Kada svira hrvatska himna građani Hrvatske ustaju, slušaju je, neki i s rukom na srcu, ali ne ustaju kada svira europska himna Oda radosti velikog Beethovena
Povratak američkog predsjednika Donalda Trumpa, otvorio je ponovno ideološku i svjetonazorsku pukotinu na Atlantiku između SAD-a i Europske unije. Kako bi se razumjeli današnji izazovi koje stoje pred Europskom unijom, potrebno se okrenuti njoj samoj i istražiti njeno geopolitičko okruženje.
Čudnovati kljunaš
U akademskim i znanstvenim vodama Europsku uniju se često opisuje kao instituciju sui generis (lat. svoje vrste ili unikatna). Općenito politološki bi ju se moglo definirati kao međunarodnu organizaciju nacionalnih država, koja teži biti ekonomska i politička unija. Osnovana je nakon Drugog svjetskog rata s primarnim ciljem izbjegavanja novog rata u Europi kroz sekundarne ciljeve: promicanja gospodarske suradnje, političke stabilnosti, socijalne pravde i zaštite ljudskih prava među svojim članicama.
EU je nastala kroz niz ugovora koji su utemeljeni na idejnoj potki kako integracija europskih nacionalnih država može dovesti do mira, prosperiteta i sigurnosti na europskom kontinentu. EU ima zajedničke međudržavne nadnacionalne institucije kao što su Europski parlament, Europska komisija i Vijeće Europske unije, ali u kojima glavnu riječ vode nacionalne države članice. One međusobno surađuju u mnogim područjima, uključujući trgovinu, sigurnost, okoliš, obrazovanje, istraživanje, ljudska prava i drugo. Zajedno stvaraju (ili barem pokušavaju stvoriti) jedinstveno tržište i omogućuju slobodno kretanje ljudi, roba, usluga i kapitala u EU.
Međutim, profesor Luka Brkić upozorava kako „Europska unija nije klasična politička unija, u konačnici nije ni država. Koja se zagonetka u tome krije? Kako od nacionalnih država stvoriti neku novu državu koja bi se zvala Sjedinjene Države Europe? Amerika za razliku od Europe nije bila stvarana od nacionalnih država, pa je u tome i temeljna razlika europskog konteksta od američkog. Što je europski identitet?
Kada svira hrvatska himna građani Hrvatske ustaju, slušaju je, neki i s rukom na srcu, ali ne ustaju kada svira europska himna Oda radosti velikog Beethovena. Melting pot u Europskoj uniji neće se dogoditi. Barijera tome bit će nacionalne države” (Đurić, 2023). Sve se svodi na esenciju političkog, a to je borba za moć. „Primjerice, fiskalna unija u EU ne prolazi, dok monetarna prolazi upravo iz razloga jer se u fiskalnoj politici krije izuzetno vrijedna poluga moći država članica, a mnogo manje u monetarnoj“ (Brkić, 2023: 34:15-38:33).
Ključne odluke se donose u Europskom vijeću gdje sjede šefovi nacionalnih država. One određuju sudbinu i smjer Europske unije. „Europa nije država, nego čudnovati kljunaš, prijelazni tip između dva evolucijska biološka bića, jer ima elemente konfederacije, federacije, nacionalne države, međunarodne organizacije. Ali je ključno pitanje, kako od nacionalnih država koje čine Europsku uniju napraviti nacionalnu državu koja će se zvati Sjedinjene Europske Države? To je nemoguće jer je organizacija ljudske zajednice u nacionalnim državama vrhunac društvene organizacije do sad. Potrebna je nova kategorija pojma (ili ideje) s kojom će se stvoriti novi oblik organizacije ljudske zajednice koja će nadići trenutačan vladajući oblik nacija država nastalih Francuskom revolucijom“ (Brkić, 2023: 39:18-41:36).
Dakle, sastavni dio Europske unije ostaju nacionalne države i njihovi nacionalni interesi prilikom određivanja smjera i budućnosti Europske unije. Navedeno stavlja priliku i izazov pred Europskom unijom jer se postavlja pitanje za budućnost, ako budu nestajale nacionalne države članice, može li ih EU zamijeniti, odnosno hoće li ljudi odbaciti svoj nacionalni identitet za (nadnacionalni) europski te kad i kako bi se to moglo dogoditi?
Ranije u povijesti su više puta propadali nadnacionalni projekti, poput Jugoslavije. Doduše, projekt Jugoslavije je zbog mnogobrojnih razloga bio osuđen na propast, ali jedan od glavnih razloga je što su dva glavna nacionalna identiteta već bila razvijena u vrijeme nastanka Jugoslavije, hrvatski i srpski, koji su, kao i svaka nacija, tražili ostvarenje vlastitog glavnog nacionalnog cilja – stvaranje svoje nacionalne države (Hrvatske i Srbije). Stoga je vrlo upitan identitetski nadnacionalan projekt dok god su nacionalne države vrhunac uređenja ljudskih zajednica.
Osim svog pojmovnog određivanja i mnogobrojnih unutarnjih dugotrajnih strukturalnih izazova (poput nedostatka odlučnog vizionarskog vodstva) Europska unija prolazi kroz vrlo ozbiljne i opasne trenutačne izazove koji dolaze iz njenog vanjskog susjednog okruženja. Zanimljivo je da se oni mogu analizirati metodom vremenske komparativne analize.
U posljednjih petnaest godina došlo je do velikih geopolitičkih promjena nakon hladnog rata po pitanju europske sigurnosti. Ako usporedimo EU 2010. godine i danas, 2025. godine, lako je zaključiti da je EU tada bila okružena krugom prijatelja (Bröker, 2016) koji se sastojao od korektnih odnosa, dijaloga i suradnje sa SAD-om i Ruskom Federacijom, stabilnih (ali ne nužno liberalno-demokratskih) režima u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku (Libija i Sirija), Ukrajine koja je balansirala između Zapada i Rusije, država Zapadnog Balkana koje su imale jasnu europsku perspektivu i viziju.
