Uoči blagdana Duhova, papa Lav XIV. predvodio je svečano bdijenje na prepunom Trgu svetog Petra, u okviru Jubileja crkvenih pokreta, udruga i novih zajednica. U snažnoj i duboko duhovnoj propovijedi osvrnuo se na snagu Duha Svetoga, pozivajući Crkvu na obnovu sinodalnosti i jedinstvo u poslanju. Donosimo cjelovit prijevod papine propovijedi:
Drage sestre i braćo, Stvarateljski Duh, kojega smo zazvali himnom Veni Creator Spiritus, jest Duh koji je sišao na Isusa, tihi protagonist njegova poslanja: “Duh Gospodnji na meni je” (Lk 4,18). Moleći da posjeti naše misli, umnoži naše jezike, rasplamsa naša osjetila, usadi ljubav, utješi naša tijela i podari mir, otvorili smo se za prihvaćanje Kraljevstva Božjega. To je obraćenje prema Evanđelju – hod prema Kraljevstvu koje je već blizu.
U Isusu vidimo i od Isusa čujemo da se sve preobražava – jer Bog kraljuje, jer je Bog blizu. Na ovom bdijenju pred Duhove, nalazimo se intimno povezani s Božjom blizinom, njegovim Duhom koji ujedinjuje naše priče s Isusovom. Uključeni smo u nova djela koja Bog čini kako bi se ostvarila njegova volja za životom i nadvladala volja za smrću.
Upozorenje na blagdan Duhova: Ovo su razlozi zašto nas Duh Sveti zaobilazi
Pomazanje koje miriše na poslanje
“Posvetio me svojim pomazanjem. Poslao me da navijestim radosnu vijest siromasima, da proglasim oslobođenje zarobljenima, slijepima povratak vida, da oslobodim potlačene i da navijestim godinu milosti Gospodnje” (Lk 4,18-19). Ovdje osjećamo miris krizme kojom su bila označena naša čela. Krštenje i potvrda, draga braćo i sestre, ujedinili su nas s Isusovim preobražavajućim poslanjem i s Kraljevstvom Božjim. Kao što ljubav poznaje miris voljene osobe, tako večeras u drugima prepoznajemo miris Kristov. To je otajstvo koje nas zadivljuje i potiče na razmišljanje.
Na Duhove su Marija, apostoli, učenice i učenici ispunjeni Duhom jedinstva, koji je njihovu raznolikost trajno usmjerio prema jedinom Gospodinu Isusu Kristu. Ne mnoge misije, već jedno jedino poslanje. Ne zatvoreni i borbeni, već otvoreni i svijetli. Ovaj Trg svetog Petra, poput raširenog zagrljaja, veličanstveno izražava zajedništvo Crkve – ono koje svaki od vas doživljava u svojim zajednicama, mnoge od kojih su plod Drugog vatikanskog koncila.
Uvečer moga izbora, gledajući s dubokim ganućem narod Božji okupljen na ovom trgu, u meni je odjeknula riječ “sinodalnost”. To je riječ koja sretno izražava način na koji Duh Sveti oblikuje Crkvu. U njoj odjekuje “syn” – “zajedno” – što je srž Božjeg života. Bog nije osama. Bog je “zajedno” u sebi – Otac, Sin i Duh Sveti – i Bog je s nama. Istovremeno, sinodalnost nas podsjeća na “put” (odós) – jer gdje je Duh, tamo je kretanje, tamo je hod. Mi smo narod u hodu. Ta svijest nas ne odvaja od svijeta, nego nas u njega uranja, poput kvasca u tijesto koji ga prožima cijeloga.
Papa Lav ponovno kleknuo pred Djevicu Mariju: Tražio zaštitu za čovječanstvo
Zajedništvo koje ozdravlja svijet
Gospodnja godina milosti, čije je izražavanje upravo Jubilej, nosi u sebi taj kvasac. U svijetu punom lomova i bez mira, Duh Sveti nas uči kako hoditi zajedno. Zemlja će otpočinuti, pravda će se utvrditi, siromasi će se radovati, a mir će se vratiti ako prestanemo djelovati kao grabežljivci i počnemo kao hodočasnici. Ne više svatko za sebe, nego usklađujući svoje korake s drugima. Ne proždirući svijet, već ga obrađujući i čuvajući, kako nas uči enciklika Laudato si’.
Dragi moji, Bog je stvorio svijet da bismo bili zajedno. “Sinodalnost” je crkveno ime za tu svijest. To je put koji od svakog traži da prepozna i vlastitu krhkost i vlastito bogatstvo, osjećajući se dijelom cjeline – izvan koje sve vene, pa i najizvorniji karizmi. Pogledajte: čitavo stvorenje postoji samo u obliku zajedničkog postojanja – katkada teškog, ali uvijek zajedničkog. I ono što zovemo “poviješću” nastaje jedino kao susret i suživot – često usred neslaganja, ali ipak – suživot. Suprotnost tome je smrt, i to nažalost vidimo svakodnevno.
Neka vaše zajednice budu mjesta gdje se prakticira bratstvo i sudjelovanje – ne samo kao mjesta susreta, nego i kao mjesta duhovnosti. Duh Isusa Krista mijenja svijet jer mijenja srca. On nadahnjuje onu kontemplativnu dimenziju života koja uklanja samopromociju, ogovaranje, duh prepirke, nadzor nad savjestima i zlouporabu dobara. Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji – ondje je sloboda (usp. 2 Kor 3,17). Autentična duhovnost nas stoga obvezuje na cjelovit ljudski razvoj, ostvarujući među nama Isusove riječi. Gdje se to događa – tu nastaje radost. Radost i nada.
Evangelizacija, dragi moji, nije ljudsko osvajanje svijeta, već beskrajna milost koja se širi kroz živote preobražene Kraljevstvom Božjim. To je put blaženstava – put koji zajedno kročimo u napetosti između “već” i “još ne”, gladni i žedni pravde, siromašni duhom, milosrdni, krotki, čista srca, mirotvorci. Na tom putu koji je Isus izabrao, nisu potrebni moćni zaštitnici, svjetovni kompromisi ni emocionalne strategije. Evangelizacija je Božje djelo. I kad se događa preko nas, to je zahvaljujući vezama koje Duh čini mogućima.
Zato ostanite duboko povezani s mjesnim Crkvama i župnim zajednicama u kojima njegujete i darujete svoje karizme. U blizini svojih biskupa i u sinergiji sa svim članovima Tijela Kristova, djelovat ćemo u skladnom zajedništvu. Izazovi čovječanstva bit će manje zastrašujući, budućnost manje mračna, a razlučivanje manje teško – ako zajedno budemo poslušni Duhu.
Lav XIV. oduševljava simbolikom: ‘Krist nas ujedinjuje ili nestajemo’
