земли. РБК. Dostupno: https://www.rbc.ru/politics/16/10/2025/68f12c239a79475c2922bc6d
Rukavina, Bruno (2024) Vanjska politika Ruske Federacije i sukob u istočnoj Ukrajini (2014.-2022.). Završni specijalistički rad, Fakultet političkih znanosti – Sveučilište u Zagrebu. Dostupno: https://repozitorij.fpzg.unizg.hr/islandora/object/fpzg:2538
Rukavina, Bruno (2025) Militarizacija Europe: Umjesto vojnog tigra, savez 28 militariziranih mačkica (1. dio). GeopolitikaNews. Dostupno: https://www.geopolitika.news/analize/militarizacija-europe-umjesto-vojnog-tigra-savez-28-militariziranih-mackica-1-dio/
Rukavina, Bruno (20025a) Uništeno povjerenje: Zašto si Zapad i Rusija ne mogu vjerovati?. GeopolitikaNews. Dostupno: https://www.geopolitika.news/analize/bismarck-je-znao-odgovor-tajna-uspjeha-u-politici-dobar-dogovor-s-rusijom/
Snyder, Timothy (2018) The Road to Unfreedom. New York: Tim Duggab Books.
Strategia Bezpieczeństwa Narodowego Rzeczypospolitej Polskiej (2020) Dostupno: https://www.bbn.gov.pl/ftp/dokumenty/Strategia_Bezpieczenstwa_Narodowego_RP_2020.pdf
Szymanowski, Grzegorz (2025) Why Merkel’s Ukraine remarks pleased Russia, angered Poland. Deutsche Welle. Dostupno: https://www.dw.com/en/angela-merkel-russia-ukraine-war-poland-estonia-latvia-baltic-states/a-74269841
Sydoruk, Tetiana; Stepanets, Pavlo; Tymeichuk, Iryna, (2019) Nord Stream 2 as a Threat to National Interests of Poland and Ukraine. Studia Politica: Romanian Political Science Review, 19(3-4): 467-490. Dostupno: https://www.ssoar.info/ssoar/bitstream/handle/document/68455/ssoar-sp-rpsr-2019-3-4-sydoruk_et_al-Nord_Stream_2_as_a.pdf?sequence=1&isAllowed=y
Šarušić, Antea (2017) Pravo i pravda na vlasti: konzervativna revolucija u Poljskoj. Diplomski rad – Fakultet političkih znanosti, Sveučilište u Zagrebu. Dostupno: https://repozitorij.fpzg.unizg.hr/islandora/object/fpzg%3A431/datastream/PDF/view
Šonje, Velimir (2017) Kako je Poljska sve pobijedila (II) i zašto to ne govori ništa o budućnosti zemlje.Ekonomski lab.https://arhivanalitika.hr/blog/kako-je-poljska-sve-pobijedila-ii-i-zasto-to-ne-govori-nista-o-buducnosti-zemlje/
ТАСС (2025) Нарышкин предложил РИО обсудить тему прав на украинские земли. Редакция сайта ТАСС. Dostupno: https://tass.ru/politika/22992661
vel Grajewski, Przemysław Żurawski (2005) Dwie dekady polskiej polityki zagranicznej 1989-2009. Ośrodek Myśli Politycznej. Dostupno: https://www.omp.org.pl/artykul.php?artykul=49
Война и Мир (2025) Нарышкин предложил историкам Польши, Венгрии и Словакии обсудить права на земли Украины. Война и Мир Dostupno:https://www.warandpeace.ru/ru/news/view/194187/
Vicić, Leo (2025) Politički režimi u Poljskoj 1918-2025. Završni rad – Fakultet političkih znanosti, Sveučilište u Zagrebu. Dostupno: https://dabar.srce.hr/islandora/object/fpzg%3A2692
Vukadinović, Radovan (1964) Jedno poljsko mišljenje o njemačkoj revizionizmu. Politička misao 1(1): 171-173.
Zieliński, Bogusław i Kulec, Marek (2016) Central Europe at the crossroads: controversies of geopolitics and culture. Pannoniana (1)1: 9-27.