Međutim, danas se situacija poprilično promijenila i EU je okružena vatrenim krugom (Bröker, 2016). Kako definirati vatreni krug? Može se opisati kao siva zona ili prostor u kojem nema niti trajnog mira niti trajnog rata; gdje je nemoguće definirati bilo koji rat koji je u tijeku, njegov početak, kraj, njegove strane ili čak alate s kojima se vodi. Ne postoje jasna bojna polja jer su sukobi kombinacija hibridnih/asimetričnih i konvencionalnih načina borbe (Bressan, 2020: 380-390). To je regija (kvazi)kontroliranog kaosa i stalne nestabilnosti (Carmen, 2020: 22-35) oko jednog od najrazvijenijih dijelova svijeta (EU).
Zašto je Njemačka Trumpu ‘pokusni kunić’ u velikom preoblikovanju Europe koje želi učiniti
Od čega se sastoji vatreni krug?
1) Na istoku postoji stalna kriza u Ukrajini od 2014. godine nakon Euromajdana, ponovnog pripajanja (ili aneksije) Krima i unutar-ukrajinskog sukoba u Donbasu (2014.-2022.) koji je veljači 2022. godine eskalirao u međudržavni rusko-ukrajinski sukob (Rukavina, 2024). Rusija se ponovno našla pod velikim ekonomskim sankcijama koje uzrokuju gubitke za obje strane (i države članice EU i Rusiju). Vatreni krug se na istočnom susjedstvu EU širio prosvjedima protiv Lukašenka u Bjelorusiji, sukobom između Armenije i Azerbajdžana, povlačenjem SAD-a iz Afganistana, obavještajnih operacija i sabotaža na Baltiku i Crnom moru te političkoj nestabilnosti i previranjima u Gruziji i Moldaviji.
2) Južnoeuropsko susjedstvo karakteriziraju hibridni ratni sukobi u Sjevernoj Africi i na Bliskom istoku (Libija, Irak, Sirija) posebice nakon revolucija 2011. simbolično nazvani Arapsko proljeće, a koje se danas može preimenovati u Arapska zima (Grinin i dr. 2019). Turska je postala izazov za EU s migracijskom prijetnjom i angažmanima u četiri konfliktna teatra ove sive zone: Sirija, Libija, Irak, Kavkaz. Od 2023. godine situacija se u ovom dijelu europskog susjedstva dodatno zakomplicirala s Izraelskim sukobima protiv sigurnosnih izazova koji dolaze iz njegovog susjedstva, što je izazvalo dodatne podjele među državama članicama u samoj EU.
U jugoistočnoj Europi, nakon ulaska Hrvatske u EU 2013. godine, EU je izgubila interes i volju za proširenjem na Zapadni Balkan. Kriteriji za pristupanje su sve veći, a države kandidati sa Zapadnog Balkana sve ih teže mogu ispuniti zbog svojih unutarnjih političkih izazova. Međutim, NATO nije izgubio interes za Zapadni Balkan, stoga je došlo do proširenja na Crnu Goru 2017. godine za vrijeme migrantske krize i na Republiku Sjevernu Makedoniju 2020. godine tijekom pandemije Covid-19. U posljednjih deset godina došlo je do povećane aktivnosti Kine, Turske i Rusije na Zapadnom Balkanu (Scazzieri, 2021). Tako se Zapadni Balkan može promatrati kao poligon stranih sila, a taj poligon okružuje EU. Nadalje, Vatreni krug počeo je prodirati u euroatlantski prostor otvarajući novi izazov za EU sa zapada (anglosaksonski svijet: SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo).
3a) Prvi tragovi izazova sa zapada se očituju još kad su američke sigurnosne službe vršile obavještajne operacije protiv svojih saveznika za vrijeme administracije Baracka Obame (Brophy, 2021). Pukotina u savezu proširila se u mnogo veću provaliju 2016. godine, kad je Donald Trump postao predsjednik SAD-a koji ima dijametralno suprotne svjetonazorske stavove od većine europskih saveznika, poput Angele Merkel.
Navedeno se može promatrati kao rascjep između Trumpovog realističnog pristupa međunarodnim odnosima i europskog liberalnog pristupa. Jaz se smanjio izborom Bidena za predsjednika i nove vlade u Njemačkoj na čelu s kancelarom Schulzom (pogotovo jer je zeleni dio crveno-žuto-zelene koalicije izrazito proamerički i pro-NATO orijentiran, što je zanimljivo pitanje za buduće istraživanje: kako su zeleni evoluirali iz miroljubivih hipijevskih antiratnih pokreta koji zagovaraju suživot/harmoniju s prirodom i ljubav prema cijelom svijetu u jednu militantnu političku opciju koja radi sukladno interesima industrijsko-vojnog kompleksa, odnosno jesu li zeleni postali ono protiv čega su se borili – they became the very thing they swore to destroy).
Trumpova nepredvidljivost: ‘Teorija ludila’ i Jalta 2 s Rusijom i Kinom
Povratak Donalda Trumpa ove godine ponovno je probudio izazove sa zapada u EU, pogotovo zbog njegovih planova oko Paname, Kanade i Grenlanda.
Međutim, Donalda Trumpa je mnogo preciznije istraživati kroz ono što radi, a ne toliko što govori. Njegova djela, a ne riječi, su mnogo relevantnija za politološka istraživanja tog kontroverznog američkog političara.
Nastavlja se.-
